Zagreb, Tijelovo, 31. 5. 2018

 

Ustajem se rano, danas u pet i trideset i odlučio sam ići u Palmotićevu na sv. Misu u sedam sati.

Jedan isusovac je predvodio, a tri su koncelebrirala. Gledao sam ih… Vidi se; uronjeni su u misterij tijela i krvi Kristove – dostojanstveni redovnici isusovci. Volim ih, jer za razliku od mnogih u katoličkoj crkvi imaju finoću i odgoj što se očituje u poniznom poštovanju i ljubavi prema vjernicima. Kulturni su , a ne sirovi i bahati. Na svetoj misi misli su mi lutale. Bile su paralelne. Mislio sam o patnji i poniženju mog naroda, o referendumu i o njihovom ishodu, o masovnom odazivu naroda usprkos opstrukciji, o žrtvi i zanosu aktivista, o jedinstvu svih Hrvata domoljuba u kriznim situacijama, o odlučnosti tih mladih ljudi da učine Hrvatsku mjestom istine, dostojanstva i pravednosti. Molio sam Isusa za koncentraciju na svetu misu. U sebi sam čuo glas:

– Slobodno misli. Te misli su kompatibilne s mojom žrtvom i uskrsnućem i samom euharistijom. Ja sam ishodište tvoje ljubavi prema narodu hrvatskom. Sa mnom i u meni ćete pobijediti!

    Cijeli dan sam vrtio tv programe u nadi da će javiti ishod potpisa. Navečer javljaju da inicijativa „Narod odlučuje ima potpise“, a istambulska još čeka dostavu potpisa i da i oni već imaju. Skupili su potpise mladi volonteri i aktivisti…. To je trebalo proslaviti. Orila se pjesma…

 

Bože čuvaj Hrvatsku, moj dragi dom,

Ljude koji blaguju pri oltaru tvom.

Nek se sliju molitve sve u jedan glas,

Čuvaj ovo sveto tle, blagoslovi nas.

Ako treba, Gospode, evo, primi zavjet moj,

Uzmi život od mene pa ga predaj njoj!

I u dobru i u zlu, budi  s nama, budi s njom

Bože, čuvaj Hrvatsku moj, dragi dom!

 

Riječi su to Drage  Britvića, koje je uglazbio i pjeva Đani Maršan; čovjeka anđeoske duše i glasa, brat meni najdražeg pjevača Ivčića.

Promatrajući našu scenu; društvenu, političku, vjersku i medijsku javljaju se asocijacije. S njima se javlja tuga, razočaranost, bijes i osveta a često i radosni smijeh nad smiješnim facama i pojavama. Odmah mi se javlja da se ne smijem osvećivati, jer stoji pisano: Osveta je moja, govori Gospodin!“ Moja osveta je raskrinkavanje njihove bijede i nemoći.

      Kod nas u Hercegovini i Dalmatinskoj zagori postoji izraz „rozga“ – izdužen na vrhu zaobljeni komad drenovine sa dva kraka. Na njoj se suše rastegnute ovčije kože od tek zaklane ovce. Duže vrijeme stoje na suncu i danima dolaze sve vrste muha i insekata, pa neugodno smrde dok se ne osuše. Eto rozge, smrdljive i beživotne su mnogi političari, javni djelatnici, „kulturnjaci“ medijski pokvareni novinari, moguli i lopovi svih vrsta, akademici i dokotoranti (namješteni), pseudo književnici, mnogi licemjerni članovi vjerskih hijerarhija, ulizice i učmarivači, uhljebi, ostarjele političarke i huškačice kao krezube zmije otrovnice, koje su izisiktale sav otrov, voštane figure stranih snaga zla, punoglavci (žmurci) čiji je svijet prljave lokve, bare i baruštine, itd. Ali, dužan sam reći i s radošću kažem:

„Čast iznimkama!“  Malo ih je ali su pravi.

Kad bih došao u svoju Hercegovinu mnogi me ne pitaju ni kako sam, niti jesam li zdrav, nego izravno: „Jesi li se probija i šta si steka?“ Uglavnom im odgovorim:

„Niti sam se probija, niti imam nešto posebno!“

Uglavnom bi me sumnjičavo gledali, a neki bi slegnuli ramenima. Vjerujem da je slično ili isto u svim krajevima hrvatskog korpusa.

Naša crkva uvijek apelira na moralnom preporodu naroda i društva. Ali su oni najviše odgovorni i krivi za takvo stanje.Temelj i podsticaj moralnog izliječenja je živa riječ Božjasveto pismo i biskupi i svećenici su je dužni propovijedati, živjeti i istinito, hrabro i proročki i po cijenu života javno izreći istinu o stanju društva; otvoreno i argumentirano, a ne mlako i kalkulantski.

Odgovarat će za to pred licem Božjim.

Mogao bih o svemu ovome pisati nadugo i naširoko. Nije potrebno, jer sve, ama baš sve znate. Radi svega toga presudno je potreban novi izborni zakon i spriječiti implementaciju Istambulske konvencije.

Još Hrvatska ni’ propala dok mi živimo

Visoko se bude stala kad je zbudimo!

                                                                                 Sedačan pozdrav! Do pobjede!

                                                                                                          Vaš Krešo Čepo

(Krešo Čepo, rođen 1950. Tihaljina,Hercegovina)

www.put-istina-život.com

 

P.S. – Isus nam zapovijeda da ljubimo svoje neprijatelje i da molimo za one koji nas progone i mrze.

Bio je najviše svjestan tragedije vječne propasti ljudske duše. Najveći izraz ljubavi prema neporijateljima je željeti (i moliti se) svakom, ama baš svakom čovjeku spas duše i dolazak u kraljevstvo Božje na nebu. To donosi mir duše, mir koji samo Isus može dati.

Eto, ja to prihvaćam, živim i radim!

PODIJELI