Vozeći se prometnicom Široki Brijeg-Posušje na dijelu puta označenom kao Visoka glavica,mnoge glavice iza upravljača svog vozila mogu vidjeti nekoliko jumbo plakata s natpisom“Ne daj me majko“.Nekoliko puta sam prolazio tim dijelom puta ali nisam obraćao posebnu pozornost na te plakate ali sam odmah zamijetio jedno dijete u utrobi majke ispod kojih su spremne čekale dvije raširene škare, dok u ostale detalje tog plakata nisam ulazio . Jučer sam upravo s namjerom prolazio tuda i pomno promotrio taj plakat. Osim već spomenutih detalja vidio sam kako se ono dijete u utrobi majke ručicama drži za pupčanu vrpcu spojenu sa srcem njegove majke. Razmišljajući o tom plakatu u jednom trenutku dok mi je srce već krvarilo osjetio sam neviđenu bol koju može prouzročiti istinska ljubav prema tom malom nevinom stvorenju što se sklupčalo iznad raširenih škara držeći se za pupčanu vrpcu njegove majke,tražeći spas,i život bježeći od smrti koja ga vreba raširenih krila. Dok sam tu večer prebirao po internetu tražeći autora tog jumbo plakata pronašao sam kako je te plakate postavila udruga“Mlado sunce“iz Širokog Brijega čiji volonteri su prije stanovitog vremena ispred Sveučilišne Kliničke bolnice Mostar molili 40 dana za zaštitu života,gdje su dobili svesrdnu podršku građana Grada Mostara i svih drugih posjetitelja te bolnice u zaštitu života nerođene djece kojih je upravo u toj bolnici ubijeno a da se ne zna broja. Kad se k tome pridoda broj od kojih 56 milijuna ubijene djece putem pobačaja svake godine u cijelom svijetu,gdje su mnoge države svijeta legalizirale abortus,pa čak i one koje su poznate kao utvrde kršćanstva,pa čak i RH, odista je sotona pronašao najbrži način ubijanja života na ovoj zemlji,čime je kultura smrti dobro uzdrmala kulturu života koju zagovara naš Stvoritelj,milosrdni nebeski Otac.
Poradi napomene ovdje je potrebito navesti neke misli poznatih ljudi vezanih za abortus pa krenimo:
Sveta Majka Terezija je već 1979 godine prigodom dobivanja Nobelove nagrade za mir ukazivala na pogubne posljedice abortusa po čovječanstvo.
Duh Gospodnji je objavio ove riječi Jeremiji:“Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi,ja te znadoh“.(Jer.1,5).
Francuski mislilac Francoise de la Rochefoucauld je rekao:“Primijetio sam da su svi koji su za pobačaj već rođeni“.
Stara latinska izreka koja je već odavno sastavni dio Rimskog prava kaže:“Nasciturus pro iam nato habetur quotiens de commodis eius agitur“što u prijevodu znači:“Začeto a nerođeno dijete smatra se rođenim ako se radi o njegovim pravima“,već odavno priznaje začetom a nerođenom djetetu pravo na život,što je u mnogim pravnim sustavima diljem svijeta prihvaćeno kao načelo kojim se štiti život začeta a nerođena djeteta.
„Ne daj me majko“jumbo plakat kojim udruga“Mlado sunce“poziva sve one koji razmišljaju o pobačaju je nastavak borbe jedine Majke među sveticama Svete Majke Terezije koja je cijeli svoj Sveti život posvetila brizi i njezi prema najtežim bolesnicima ,ostavljenim, izgubljenim, siromašnim ljudima na samom rubu društva,ali i prevelikoj ljubavi kojom je željela spasiti stotine tisuća začete a nerođene djece diljem svijeta u čemu je dobrim dijelom i uspjela. Jedanput je dala ovu izjavu:“Sve vi žene koje ste začele dijete a razmišljate o pobačaju rodite to dijete,nemojte ga ubiti,a ako ga ne možete odgajati dajte ga meni ja ću ga odgajati“.
Jedne prigode je spasila jedno dijete od sigurne smrti abortusa a koje je kasnije posvojio jedan bračni par. Nakon nekoliko godina Sveta Majka Terezija je saznala kako je to dijete teško oboljelo te se ona opet obratila tim posvojiteljima kako bi zatražila to dijete od njih da mu ona u svojoj zajednici sestara pruži bolju skrb jer roditelji tog djeteta nisu bili u mogućnosti.Otac tog djetata je rekao Svetoj Majci Tereziji da prvo mora uzeti njegov život pa tek onda dijete koliko je to dijete u toj obitelji bilo željeno.
