Što pobjeda Donalda Trumpa znači za katolike u SAD-u

Je li katolicima u SAD-u, nakon iznimno liberalnog mandata predsjednika Baracka Obame, napokon svanulo sunce ili je Donald Trump zvijer u liku pro-life viteza?

 

Posljednjih nekoliko mjeseci, točnije otkad su demokrati i republikanci objavili konačne kandidate za američkog predsjednika, bili su izrazito komplicirani za prosječnog američkog katolika.

Katolička populacija u SAD-u, koja broji oko 69,5 milijuna stanovnika (22% stanovništva) te predstavlja najveće religijsko tijelo u zemlji, na posljednjih je nekoliko izbora, po uzoru na tzv. “države-klackalice” (eng. – swing states), postala “populacija-klackalica“, tj. njezini glasovi nerijetko daju prevagu određenom političkom kandidatu.

Prema anketama situacija se nije trebala promijeniti niti ove godine.

Kako je prije tjedan dana objavio Javni institut za religijska istraživanja zajedno s Institutom za politička istraživanja i katoličke studije Američkog katoličkog sveučilišta u Washingtonu, katolički glasovi i na ovim su izborima bili duboko podijeljeni. Oko 51% katolika je prema istraživanju bilo naklonjeno demokratskoj kandidatkinji (osobito Hispanoamerikanci-katolici) dok je 40% podržavalo Trumpa, kojemu su posebno naklonjeni bili bijeli, muški katolici.

Mnogi su – krivo – predvidjeli kako ovi rezultati pokazuju pobjedu Clinton, međutim izborna noć ih je demantirala
Može li katolik uopće glasati za Hillary Clinton? Pa, može…

Kada razgovaram s katolicima u Hrvatskoj čini se kako mnogima nije jasno kako bi uopće katolička populacija mogla naginjati demokratskoj kandidatkinji, osobito s obzirom na njezin pogled na abortus, religijsku slobodu i istospolne ‘brakove’ koji se uvelike razlikuju od onoga što Katolička Crkva naučava (podsjetimo, Clinton je jednom prilikom čak izjavila kako “religijska uvjerenja koja su protiv abortusa moraju biti promijenjena“, a njezin potpredsjednički kandidat Tim Kaine, koji se predstavlja katolikom, javno proturječi crkvenom Nauku).

S druge strane neki američki katolici s kojima sam razgovarao smatrali su Clinton daleko prihvatljivijom opcijom od Trumpa, a pritom govorim o katolicima koji u pitanju abortusa i ostalih moralnih pitanja žive Nauk. Kada sam tijekom lipnja posjetio savezne države Wisconsin i Illinois (u prvoj je prema posljednjim rezultatima pobijedio Trump, u drugoj Hillary), u razgovoru s nekim tamošnjim katolicima saznao sam kako mnogi Trumpa smatraju licemjerom, zbog njegova načina života, ponašanja i stavova prije no što je postao republikanski kandidat za predsjednika. Druga stvar koju su mu zamjerali bio je njegov stav o “javnom zdravstvu” tj. Obamacareu za koji je najavio da će ga srušiti. Kako kažu, nekima od njih Obamacare (sustav zdravstva koji je siromašnima osigurao jeftinije liječenje) je spasio članove obitelji.

Upravo tu se nalazi i glavna distinkcija među američkim katolicima. Kako je za Religion News Service nedavno izjavio Stephen F. Schneck, voditelj Instituta za politička istraživanja i katoličke studije Američkog katoličkog sveučilišta, jedan od razloga zašto je katolička populacija tako podijeljena je činjenica da “doista ne postoji katolički glas”, točnije ne postoji stranka u SAD-u koja slijedi cjelokupni nauk Katoličke Crkve.

S jedne strane demokrati okupljaju katolike koji naginju tzv. “socijalnim pitanjima” i koji veći naglasak stavljaju na siromašne i imigrante nego na moralna pitanja. Republikanci su pak posljednjih godina privukli velik dio tradicionalnih katoličkih glasača kojima su pro-life, ali i općenito moralni stavovi iznimno važni.

Ovogodišnji izbori donijeli su ipak jednu distinkciju. Hispanoamerikanci, koji inače spadaju u tradicionalno nastrojeni dio Crkve u SAD-u, prema istoj su anketi većinom bili naklonjeni Clinton, vjerojatno zbog najava da će Trump uvesti striktniju imigracijsku politiku koja, ne trebamo to zaboraviti, ponajviše pogađa latinoameričke katolike.
Može li katolik uopće ne glasati?

