Ne govorite vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!

283
FOTO:J.Jurčević/www.put-istina-zivot.com/ Fotografije su autorske i dozvoljeno je preuzimanje ali je strogo zabranjeno brisanje adrese i loga portala s fotografije.Sve osobe koje se bave fotografijom i koje fotografiraju crkve,kapelice,svetišta,prirodu,gradove,spomenike a želje bi surađivati s našim portalom mogu se javiti na email [email protected] Napominjemo da je svaki rad na portalu volonterski i sve što radimo,radimo Bogu na slavu.Hvala i neka vas prati Božji blagoslov!

MISAO IZ EVANĐELJA DANA

Božićna osmina

Utorak, 26. 12. 2017.

SV. STJEPAN PRVOMUČENIK

Blagdan

 

ČITANJA: vl.: Dj 6,8-10; 7,54-60; Ps 31,3c-4.6ab.7b.8a.17.21ab; Mt 10,17-22

 

Prvo čitanje: Dj 6, 8-10; 7, 54-60

 

Evo vidim nebesa otvorena.

 

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu. Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počeše raspravljati sa Stjepanom, ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.

Zato uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega. Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reče: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovaše. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao.

I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« Onda se baci na koljena i povika iza glasa: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Kada to reče, usnu.

Riječ Gospodnja.

 

Otpjevni psalam: Ps 31, 3c-4.6ab.7b.8a.17.21ab

 

Pripjev:

U tvoje ruke, Gospodine, predajem duh svoj.

 

Budi mi hrid zaštite,
tvrđava spasenja.
Jer ti si hrid moja, tvrđava moja,
radi svoga imena vodi me i ravnaj.

U tvoje ruke predajem duh svoj:
otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.
U Gospodina ja se uzdam,
radosno ću klicat tvojoj milosti.

Rasvijetli lice nad slugom svojim,
po svojoj me dobroti spasi.
Zakloni me štitom lica svoga
od zavjera ljudskih.

 

Evanđelje: Mt 10, 17-22

 

Ne govorite vi, nego Duh Oca vašega!

 

Čitanje Svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati. Pred upravitelje i kraljeve vodit će vas poradi mene, za svjedočanstvo njima i poganima. Kad vas predadu, ne budite zabrinuti kako ili što ćete govoriti. Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!

Brat će brata predavati na smrt i otac dijete. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.

Riječ Gospodnja.

 

 

Uvod

Danas, drugog dana nakon Božića mnogi ljudi slave imendan kao sjećanje na Svetog Stjepana mučenika.  Mislim da nije loše razmišljati o životima poznatih Božjih ljudi. Njihovi životi i životni primjeri mogu nam pomoći da razumijemo kakav je Bog i kako se On može očitovati u našem životu. Sam sv. Pavao apostol svojevremeno je pisao: Molim vas dakle, ugledajte se na mene kao i ja na Krista. 1. Korinćanima 4,16.  Znači, ljudi koje mi prepoznajemo kao svece, pogotovo one koje i Biblija tako naziva, mogu nam zaista biti uzor. Njihovi životi su bili životi zajednice s Bogom i kao takvi ostavili su primjer kako Bog radi kroz obične ljude.

 

Homilija

Prošlo je tri i pol godine od Isusovog uskrsnuća. Stjepan se prvi puta spominje u Bibliji u Djelima apostolskim jednom vrlo neobičnom prigodom. Naime među Kristovim učenicima pojavio se problem. Znajući za nevolju koju je Isus prorekao, Isusovi učenici u Jeruzalemu, prodavali su sve i donosili su pred apostole. Biblija kaže da im je sve bio zajedničko. Međutim i u takvom se stanju može pojaviti onaj ljudski element. Udovice iz dijaspore osjećale su se nekako zapuštene u odnosu na udovice iz Jeruzalema. Kada su taj problem iznijeli pred apostole, Duh Sveti ih je nadahnuo i shvativši da je ovog puta nužno posao podijeliti kako fokus evanđelja ne bi izgubio na svojoj sili. Stoga su riješili da izaberu sedam đakona koji će se brinuti o pravednoj raspodjeli i da svi budu zadovoljni. Nitko se u zajednici prve crkve nije smio osjećati zanemarenim. Među sedmoricom izabranih bio je i Stjepan. Biblija za njega kaže: Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga,  Djela apostolska 6, 5. 

