OČIMA JEDNOG MLADOMISNIKA! – Pozvala me ruka Krista –

121

 

Još od mali moji nogu
Vodila me topla ruka,
Prvo moje drage Bake
Sve do Crkve našeg puka.

Pa i Majke i mog Ćaće
Vodile me istim putem,
Da prid Svetim klečeć molim
Ljubeći mu srcem skute.

Svakog dana u mom srcu
Otvaraše se tiho vrata,
Na kojima je Isus stajo
I zvao me ko svog Brata.

Godine su prolazile
Topile se poput sniga,
I do sridnje škole stigoh
Išla me je dobro knjiga.

Pitali me kojim putem
U životu da ja krenem,
Jer se triba sad odlučit
I paziti da ne skrenem.

Pogledo sam tad Raspelo
Iznad ulazni naši vrata,
Svjetovno me baš ne mami
Al za Kristova jako Brata.

Svi su mi se nasmijali
Mislili su da se šalim,
Al ponovih još ja jednom:
“Brat ja Kristov bit ću mali!”

Svi u čudu gledali su
Dok sam gledo ja u Krista,
Iz probodenih tad mu ruku
Obasja me Svjetlost čista.

“Nek se oni čude Bože,
Još ja gledah u Raspelo:
“Tebi Kriste ja pripadam
Poklanjam Ti svoje tjelo!”

“Moje srce a i Duša
Oduvik su Tvoji bili,
Prifati me, zagrli me
Moj Spasitelju dragi mili!”

I evo me sad na misi
Mojoj Mladoj prvoj Kriste,
Uz svu Ljubav i veselje
Ljubim Tvoje ruke čiste.

Predajem se u potpunosti
Svaki atom tila, Duše,
Zagrli me svojim rukam
I ne dozvoli da me sruše.

Uz Tebe ću sve do smrti
I dok srce moje tuče,
Ja Te danas više volim
Moj Isuse nego juče!

08.08.2017. Brat Bojan.

PODIJELI