Ovdje ne bi trebalo zanemariti i one katolike koji svoju podršku nisu pružili nijednom kandidatu, a to se prvenstveno odnosi na tradicionalne katoličke intelektualce i dio visokog klera. Tako je u ožujku u medijima izašao apel u kojem su američki katolički intelektualci, ali i česti kritičari politike Demokratske stranke, napisali kako je Donald Trump “nesposoban biti predsjednik”. Također, nadbiskup Philadelphije, Charles J. Chaput, nedavno je napisao kako u 50 godina svog sudjelovanja na američkim izborima nije vidio “tako loše kandidate”.

Mnogima je tako mogućnost neglasanja postala izrazito primamljiva. Dapače neki su se, poput poznatog katoličkog blogera Matta Walsha, odlučili fokusirati na pobjedu Republikanske stranke u izborima za Kongres i Senat (koji su se također održavali jučer), nezadovoljni predsjedničkim kandidatima.
Trumpova predizborna ‘ofenziva’

Ipak posljednjih je tjedana Trump pokrenuo pravu “ofenzivu”, apeliravši na katolike i pro-life građane da mu pruže svoje povjerenje. Pritom je imao dva jaka aduta u svojim rukama, s jedne strane Mikea Pencea, svog potpredsjedničkog kandidata koji je više puta javno svjedočio vlastitu evangeličku vjeru te se iskazao brojnim pro-life postupcima, a s druge WikiLeaks koji je netom prije izbora objavio velik broj mailova Hillary Clinton i članova njezina stožera u kojima se vidi da su članovi Demokratske stranke, a među njima i šef Hillaryne kampanje, John Podesta, osnivali kvazikatoličke udruge s ciljem utjecaja na nauk Crkve u pitanju spolnosti, kontracepcije i pobačaja.

Ti postupci kao i Trumpovo gostovanje na katoličkoj televiziji EWTN u kojem je dao intimnu ispovijest o događaju koji je promijenio njegov pogled na abortus, definitivno su mogli okrenuti pažnju neodlučnih katolika u njegovu smjeru.

Dapače, prema izlaznim anketama CNN-a, čini se kako je mala većina katoličkih glasača, suprotno gore spomenutih anketnih rezultata, glasovala za Donalda Trumpa. Posljednji događaji čak su natjerali i neke dojučerašnje Trumpove kritičare da ga prihvate kao “svog” kandidata. Jedan od njih je i Joseph Cella koji se protivio izboru sada već novog predsjednika SAD-a, da bi ga na kraju ipak podržao.

“Radi se o religijskoj slobodi. Morate zauzeti stav. U pitanju je svetost života”, izjavio je Cella za Crux.

Nešto slično u nedavnom je intervjuu za naš portal istaknuo i američki kardinal Raymond Burke:

“Svakako, katolici imaju obvezu glasovati i participirati u izborima. Naravno, ako oba kandidata imaju potpuno neprihvatljiv program, onda ne treba glasati ni za jednog. Ipak, mislim da ono što katolik treba učiniti u ovoj konkretnoj situaciji, i to je u skladu s katoličkim naukom, jest da glasuje za kandidata koji – iako ne slijedi sve odredbe moralnog zakona – u nekim aspektima ipak promiče opće dobro. Pri čemu se jasno treba odrediti negativno prema onim aspektima programa koji su neprihvatljivi”, poručio je kardinal ne spominjući pritom imena kandidata.
Je li Trumpov izbor iz katoličkog pogleda dobar ili loš?

Donald Trump svakako nije savršen izbor, dapače u “normalnim okolnostima” vjerojatno bi svaki katolik rekao kako nije niti dobar izbor. S druge strane velik broj američkih vjernika i dalje smatra kako je Clinton čak bila bolje rješenje zbog svojih stavova prema socijalnim pitanjima.

Međutim ono s čime se mnogi slažu jest kako su i jedan i drugi u slučaju ulaska u “Ovalni ured” bili spremni promijeniti svoju retoriku te se pomaknuti više prema centru.

Nakon što se pokazalo kako će idućih pet godina na čelu SAD-a biti Donald Trump, osoba koja se u mnogim svojim stavovima često nije pokazala dosljednom, njegovo pravo lice tek bismo trebali upoznati.

Međutim nekoliko stvari koje smo vidjeli u kampanji moglo bi nas obradovati. To se prvenstveno odnosi na Trumpovo stajalište prema abortusu. Nakon što je u nedavnom intervjuu za EWTN izjavio kako je doživio “promjenu srca” u pitanju abortusa, postavši pritom “vrlo pro-life”, otvara se mogućnost, koju je republikanski predsjednik i najavio, da se nakon dugo godina pobačaj u SAD-u ograniči ili čak zabrani.