Ovo je fantastični izvještaj o Stjepanu. Čovjek pun Duha Svetoga. Što to u opće znači. To znači da je on toliko bio oduševljen Isusom i evanđeljem da se to u njemu vidjelo. Ljudi su uživali s njime razgovarati o Bogu i Njegovoj ljubavi. Biblija nastavlja izvješće i kaže: Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu. Istina, dolazili bi tu i tamo neki provokatori koji su htjeli Stjepana navući da raspravlja o tome koja je prava forma bogoslužja, kako je ispravno moliti se, koliko treba Bogu dati darova, trebali se (obredno) prati ruke i slična pitanja. Međutim suština koju je Stjepan iznosio bila je toliko snažna da su takvi farizejski pregovarači uglavnom odlazili posramljeni  i uvrijeđeni.

Nevjerojatno je kako, bez obzira što je od tada prošlo skoro dvije tisuće godina do dana današnjeg se ništa nije promijenilo. Ovdje sreću čovjeka kako pomaže i hrabri siromašne. Sreću čovjeka koji je silom Svetog Duha liječio bolesne. Umjesto da se raduju gledajući Božju slavu, oni gledaju tog čovjeka maknuti. Ne treba njima čovjek koji svojom pojavom ohrabruje ljude, ne treba im čovjek koji širi ljubav i stvara radost među onima najprezrenijima. Njima treba status-kvo. Oni se vrlo dobro snalaze u postojećoj situaciji, i nikakva kvalitativna promjena im nije potrebna. Za njih su običaji, forme i oblici bogoslužja koji su oni izmislili daleko vrjedniji od ljubavi koju je Krist širio preko ovog čovjeka. Stoga svoj status su bili spremni sačuvati pod svaku cijenu. Nisu prezali ni od čega. Manipulacija je uvijek funkcionirala, pa ako treba i u borbi za Boga. Kao da se Bog ne zna sam boriti za sebe.

Kako bi zadovoljili svoju taštinu i pokazali veliku brigu za tradiciju, i čast tadašnjih židovskih vođa, nije im bio problem pribjeći manipulaciji. Kako bi sve bilo po propisu, našli su dvojicu lažnih svjedoka koji su iskrivljavali ono što je Stjepan rekao. Zanimljiva mi je optužba ovih lažnih svjedoka: Ondje namjestiše lažne svjedoke koji rekoše: “Ovaj čovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona. Čuli smo ga doista govoriti: `Isus Nazarećanin razvalit će ovo Mjesto i izmijeniti običaje koje nam predade Mojsije`. Dj. 6, 13. 14.

Psiholozi bi danas rekli da su bili loši slušači. Takve slušače oni popularno nazivaju „bacači koplja.“ To znači da slušaju i razmišljaju kako bi manipulacijom mogli izmisliti nešto protiv govornika. To su i uradili iskrivljujući baš sve ono što je Stjepan govorio.

Stjepan je očito govorio o Isusovom proročanstvu o razaranju Jeruzalema, i umjesto da mu zahvale na upozorenju, oni ga osude. Stjepan je očito govorio o pogrešnosti rabinskih zakona, koji nisu kompatibilni s Božjim Zakonom, jer Božji Zakon je isključivo utemeljen na ljubavi, dok je rabinski na formi. Međutim kada se želi nekog riješiti, onda se uvijek može izmanipulirati bilo što. Jedna Češka poslovica kaže: Onaj koji hoće tući psa, za to će uvijek pronaći štap. To se upravo dogodilo Stjepanu.

Interesantno mi je kako je Bog upravo iskoristio ovu priliku da osvjedoči ove velike crkvene velikodostojnike da je Isus obećani Mesija. Biblijsko izvješće kaže: A svi koji su sjedili u Vijeću upriješe pogled u Stjepana te opaziše – lice mu kao u anđela. Dj. 6, 15.

