Koliko tajni su skrile te tamne oči.
koliko želje da svijet bude satkan od mira i ljubavi!
Koliko samo tuge, nepravde i bola,
htjelo je razbiti ogledala duše i snovi da mu se sruše.
A Bog ti darovao svjetlo
darovao ti mjesečinu u oči,
ne mogu vjerni Nebu ugasnuti.
Svjetlosti si se napio, nade udahnuo,
spoznala sam to onim tvojim molitvenim osmijehom,
onim dubokim uronom u sveto.
Bogorodica te grli dok predaješ joj molitvene otkucaje,
dok proživljavaš muku Spasitelja u sebi,
koliko samo to Nebesima vrijedi!
Otac te blagoslivlja, sinovu krv presvetu
za plašt ti obrane šalje,
osmijehom vedrine sad ti krase
oči ponizne zemaljske dane!
Po nekad se desi da krvari Mjesec u njima
po nekad te tuge, nepravde dođu,
ali oči boje mjesečine po blagoslov
u Raj uvijek dođu!
Molitva ti dušu obasjava, ne gasne život,
molitva ti raduje srce,
melem ti tajnost Jahvina daruje.
I vidim ti ta duhovna krila ranjena, optužena, nedužna
kako bi silno htjela ispraviti nepravdu,
a još su u pupoljku, nespremna da se rašire, da polete!
Vidim da su se u školjku sklopila,
postala su kišna, uplakana…
al najdivnije od svega je,
u njima je puno sjaja svete obrane,
u njima je drago kamenje za potrebite, ranjene.
i puno molitve za let u bolji svijet,
njihovo srce je nebeskog roda,
tvoja duša ustrajno u tijelu Božjeg viteza hoda,
obrana ti je Svevišnji!
Mjesečina sja, svjetlost svijetu duša tvoja poklanja,
pričaš pogledima o Onom koji je darivatelj te
posebne svjetlosti, pričaju o Spasitelju
Isusu Kristu, pamtit ću tu dušu poniznu, čistu!
Uspjet će te oči mnogo,
uspjet će jer obasjavaju molitvom Božje prijestolje,
molitvom za potrebite i sebe.
Uspjeti će taj duhovni sjaj, jer blagoslivlja Raj!
Poletjet ćeš, iz nemira u mir,
iz molitve u ostvarenje,
bijela krila neće vječno sanjati let u milosan svijet,
jer će doći nova postojanost u radosti i ljubavi,
znaju ti to osjetiti mjesečeve oči dok sanjaju,
dok se Bogu klanjaju!
Od <3 očima boje mjesečine,
treperenju blagoslovljenih zvijezda!
©Ana Emanuela Šimunić, 20.10.2016.
