Oprostio sam svima

221

Htio sam napisati nešto o svome životu, ali kad god počnem ne ide mi pisanje. Uostalom, nije ni čudo, pa ja nisam imao deset sretnih dana u životu. Najsretniji dan mi je bio kada mi se rodila kćer, a već treći dan sam nakon rođenja kćeri završio sam u zatvoru. Kada su mi se rodile blizanke, nitko nije bio sretniji od mene, a onda je njihova majka počela odlaziti i dolaziti, neodgovorno se ponašati, sve sam joj mogao oprostiti, ali preljub nisam mogao podnijeti.
Bio sam sretan kada sam po izlasku iz zatvora krenuo s prijateljem iz djetinjstva na Svete Mise, hodočašća, duhovne obnove i katoličke seminare. Ti su mi dani bili sretni, ali moja sreća nije potrajala dugo. Upoznao sam jednu rastavljenu ženu i odmah sam upao u grijeh. Svi su mi govorili da ona nije za mene, no zavolio sam je, voljela su me i njezina djeca. Sve sam im davao, a ona je pored mene odlazila drugim muškarcima. Očito sam joj služio samo za plaćanje računa. Tako sam jednom došao kući, a s njom za stolom sjedi jedan čovjek. Pozvala me u susjednu sobu i rekla mi: “Znaš?Ja tebe više ne volim!”

Naljutio sam se osjećajući se duboko povrijeđenim i otputovao za Zagreb. Međutim, nakon nekoliko dana zvala me je moleći za oprost: “Oprosti mi! Pogriješila sam!” Povjerovao sam joj i vratio se kod nje za Badnjak i kada sam ušao u kuću u dnevnom boravku sjedi nepoznati muškarac .Upitao sam je tko je taj čovjek. Odgovorila mi je da je to njezin stari znanac. Tada sam čuo u kuhinji lupanje pa sam je upozorio da ne lupa jer će probuditi djecu, uostalom, mala je već dotrčala plačući. Ona mi je rekla: “Tko si ti? Ja to sve plaćam.” U tom trenutku sam skočio, uhvatio je i izbacio iz stana. Kad sam se smirio, pustio sam je. Rekla je da će za Novu Godinu ići kod sestre. Bila mi je želja poći s njom, ali mi je odgovorila da za mene nema mjesta. Tada sam poludio, htio sam je ubiti, istukao sam je i nakon toga je zvala policiju. Odvelo me šest policajaca. Inspektor mi je rekao da zna sve još od Badnjaka, kada sam je izbacio van, pa je pustio natrag. Začuđeno me upitao kako sam se uopće spetljao s njom? Rekao sam mu “preko Oglasnika”. Inspektor je na to nešto promrmljao, a vidjevši moj upitni pogled prokomentirao da je ona laka žena. Svi su me odgovarali od nje – i sestra s kojom sam se svađao i mnogi dragi ljudi su stradali radi mene jer sam ih povrijedio. Zaboravio sam na Boga, na seminare i duhovnost, na obnove i na hodočašća koja sam prolazio s prijateljem po izlasku iz zatvora, a onda ponovo povratak u Lepoglavu. Kriv sam i izigran,ostavljen od svih i slomljen.

Kada sam došao u zatvor u Lepoglavu prva knjiga koju sam pročitao je “Čudotvorna medaljica dar Bezgrešne” To mi je prva knjiga koju sam zapravo u životu pročitao. Svoj život sam predao Majci Mariji jer jedino Ona i Isus me nisu ostavili niti su me odbacili. Pročitao sam i dio knjige “Za stotu ovcu”, tu sam našao i molitvenik Krunica sedam žalosti Majci Mariji. Oprostio sam svima koji su me povrijedili u mom životu. Još više molim Isusa Krista Nazarećanina da mi oprosti moje grijehe koje sam nanio ljudima bilo kad i bilo gdje, da mi Isus zacijeli rane koje sam grijesima nanio svome srcu i svojoj duši. Tako me Bog blagoslovio!
Nakon toga mi je u posjetu došao otac s kojim nisam pričao 25 godina. Isus mi ga je poslao zajedno sa sestrom. Zašto? Zato da im oprostim i da oni meni oproste. Rekao sam svome ocu: “Oprosti mi! Nisi imao sina kakvog si trebao imati i kakvoga si zamišljao.” Obećao mi je da će me prijaviti na svoju adresu kako bih napravio osobnu iskaznicu. Poslao sam mu pismo koje mi se vratilo jer više ne stanuje na toj adresi i ne znam više gdje je. Shvatio sam da ga je Bog poslao samo zato da mu oprostim i da on oprosti meni za sve loše što smo učinili jedan drugome. Ja sam svima oprostio a oni koji meni nisu oprostili jako mi je žao. Bog mi je svjedok i svi oni koji rade zlo živi Bog će im suditi. Njemu se ne može ništa sakriti niti lagati.

Nesretan čovjek je onaj koji ne živi u skladu s Kristovim Evanđeljem, a za sreću u ovozemaljskom životu se treba truditi živjeti vjeru i živjeti Evanđelje.

Roberto K.

 

 

PODIJELI