Tomislav Marijan Bilosnić
Studen je i padaju mrtve ptice
u Škabrnji u zoru pada sunce
kao naranča iz ruje
Federica Garcíe Lorce
i lubanje se cakle kao led
Svaki je ubijeni čovjek pjesnik
svaki je ubijeni čovjek novo svanuće
svaki je ubijeni čovjek zagrljaj svijeta
s krilima otvorenim nebu
Studen je i smrt se čuje kao vjetar
kao voda što se u valovima
izlijeva iz mraka pećine
Studene mrtvačke glave vade oči
suncu u jutru bez obrisa
Među tenkovima i puškama
dugom ulicom Škabrnje
do crkve
bosa djeca hodaju
i mrtva padaju u snu
Mrtvi s krilima svjetla odlaze u vječnost
u našoj duši rasutoj
Život se u sjene pretvara
u oblake niz koje se lije krv
na crne kuće i u crne vrtove
na svaki cvijet koji je svanuo
Ubiše Vukovar
ubiše Škabrnju
ubiše golubicu i prepelicu
Iz očiju zločinca pršti olovo
u rukama nož
u srcu otrov s njegova bodeža
s golim ledom okovan
ni s krvlju se imenovati ne može
Crvi u njihovim bojnim trubama
i prah je svaka slava
dok je vojska u planinama
Svaki je ubijeni čovjek vječno sjeme
na obalama tisuće otoka
biće koje vidi Bog
u svakoj riječi
u svakom vremenu ljubavi
Svaki je ubijeni čovjek modri zid neba
svijet s tisuće kamenih ploča
koje pokrivaju svaki dan
ubojice
što grob nosi u grlu svome
Svaki je ubijeni čovjek suza
koja ne staje ni u jedno dno
oceana
voda koje zemlju s lica ubojice
ne otire
I sada dok gledam Guernicu
i mislim na Granadu
pjevam Škabrnju
koju ni jedna noć obuhvatiti ne može
U hladno polje ljudi odlaze
u progonstvo bijelih ljiljana
oči im crne masline u žalosti
u svakoj uzoranoj brazdi
Među zubima nose djetinjstvo
usnulu vjeru
da im sjećanje očuva
Svaki je dan
Sudnji dan
kada se ne čuje ništa više
od plača Škabrnje