Ta se mogućnost snažno pojačava s obzirom na rezultate Republikanske stranke u izborima za Senat i Zastupnički dom Kongresa koji pokazuju kako bi ta stranka idućih nekoliko godina trebala upravljati predstavničkom i izvršnom granom vlasti. Dapače za vrijeme ovog mandata doći će i do izbora novih sudaca u sastav Vrhovnog suda SAD-a o kojima će odlučivati upravo Trump. On sam najavio je kako će u sastav suda postaviti konzervativne suce koji bi mogli srušiti kontroverzni Roe v. Wade kojim je legaliziran pobačaj u toj zemlji.

Trump je također više puta stao u obranu religijskih sloboda te je najavio rušenje Obamacarea zbog kojeg su mnoge religijske institucije na sudu jer nisu htjele plaćati kontracepciju svojim zaposlenicima što je po Obaminu zakonu bilo obvezatno.

S druge strane iznad svih tih mogućih pozitivnih pomaka za američke katolike, stoji duh Trumpove prošlosti i ponašanja. Naime njegova kampanja pokazala je kako je trenutačni američki predsjednik bezobrazna osoba sklona niskim udarcima. Njegovo sudjelovanje u debatama rijetko je bilo usidreno u argumentima, a često bi upadao u svađalačko raspoloženje gdje bi javno blatio svoju protukandidatkinju.

Također nedavno su izašle i snimke na kojima Trump u nimalo primjerenim terminima govori o ženama, ustvrdivši kako mu one sve dopuštaju “jer je zvijezda”, pritom ispričavši kako je bezuspješno pokušao zavesti udanu ženu. Premda se kasnije ispričao, to je učinio opravdavajući se kako se radilo o “govoru iz svlačionice”, što je, blago rečeno, nedovoljno.

Ono po čemu Trump možda predstavlja i najveću opasnost po katoličke i konzervativne vrijednosti ukratko je u svom tekstu objavljenom prije nekoliko mjeseci u Playboyu, sažeo osnivač tog časopisa Hugh Hefner. Podsjećamo, Hefner je istaknuo kako nominacija Donalda Trumpa za republikanskog predsjedničkog kandidata predstavlja “konačnu pobjedu seksualne revolucije” nad “religijskim fanaticima” i “križarima”.

Uspoređujući ga s Tedom Cruzom, njegovim protivnikom u borbi za republikansku nominaciju, Hefner je napisao: “Unatoč Cruzovoj fanatičnoj zaokupljenosti našim seksualnim životima, nije uspio osvojiti republikansku nominaciju. Ankete su pokazale da glasači smatraju Cruza prekonzervativnim te da ne dijele njegov pogleda na sex, ženska prava i gayeve. Umjesto njega glasači su nominirali Donalda Trumpa, newyorškog poduzetnika koji se ženio tri puta i bio vlasnik Izbora za Miss SAD-a.”

Osnivač Playboya također je istaknuo kako “American Unity Fund, snažna i organizirana grupa čiji su članovi neki od najvećih stranačkih donatora”, na ovogodišnjoj Republikanskoj nacionalnoj konvenciji planira ‘pogurati’ stranku prema prihvaćanju istospolnog braka kao službene republikanske platforme – što je miljama daleko od prethodne platforme koja je gay brakove opisala ‘napadom na temelje našeg društva’”. Ovdje je važno napomenuti kako je Trump s jedne strane izjavio kako će progurati još više “jednakosti” za osobe s LGBT tendencijama, pritom istaknuvši kako želi da se pitanje braka prepusti saveznim državama, a ne Washingtonu.

Potrebno je pritom spomenuti kako se i sam Trump jednom pojavio na naslovnici Playboya, a tijekom predsjedničke kampanje novinari su ga fotografirali dok se potpisivao na primjerak tog broja, ponosno ga dižući u zrak pred tisućama “konzervativaca” koji su klicali od radosti.

Na kraju, čini se kako u našoj prognozi “pretežno vedro” nažalost nije opcija. I dok s jedne strane vidimo zrake sunca kako se probijaju, na horizontu se skupljaju tmurni oblaci opasnog izgleda. Hoće li nas zaobići ili će se na američku Crkvu i vjernike istresti gorka Trumpova kiša, tek nam preostaje vidjeti.

Izvor: portal Bitno.net | autor: Tino Krvavica | 9. studenog 2016.

PODIJELI