Stvarno ne mogu si predstaviti kakvi su osjećaji vladali u umovima velikih svećenika i  narodnih sudaca Velikog vijeća. Doveli su im čovjeka, a lice mu svijetli kao u anđela. Što su tada mislili. Koji je bio predmet njihovog razmišljanja. Imaju pred sobom čovjeka, običnog čovjeka, koji bi po svim pravilima trebao se stisnuti i moliti ih za milost. Umjesto toga on pred njima stoji dostojanstveno. Lice mu svjetlo kao u anđela. Pretpostavljam da je to velike svećenike dovodilo do ludila. Oni očekuju neku prirodnu reakciju. Za njih bi bilo normalno bi ih proklinje, da im prišiva svakojake epitete, svakojaka ružna imena, a on stoji dostojanstveno.

Nakon toga, držeći se strogo protokola, Veliki svećenik pita Stjepana jeli to tako. Stjepan pun Duha Svetoga počinje svoju priču i obranu iz Pisma. Iz Pisma im citira sve detalje slavne izraelske povijesti i sve detalje koji su ukazivali na dolazak obećanog Mesije. Ukazuje im i na sve pogreške koje su vođe izraelskog naroda činile ubijajući proroke, dokazujući ustvari da i oni sada rade istu grešku.  Otvoreno i jasno u svom zaključku iznosi krivicu za smrt Božjeg sina.

To je očito bilo previše.  Tko je Stjepan da uči njih, vođe Božjeg naroda. Tko je Stjepan da on njih osuđuje. Običan smrtnik, neškolovani seljak koji nema pojma o ničemu. Takvo poniženje si Veliki svećenici nisu mogli priuštiti. Njihov gnjev kipio je u njima. To raspoloženje prenijeli su na rulju koja se hvalila svojim velikim domoljubljem, jer su oni ostali borci za židovsku prepoznatljivost u njihovim običajima i načinu ponašanja. Među tim tzv. domoljubima najviše se isticao Savle iz Tarsa. On nije jednostavno mogao smisliti da se je mogla pojaviti neka sljedba koja je spremna odbacivati stare običaje po kojoj su Židovi bili prepoznatljivi.

Stjepan vidjevši ozbiljnost situacije svoj pogled uputio je prema nebu. On nije očekivao nikakvo sažaljenje od ove rulje koja je imala manje empatije za ljude od kamena po kojem su gazili. Njegova sigurnost bila je u Kristu. Krist mu se ukazao kako stoji s desna Bogu. Stjepan je vidio Božju slavu. Biblija kaže: Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu pa reče: “Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu. Dj. 7, 55.56. Stjepan je doživio najveću čast koju može doživjeti jedan smrtnik. Vidio je Božju slavu.

Ne znam kako se Stjepan osjećao nakon tog prizora. Odjednom je shvatio svu vrijednost onog što mu je Krist dao. Božja slava. Kakve li razlike između Božje slave i ove razularene rulje. Da za tu Božju slavu vrijedilo je dati i svoj život. U njegovom umu odsjajivao je taj kontrast onog što je vidio, i onog što je proživljavao. Očito mu nije bilo jasno što će mu se dogoditi, ali Stjepan je bio spreman i umrijeti, jer Božja slava bila je vrijedna njegovog ovozemaljskog života.

Mnogo puta kada upadnemo u nevolju, događa nam se da padamo u depresiju jer pritisak na nas je vrlo velik. Međutim, možda nećemo imati prigodu da kao sveti Stjepan vidimo Božju slavu, ali ostaje nam Božje obećanje. U posljednjoj biblijskoj knjizi Otkrivenje Ivan je dobio poruku koju je vjerno prenio: i gledati lice njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima. Otkrivenje 22,4. Kojeg li krasnog obećanja. Krist nam poručuje da ćemo gledati Njegovo lice. Gledat ćemo to lice puno ljubavi, lice po kojem je tekla krv iz njegovih sljepoočica, i to samo za to da bi ti ja mogli s Njim provesti cijelu vječnost. Gledat ćemo to lice koje je bilo spremno postati čovjekom, samo da bi spasio tebe i mene. Siguran sam da nema tih problema koji su teži i vrjedniji od gledanja Božjeg lica, lica Isusa Krista, lica punog ljubavi prema svakom pojedincu, prema svakom čovjeku. Možemo li se uzdići iznad problema, iznad strahova i sve ove ljudske bijede, i povjerovati u Božje obećanje.

