Prijatelju! Kad nas tko povrijedi, nanosi štetu našem postojanju, ostavlja ožiljak u našoj nutrini.
Ali, opraštanjem spašavamo od optužbe i oslobađamo od krivice bližnjega koji nam je nanio zlo. Zato, da bismo svladali otrov svojih rana, treba moliti Gospodina da nas iscijeli, da preuzme naše rane kako bi one prestale optuživati ljude i biti izvor novih zala, a postale izvor Božje dobrote i slave.
Opraštanje je učinjeno onog trena kad smo iscijeljeni, kad nas rana ne peče, kad je vlast nad našim srcem preuzeo Bog, zapravo onda, kad se zla bližnjega više ne sjećamo.
Opraštanje je oslobođenje od zla, opraštanje je ostanak u ljubavi.
Nož, kojim se otklanjaju duševne brazgotine, – zove se praštanje. Zato opraštajmo rado i uvijek. Amen.
Anđela Herendić
