Oplodnja u epruveti protuustavna!
U Kostariki – državi Srednje Amerike, neko vrijeme se je izvodilo oplodnje u epruveti s ograničenjima navedenim u svojevrsnom Dekretu, ali su nakon toga, Odlukom njihovog Ustavnog Suda od 11. X 2000. potpuno zabranjene, bez izuzetka.
O razlozima zbog čega treba zabraniti oplodnje u epruveti, pred Ustavnim Sudom je tada svjedočila liječnica – dr. Martha Garza, a s pravne strane je za pripravljanje dokumentacije osobito bio zaslužan gosp. Hermes Navarro. Od njega sam i dobio tekst kojega ću sada citirati.
Odluka Ustavnog Suda
Evo glavnih detalja iz Zaključka Ustavnog Suda: “Ovaj Sud opisuje predmet analize tehnike oplodnje u epruveti, u vezi s pravom na život i dostojanstvom ljudskog bića i ne daje zaključke o problemima pridodanim tehnici, koje u stanovitom smislu imaju ozbiljne probleme, čije međutim rješenje nije razmatrano zakonima Kostarike, naročito u obiteljskom i kaznenom zakonu.
Moramo postaviti pitanje da li je sve što je znanstveno moguće, u skladu s normama i principima koji čuvaju ljudski život na Kostariki i može li ljudsko biće može biti objektom ili rezultatom tehničkog postupka ili proizvodnje.
Kada objektom tehničke manipulacije postaje ljudsko biće, kao što je to slučaj u oplodnji u epruveti i tehnici prenošenja embrija, trebaju prevagnuti etički kriteriji koji su nadahnuli instrumente ljudskih prava naše zemlje, da ljudsko biće nikada ne može biti tretirano kao jednostavni predmet, jer je ono jedino koje ima vrijednost samo po sebi a ne zbog bilo koje druge stvari.
Kada smo prihvatili da je embrij subjekt s pravima, a ne neka stvar, onda je jasno da mora biti zaštićen kao i svako drugo ljudsko biće.
Samo ono umovanje koje je suprotno ovome, prihvaća da embrij bude smrznut, prodan, da bude predmetom eksperimentiranja, ili čak odbačen…
Moramo zaključiti da ove prakse jasno napadaju ljudski život i dostojanstvo. Prema stavu ovog Suda, nije dovoljno postaviti ograničenja kao što je to učinio Dekret, jer prakticiranje oplodnje u epruveti i tehnike prenošenja embrija, čak i s tim ograničenjima napadaju na ljudski život.
Ljudski embrij je osoba od trenutka začeća, pa se s njim ne može postupati kao s nekom stvari, za svrhe istraživanja, selekcioniranja, držati ga smrzutim, a što je osnovno za ovaj Sud, nije ustavno dopušteno izložiti ga nerazmjernom riziku smrti.
Ovom Sudu je vrlo jasno da se za vrijeme izvođenja tehnike oplodnje u epruveti, u majčinu maternicu prenose embriji prethodno začeti u laboratoriju, svjesno znajući da većina njih neće uspjeti izazvati trudnoću. Oni neće imati normalno vrijeme trudnoće, jer neće biti usađeni, ili će se usaditi, ali njihov rast će biti prekinut spontanim abortusom…
Glavni prigovor ovog Suda je da prakticiranje ove tehnike podrazumijeva gubitak embrija, koji ne može biti opravdan činjenicom da je njena svrha rađanje ljudskog bića, davanje djeteta paru koji ga, ni na koji drugi način, ne može dobiti.
Osnovna stvar je ovdje, da su embriji čije se je živote najprije postiglo a onda spriječilo, zapravo ljudska bića i ustavni poredak ne dopušta među njima razlikovanje.
S argumentom da se u prirodnom tijeku neki embriji ne usade, ili čak kada se usade, da se ne razviju do poroda, ne možemo se složiti jednostavno zato što oplodnja u epruveti podrazumijeva prihvaćeno, namjerno baratanje ženskom i muškom spolnom stanicom s ciljem pribavljanja novog života, a ova tehnika stvara situaciju u kojoj se unaprijed zna da ljudski život u većini slučajeva nema mogućnost preživljavanja.
Kao što je ovaj Sud bio u stanju potvrditi, prakticirianje oplodnje u epruveti i prenošenja embrija gazi ljudski život. Bilo koje odstranjenje ili razaranje začetog djeteta – izvedeno namjerno ili zbog neprecizne tehnike, nije u skladu s ustavnim pravom.
S obzirom da tehnika sama u sebi oskvrnjuje pravo na život, moramo izrazito jasno naglasiti da niti budući zakon ne može odobriti ovaj potupak.”
Pouka za našu zemlju
Iz ovih citata se može vidjeti da su Ustavnom Sudu za zabranu oplodnje u epruveti bili dovoljni već i razlozi koje je u svome Zaključku spomenuo, pa nije govorio o raznim drugim neprihvatljivim aktivnostima koje se oko toga događaju, koje spominje dokument Zbora za Nauk Vjere Katoličke Crkve “Donum Vitae – Dar života”, kao što su npr. pribavljanje spermatozoida nemoralnim načinom, postizavanje začeća bez bračnog odnosa itd.
“Donum Vitae” je odobrio Sv. Otac Papa 1987. god. i naredio njegovo objavljivanje. Dužni smo ga prihvatiti. U njemu piše ne samo protiv oplodnje u epruveti, nego i protiv inseminacije. U prava djeteta ubraja: “Stoga dijete ima pravo, kao što je spomenuto, biti plod specifičnog čina bračne ljubavi svojih roditelja, a ima također pravo biti poštivano kao osoba od časa svoga začeća”.
Korisno je podsjetiti da “Donum Vitae” u posebnom poglavlju govori o tome kako treba izgledati državni zakon: “Kao posljedica poštovanja i zaštite osiguranih nerođenom djetetu, počevši od časa njegova začeća, zakon će morati predvidjeti kaznene odredbe za svaku promišljenju povredu njegovih prava…” .
Hrvatski Ustav u Članku 21. utvrđuje: “Svako ljudsko biće ima pravo na život. U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne”. Biološka je činjenica da se već kod začeća radi o ljudskom biću i da je već tada to ljudsko biće živo. Očito je dakle su ubijanje nerođenog djeteta sve od začeća pa nadalje, kao i oplodnja u epruveti, ne samo u suprotnosti s Božjim zakonom, nego su u suprotnosti i s Hrvatskim Ustavom.
Osluškujmo Božji glas kako bismo shvatili što bismo još trebali učiniti na zaštiti ugroženih života i moralnih vrijednosti. Javite se ako se želite uključiti u molitvene aktivnosti i post u tom smislu.
Antun Lisec, dr. med.
Ranije objavljeno:
Ženino tijelo – svetište ili smetiše?