Razularena rulja izvukla je Stjepana izvan grada. Rulju je predvodio sam Savle. Došavši izvan zidina, ljudi su kao razjarene zvijeri, ostavljali svoje ogrtače pred Savlom, tražeći najveće kamenje s kojim bi pogodili Stjepana.  Stjepan je dostojanstveno stajao, a kamenje ga je udaralo po tijelu. Kleknuo je i svom dragom prijatelju Isusu uputio posljednju molitvu. Znao je da mu je to kraj. Sve što je želio, želio je biti sa Isusom. I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: “Gospodine Isuse, primi duh moj! Onda se baci na koljena i povika iza glasa: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” Kada to reče, usnu. Djela 7, 59.60.

Kolike li sličnosti s Isusom. Prije tri i pol godine, izvan zidina Jeruzalema također je Isus Krist uputio sličnu molitvu. Bože primi duh moj, Bože oprosti im jer ne znaju što čine. Kako li je samo u svojoj smrti morao mnoge njih asocirati na prizor koji su vidjeli prije tri i pol godine. Stjepan im prašta, i to im prašta prije nego što su ga molili. Upravo to i Krist radi.

Moj prijatelj koji posjećuje zatvore i sa zatvorenicima proučava Bibliju pričao mi je: „Od kada posjećujem zatvore, puno puta sam trebao govoriti o oprostu. Nekada me ta tema zatekla jer sam mislio da mi je ona poznata i da razumijem što znači nekome nešto oprostiti. Upravo slučajevi pojedinih zatvorenika su me natjerali da sam često razmišljao o oprostu i što ustvari to je. Mogu li ja svojom silom oprostiti. Ukoliko to pokušam, tada to više neće biti oprost, već tolerancija. Ako ću svojom silom nekome praštati grijeh i zlo koje mi je netko nanio, tada ću ustvari tolerirati nečiji grijeh. Oprost je nemoguć bez opravdanja. Stjepan se moli da im Isus oprosti a ne da im tolerira. Kao da kaže: Isuse, ja znam da sada i ti patiš. Upravo zbog toga što ovi ljudi griješe ti si morao umrijeti. Ako se ikada bilo tko od njih pojavi pred tobom i zatraži oprost za ovo što su učinili, ja nemam ništa protiv da i njima oprostiš kao što si oprostio i meni.

Imam jednog prijatelja koji je bio branitelj u Vukovaru, i nakon pada Vukovara zarobljen. Na Ovčari i drugim mjestima proživio je strašne torture. Imao je veliki problem kako oprostiti zlo koje je vikalo do neba. Ukoliko samo tako olako prijeđe preko toga, kao po onoj narodnoj “Život ide dalje!” to bi značilo ne osuditi zlo koje je napravljeno. Ako se ne osudi zlo, postoji opasnost da se ono umnožava. Dugo je imao taj problem, a onda su mu se neke okolnosti nametnule gdje je čitao Bibliju, posebno evanđelja i gdje je otkrio ljepotu Isusovog karaktera. U susretu s Kristom i Njegovom dobrotom, Duh Sveti ga je osvjedočio o njegovom grijehu i  potakao ga na pokajanje. Tek kada je doživio taj veliki Božji oprost, on je mogao oprostiti svojim mučiteljima. Njegova molitva tada je bila vrlo jednostavna. “Gospodine Isuse. Ljudi koji su učinili meni zlo, činili su ga direktno i tebi. Vrijeđajući mene oni su više Tebe vrijeđali. Ja sam upoznao Tebe i Tvoju milost. Toliko bi želio da i oni to upoznaju i zatraže oprost od Tebe. Ukoliko ti se ikada pojave i traže te oprost za ono što su mi učinili, molim te oprosti im kao što si i meni oprostio.“

Kada osobno doživimo i steknemo iskustvo Božje milosti koje se očituje u Božjem oprostu nama, tada nećemo nikada imati problema opraštati drugima ma što da su nam učinili. Ukoliko to pokušamo svojom silom, tada će to uvijek biti neke kalkulacije kao “oprostit ću ali neću zaboraviti” ili nešto slično.

