Roman ʺNjujorška ludaʺ govori o sudbinama ljudi zahvaćenih velikim svjetskim zbivanjima

Marito Mihovil Letica – Zagreb

ʺSjeo sam i čekao u sobi ispunjenoj potpunom tišinom, u prostoru ispunjenu odsutnošću. Zatim sam čuo novu tutnjavu. Činilo se da traje i traje, a zatim je počela jenjavati. / Uključio sam televizor. Kao hipnotiziran gledao sam kako se mlažnjaci zabijanju u nebodere, vatrene kugle, ruševine, polomljene prozore, ljude koji padaju u bezdan. I opet, i opet, i opet. Koji god kanal da okreneš, ljudi skaču s prozora, padaju u ponor. Intervjui s uplakanim ljudima, ljudima koji krvare, vatrogascima, potresenim policajcima, poslovnim ljudima kao što je tata, pokrivenih prašinom, koji opisuju dijelove tijela što su ih vidjeli na pločniku. Sjeverni neboder koji se polako ruši, ljude na ulicama koji bježe od oblaka prašine koja guši.ʺ

Čuli smo ulomak iz romana ʺNjujorška ludaʺ. Autor je Michael D. OʹBrien, jedan od najpoznatijih suvremenih književnika kršćanskog nadahnuća, čija su djela prevedena na mnogobrojne svjetske jezike, a hrvatska izdanja njegovih romana – ʺPosljednja vremenaʺ, ʺOtok svijetaʺ, ʺPomrčina Suncaʺ, ʺPutovanje na Alphu Centauriʺ i drugi – naša je čitateljska publika odlično prihvatila te su nakon pojavljivanja u knjižarama i knjižnicama bila među najčitanijim knjigama u Hrvatskoj. Roman ʺNjujorška ludaʺ, koji je tema ovoga osvrta, objavila je 2018. nakladna kuća Verbum iz Splita.

Citirani ulomak, koji se nalazi u poglavlju ʺIstočna strana, zapadna stranaʺ, govori o danu 11. rujna 2001., kada je svijet svjedočio terorističkomu napadu, uz ostalo, na nebodere ʺBlizanceʺ na Manhattanu u New Yorku, važne simbole gospodarske i trgovačke moći Sjedinjenih Američkih Država i globaliziranoga svijeta. Poglavlje koje potom slijedi nosi umnogome kataklizmički i apokaliptički naslov ʺKraj svijeta koji sam poznavaoʺ. Dotični teroristički napad, odnosno više njih, uzdrmali su ne samo Sjedinjene Američke Države nego i svijet, i to iz temelja – nerijetko se slikovito kaže da ʺkad Amerika kihne, cijeli se svijet zatreseʺ. Sjedinjene Države dotadašnje su prioritete promijenile iz gospodarstva u opću nacionalnu sigurnost, umnogome ograničavajući ljudska prava i slobode.

Roman ʺNjujorška ludaʺ govori o sudbinama ljudi zahvaćenih velikim svjetskim zbivanjima, o proživljavanjima duboko zapretanima u ljudskoj nutrini, o borbi dobra i zla, Boga i kneza tame ili kneza ovoga svijeta.

Glavni su likovi dva osobita čovjeka kroz čije se sudbine i proživljavanja, životna stajališta i egzistencijalne zebnje prelama sva težina i složenost suvremene kulture i civilizacije pa ovi likovi bivaju autentičnim i obuhvatnim personifikacijama mnogih ljudi našega vremena, slijedom čega se simbolično i stvarno, predstavljačko i iskazivačko stapaju u jedno. O tome odnosno o njima dvojici čitamo na ovitku knjige rečenice u kojima se susreću kratki sadržaj i promidžbeni nagovor na čitanje:

