FOTO:J.Jurčević/www.put-istina-zivot.com/

 

Život me je naučio mnogo
Još od mali moji ljudi nogu,
Volim svoju ja Hrvatsku Dušom
I na njoj se zafaljujen Bogu.

Ali neko došlo ljudi vrime
Devedeseti u prošlom stoljeću,
Neko zlo se pojavilo tada
I gazilo po našemu cvjeću.

Tio neko da nam sve uništi
I pokori opet svojom čizmom,
Al se narod digao je ljudi
Braneć srcem, Dušom a i Sinom.

I uz pomoć Boga i Krunice
Branilo se to ognjište naše,
Uspili smo i uz Gospu našu
Da nam opet ta sloboda paše.

Četri teške prošle su godine
Prolivajuć svoju krv mi tada,
Uspili smo pobjediti ljudi
I otirati iz tog cvića gada.

Mislili smo da zlog više nema
I da će nam cviće procvitati,
Ali nešto s njim nije u redu,
Još ga triba suzom zalivati.

Mnogu Braću izgubismo ljudi
Prijatelje i suborce naše,
Al na žalost zbog toga gubitka
Nekom danas mnogo ljudi paše.

To baš danas preživile muči
Nisu svima procvitale ruže,
I dan-danas na dnu se nalaze
I razno raune o tom priče kruže.

Mnogi su se dočepali lažno
Položaja i uz njega blaga,
Dok je mnogim suborcima mojim
Baš postala nepravedno draga.

Mnogo ih je invalida ljudi
Ali to ih ne boli baš puno,
Ponosni su što su Domovini dali
Al što ih ponižavaju je ružno.

Zbog tog mnogi sami sebi sude
Uzimajuć sebi živote je tužno,
Žao mi je svakog mog suborca
Nije ljudski i jako je ružno.

Pa se nadam da će biti bolje
Da će jednom razumit nam boli,
Ja virujem u našega Boga
Jer Isusa i Hrvatsku volim!

03.08.2017. Brat Bojan.

PODIJELI