Možda si ponekad postavljamo pitanje, zašto Bog dozvoli da strada ovako dobar čovjek. Nije li on još mogao raditi i dovesti Kristu još puno ljudi. Nije li to ustvari bio gubitak za Krista što dozvoli da Njegova vjerna djeca stradaju. Kada bolje promislim, shvaćam tada da je Stjepanova smrt bila kanal Kristove milosti za generacije koje čak i nas dotiču. Zahvaljujući Stjepanu i Kristovoj milosti, najrevniji domoljub i borac za otačke običaje, Savle, postat će najveći borac za Krista. On će promijeniti ime i zvat će se Pavle.

Dozvolite mi da malo maštam i da si zamislim susret Stjepana i Pavla nakon uskrsnuća. Stjepan uskrsava i prvog koga vidi je njegov voljeni Krist. U masi spašenih traži svoju braću, traži Petra, Jakova, Filipa i još mnoge druge. Traži ljude koji su prihvatili Krista njegovim svjedočenjem. Najednom se prenerazi. Među spašenima vidi Saula, onog koji je predvodio njegovo kamenovanje. Dolazi k Isusu i sav uzbuđen objašnjava mu:

„Isuse, meni nešto nije jasno. Što tu radi Savao iz Tarsa. Ne znaš li ti da je on bio najveći progonitelj crkve koju si ti osnovao.“

„O da znam.“ Odgovara smireno Isus. „Pođi sa mnom da ti nešto pokažem.“ Hvata Stjepana za ruku i vodi ga na mjesto gdje može vidjeti neke stvari. Bili su to DVD (Biblija ih naziva knjige) zapisi prošlosti svakog pojedinca. Pokazuje mu Savlov život i njegovo obraćenje, zatim rukom pokazuje mnoštvo spašenih zahvaljujući Savlovom, odnosno Pavlovom radu. Zatim mu kaže; „za milost koju je Tvoj brat Pavao dobio trebalo je umrijeti dvoje. Prvo sam Ja umro da bi tebi i njemu omogućio spasenje. Međutim, očito mu je tvoja smrt pomogla da shvati svu pogrešnost svog puta. Bez obzira na patnje kroz koje si prošao, ti si bio kanal Moje milosti za Pavla. Kroz taj kanal prošla je milost na tisuće i tisuće ljudi kojima je tvoja smrt bila inspiracija da ostanu vjerni Bogu. Pogledaj samo kolika je pisma ohrabrenja pisao mojim učenicima, poučavao ih i hrabrio kada im je bilo najteže.“ Ta pisma su svjedočila o meni skroz do kraja svim generacijama moje vjerne djece.

Nakon toga Stjepan klekne pred Krista u znak obožavanja i zahvaljuje mu se što ga je On učinio dostojnim tolike milosti da bude kanal kroz koju je Kristova milost prošla na mnoštvo spašenih.

Nije prošlo dugo, a Stjepan i Pavao su se sreli i zagrlili. Bio je to zagrljaj radosti i zahvalnosti što ih je Krist udostojio tolike milosti. Kroz svu vječnost sretat će se s ljudima koji su prihvatili Krista zahvaljujući njihovom životu i radu.

Sveti Stjepan, Isusov učenik, đakon u prvoj apostolskoj crkvi bio je prvi mučenik koji je položio život za Krista. S pravom ga možemo nazvati svetim Stjepanom, jer svoju svetost je dobio zahvaljujući božjoj milosti. Njegovo ime znači “vjenac pobjede.” Ne boj se onoga što ti je trpjeti! Evo, Sotona, će neke od vas baciti u tamnicu da budete iskušani. Bit ćete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života. Otkrivenje  2,10. Njegov život i njegova smrt još danas svjedoče o ogromnoj Božjoj milosti i vjeri.

Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.

 

Zvonko Presečan

 

 

PODIJELI