ʺBilly je gorostas, visok preko dva metra, kojega se svi boje i izbjegavaju. Francisco je mladić koji ne zna gdje se nalazi ni otkuda dolazi, no uvjeren je da je on slavni slikar Francisco de Goya iz 17. stoljeća [sic!]. ʹNjujorška ludaʹ, nova uspješnica uglednoga kanadskog pisca Michaela OʹBriena, počinje kada div Billy, bivši neuspješni košarkaš velikoga srca, naizgled slučajno susretne Francisca i uzme ga k sebi, brine se za njega te mu pomaže da dođe do izgubljenoga identiteta i istine o vlastitome životu. / Dvojica neobičnih prijatelja koje svi koji ih sretnu smatraju luđacima ili u najmanju ruku čudacima zajedno kreću u različite avanture koje ih vode do skrivenih sjećanja kao i do složenosti i proturječnosti života, ljudske naravi i sudbine. / ʹNjujorška ludaʹ fascinantno je putovanje u tajanstvene dimenzije ljudske duše, epopeja o sjećanju, ljepoti i ljudskoj tragediji. OʹBrien donosi još jednu književnu poslasticu za svoje ljubitelje i one koji će to tek postati. ʹNjujorška ludaʹ dirljiva je priča o sjećanju, identitetu i ljudskoj sposobnosti za život i ljubav i nakon najužasnijih tragedija, ovo je priča koja otkriva svu crninu taloga suvremenoga načina života i u isto nas vrijeme uzdiže u nadnaravni čudesni svijet nade.ʺ

Kršćanska nada zagledana je uvijek u nedogledne, ali naslutive i žuđene obrise budućnosti. Nada je u svojoj bîti metafizička kategorija koja čovjeka i njegovo društvo pokreće ne samo transcendencijom ʺprema naprijedʺ nego i transcendencijom ʺprema goreʺ. Gabriel Marcel, kršćanski egzistencijalistički filozof iz 20. stoljeća, odredio je nadu kao ʺakt duhovnoga doživljavanja kojim otkrivamo dubine dušeʺ. ʺSamo je u Bogu mir, dušo moja, / samo je u njemu nada moja. / Samo on je moja hrid i spasenje, / utvrda moja: neću se pokolebatiʺ, čitamo u psalmu Davidovu (Ps 62, 6-7). Uz vjeru i nadu neotklonjivo se nadaje ljubav. Podsjetimo se da su tri bogoslovne krjeposti vjera, ufanje ili nada te ljubav. U ʺPrvoj poslanici Korinćanimaʺ nalazimo ʺHvalospjev ljubaviʺ apostola Pavla, gdje on među inim kaže da ljubav ʺsve pokriva, sve vjeruje, / svemu se nada, sve podnosiʺ (1 Kor 13,7). Osvrt na roman ʺNjujorška ludaʺ, koji doista zavrjeđuje pohvalu i preporuku, završavamo OʹBrienovim rečenicama o nevoljama i strahu, o žudnji za dobrom te ljubavi u svemu i povrh svega:

ʺU vrijeme žestokih emocija izjave i odlučne tvrdnje često postaju nepokolebljive. Pomoću njih mnogi ljudi pokušavaju uvjeriti sebe da se pred njima otvara put kroz gustu šumu nevolja. Trude se očuvati nutarnju potrebu za opiranjem zbrci i neredu. Postaju otporni na svako propitkivanje. Pa ipak, upravo obznanjujući svima svoju sigurnost, pokazuju da su nesigurni. / To u duhu nekih uzima oblik sanjarenja o ispunjenju ambicija, dostizanju zemaljskih sigurnosti kojih se treba domoći i zadržati ih po svaku cijenu. Kod najboljih među njima to je žudnja koja ih tjera da postanu bolji ljudi. Kod većine, ako ne kod svih, to je vladavina nijeme uzbune izazvane strahom. Ljubavlju otklanjamo strah. Ljubavlju postajemo ono što jesmo.ʺ

Izvor: https://www.vaticannews.va/

PODIJELI