Važno je moliti stalno, pun povjerenja, bez sumnje, kao dijete.
Najprije pogledaj Boga i on će ti poslati svoje milosti. Govori sasvim prirodno, opušteno s njim.
Kaži mu kako se osjećaš, jesi li loše raspoložen. Ali onda prijeđi na zahvaljivanje.
Bolje je da ga nekoliko sekundi svjesno promatraš nego da bez Njega kažeš stotine riječi.
Ako moliš za nekoga, ne moli svojom snagom, nego kao igrajući se! Budi poput cijevi kroz
koju nesmetano može teći Božja snaga! Pogledaj Isusa i vjeruj, ne gledaj u bolest! Ne reci:
“Sad ću jedan, dva ili tri dana pokušati moliti”, nego moli dok ne budeš uslišan! Pun pouzdanja očekuj uslišanje! Prepusti to Isusu!
Božja riječ je ona koja ozdravlja.
Za različite bolesti postoje različite molitve, ali sve one počivaju na Božjoj riječi.
“Molitva je razgovor s Bogom” kaže II. vatikanski sabor (usp. DV 25).
Molitva je, dakle, susret s Bogom, komunikacija s Njime. Kroz tu komunikaciju Bog može
liječiti naša srca.
Molitva može biti naučena i spontana. Možemo govoriti molitvene obrasce ili pak iz srca,
iskreno, govoriti Bogu svojim riječima. Važno je da je sve uzdignuto k Bogu.
Ovdje mislim samo na spontane molitve, na srce i um, uzdignute k Bogu.
(H. J. Lung)
Odabrao: Josip Jurčević
