ČUDESNE PRIČE MISIONARA ANTE GABRIĆA (9)
O Božjem čudu ili o čovjeku iz čijih očiju sjaji punina sreće
Hromi Nimai — tako su ga zvali svi u selu Basto-hara – selu onih koji su izgubili svoj posjed. »Khora Nimai«, »Hromi Nimai«. I jest Nimai tjelesno hrom. Ima iskrivljene noge i ne može se uspraviti. Vuče se na četiri uda, tj. rukama i nogama pomaže si pri hodu. Tjelesno je hrom, no snagom duha i volje pravo je Božje čudo. Nema stvari koje on ne bi izradio od bambusa: stolove i stolice, košare i košarice, kao i tolike druge stvari koje se upotrebljavaju u bengalskom kućanstvu.
Malom sjekirom raspolovi bambus, onda ga posebnim nožem razreže na tanke trake i nakon toga to tako majstorski prevrće. Prsti su mu na rukama iskrivljeni, ali to njega ne smeta — miču se i prekreću takvim ritmom kao da su puni nekog elektriciteta ili pak neke atomske energije.
Ponavljam: pravo Božje čudo! Često sam uz njega sjedio dajući mu vjersku pouku i pritom ujedno učio od Nimaija što znači Božja Providnost, što znači pouzdavati se u svetu Božju volju.
Hromi Nimai vuče se na sve četiri, tj. na ruke i na noge. Nemojte misliti da Nimai prestaje raditi za vrijeme pouke. Njegovi elektronski prsti vrte se, vrte, oči pune sreće i radosti prate rad na košari od vremena do vremena gledaju na mene kao da hoće reći: Nimai sluša, samo nastavi!
Živa istina: i oči i srce puni su sreće. »Bog je meni tako dobar! Doduše, katkad se ne kuha. No onda ja mislim na tolike koji gladuju iz dana u dan pa za njih prikazujem teškoće i žrtve svojega života. I dijeleći boli s drugima, kako je život lijep! Kako je lijep čitav svijet!«
A mi se tužimo, mi sve gledamo kroz crne naočale… Nemirni, nezadovoljni, žurimo se, trčimo, letimo — i ne nalazimo mira ni ljepote. A mir i ljepota tako su nam blizu, u nama su… Nimai ih je našao. Nimai ih ima i čuva. Da, da, manje ludog trčanja, manje lude žurbe, manje besmislena trošenja vremena uz televizor. Više biti radin s hromim Nimaiom u tihu i neumornu radu u Božjoj službi i u službi brata čovjeka. Nimai, moli se za nas da i mi mognemo biti sretni u životu pripravljajući lijepe košarice dobrote i ljubavi!
Ante Gabrić SJ
Ante Gabrić, isusovac, je vjerojatno najveći misionar u hrvatskoj povijesti. Rodio se u kršćanskoj obitelji, u Metkoviću, kao deveto dijete. Godine 1933. primljen je u isusovački novicijat.
Krajem 1938. otišao je kao misionar u Indiju. Posvećuje se misionarskom radu među hindusima, muslimanima i malobrojnim katolicima. Pomaže ljudima u bijedi. Organizirao je rižinu banku te na taj način oslobađao siromahe od lihvara. Osnivao je male seoske škole, kapelice, zanatske škole i bolnice. Za udovice hindusa, koje bivaju prognane iz društva, osnovao je dom, a djecu je smještao u sirotišta. Pomagao je u gradnji koliba, nasipa i putova. Organizirao je prehranu školske djece. Talentiranu djecu, slao je na dodatno školovanje. Osnovao je misijsku postaju „Maria Polli” u Boshontiju s vjerskim, zdravstvenim i humanitarnim ustanovama. Osnovna škola u Kumrokhaliu danas nosi ime “Father Ante Gabrić”. Za života je pokrstio na tisuće ljudi. Surađivao je s Majkom Terezom.
Umro je 20. listopada 1988. u Kalkuti. Pokopan je po svojoj želji u misijskoj postaji „Mariapolli”. Na sprovodu je bilo oko 20 000 katolika, muslimana i hindusa. Pokopan je s šakom neretvanske zemlje iz Metkovića i s bočicom Jadranskog mora. Pokrenut je postupak proglašenja blaženim i svetim.
Molitva ocu Anti Gabriću:
Dragi oče Ante Gabriću, molim te u svojoj nevolji, da po tvojem zagovoru, ozdravim. Draga Majko Božja, molim te pomozi svojim zagovorom kod Isusa da molba oca Ante bude uslišana. Isuse, Bože moj, primi milostivo molbu oca Ante i zagovor Majke svoje Marije, i udijeli mi ozdravljenje na veću slavu Tvoju, te na taj način dopusti da otac Ante bude uzdignut na čast blaženika. Amen.
Izvor: Portal bitno.net – Čudesne priče misionara Ante Gabrića