Razmišljajući o onom plakatu „Ne daj me majko“i onom malom nevinom,bespomoćnom stvorenju u utrobi njegove majke,jedino što mu preostaje je svojim ručicama uhvatiti se za pupčanu vrpcu spojenu sa srcem njegove majke,jer je to njegova jedina očajnička nada protiv smrti koja ga vreba i to ne u srcu njegove majke već u njenoj glavi. A njena glava u kojoj se vodi borba radije prihvaća činjenicu smrti nego činjenicu života,i u tom smislu činjenica smrti je uvjerava,opravdava kako je za nju jedino rješenje „očistiti se“ od tog neželjenog tereta još ne živog čovjeka,koji je teret isključivo njen i nitko osim nje nema pravo odlučivati što će ona s tim teretom u njenoj utrobi koje je isključivo njeno vlasništvo,njen neželjeni teret. Kada konačno činjenica smrti pobjedi činjenicu života ta žena sama a još češće u nagovoru sa svojim partnerom,a Bože moj često i uz suglasnost svoga supruga(U Ime Oca Sina i Duha Svetoga)ili uz suglasnost svojih roditelja,braće ili sestara odlazi u nemoralne ustanove,nemoralnim ljudima i izvrši najteži oblik ubojstva onog malog slatkog,guzatog muško-ženskog stvorenja koje želi život,kako ga je željela i njegova majka.
“Ne daj me majko“je vjerojatno u utrobi svoje majke šaptala vođena darom Duha Svetoga i majka koja sada prihvaća i čini abortus. Stjecajem okolnosti ovih nekoliko mjeseci se u mom rodu rodilo troje djece,doh ih se nekoliko začelo. Zahvaljujući najmodernijoj tehnici whats,up, vibera, facebooka, messingera, instagrama na koji velika većina mladih majci postavlja fotografije svoje tek rođene djece u samoj bolnici i po izlasku,imao sam priliku vidjeti kako je divan i veličanstven život Bog podario tim mladim majkama a samim time cijeloj našoj obitelji,konačno cijelom čovječanstvu. Raširenih nogu i ruku s pelenama ili obučena u muško-ženske pidžame ta divna dječica usrećuju svaki trenutak dana njihovim majkama i očevima, njihovim bakama i djedovima,braći i sestrama te ostaloj rodbini. Kad se vratim u mislima na plakat“Ne daj me majko“i usporedim ga s tek rođenom djecom koju sam imao prilike vidjeti na društvenim mrežama moje rodbine,odista nisam vidio nikakve razlike,osim što su ova djeca koju sam imao prilike vidjeti živa,dok se ono dijete s plakata“Ne daj me majko“tek bori za život.
Ne postoji niti jedan grijeh učinjen na ovoj zemlji koji čovjek ne može ispovjediti , osim grijeha protiv Duha Svetoga, ukoliko prihvati taj grijeh kao grijeh,ispovijedi ga iskreno,pokaje se za njega i nastavi živjeti u pokori sasvim drugim životom. Na to je u dosta navrata ukazivao i sam Papa Franjo,koji je napominjao kako majke koje izvrše abortus jako pate te im treba pomoći a ne ih osuđivati. Odista sve te majke nakon učinjenog abortusa pate ali zar ne pati svaki ubojica čovjeka na zemlji pa tako i one,jer one su izvršile odista jedan od najgorih oblika ubojstva čovjeka koji nije imao nikakvu mogućnost obrane svog života,osim što se svojim malim ručicama uhvatio za pupčanu vrpcu njegove majke spojene s njenim srcem. Svaka takva žena da je samo oslušnula svoje srce morala je osjetiti neviđenu bol prouzročenu povlačenjem pupčane vrpce na koju je navezano njeno dijete,ali njenu bol je prigušila želja za životom bez rođenja tog djeteta. Njena procjena premda pogubna i pogrešna pokazala se u njenoj glavi kao jedino spasonosno rješenje kojim bi ona mogla nastaviti svoj uzaludan život. A kada se završi ta agonija u kojoj je ta žena-nikako majka glavni protagonist njena agonija je tek počela. Tek tada ona ne pronalazi svoj mir i spokoj ta dane i noći provodi u nemiru i nespokoju i traži spas na svim stranama svijeta. Ali ni jedna strana svijeta počev od zapada,istoka,sjevera i juga joj to ne omogućava,te ona konačno shrvana od boli i u suzama odlazi onom koji je podario život i njoj. U samoći susreta sa Stvoriteljem Neba i Zemlje ona lagano pronalazi sebe i smisao svog života koji je ubojstvom tog djeteta postao prah,pepeo i čisti besmisao. Dosta ih se vratilo i počelo zagovarati život na svom osobnom primjeru za što postoje mnoga svjedočanstva.
A udruga „mlado sunce“iz Širokog Brijega čiji su volonteri glavni zaštitnici života plakatom“Ne daj me majko“su pogodili što se ono kaže“U sridu“alkarskim žargonom rečeno. Uspjeli su pogoditi u sridu svako srce koje je zadržalo pogled na tom plakatu. Kad su uspjeli pogoditi u sridu mog srca koje cijeli svoj život kuca za život nerođena djeteta odista su uspjeli pogoditi i mnogo tvrđa srca od moga. Čestitam im od srca jer su slikom koja govori tisuću riječi poput Svete Majke Terezije spasili zasigurno stotine tisuća začetih a nerođenih života!
Vlado Marušić,22.02.2019 godine,
