„Ne budite zabrinuti za svoj život što ćete jesti, što ćete piti, ni za tijelo svoje u što ćete se obući!“ Zvuči čudno i nevjerojatno. Netko će reći da to nije istina. Nama Europljanima teško je shvatiti Isusove riječi. Mi smo racionalisti i zato nas Isusov poziv na život bez briga zbunjuje. Naučili smo živjeti puni briga i opterećenja. To je postalo naša moderna domena. Trebamo „ono i ovo“. Sjedimo, smišljamo, ne možemo spavati. Jednostavno budućnost nas ubija i oduzima radosne trenutke koje bismo mogli provesti na puno bolji način.
Zavirimo u svoje srce i dopustimo konačno Isusu da on progovori. Poslušajmo njega jer on koji je Život, Put i Uskrsnuće daje nam upute za život u radosti, bez straha. Isus nas poziva da se potpuno prepustimo Božjoj providnosti. Ljudima Istoka iz Isusova vremena bilo je lakše shvatiti Njegovu poruku. Mnogi su bili siromašni, nisu posjedovali ništa. Njihov je život bio jednostavan. Mi posjedujemo puno toga iako mislimo da ništa ne posjedujemo. Opterećeni smo računima za telefon, mobitel, internet, automobile, struju, plin, različite tečajeve. Mnogima ne stiže mjesečna plaća. S druge strane ima onih koji gledaju što bolju marku modne odjeće. Želimo biti najbolji i najljepši. Mnogi traže savršeni uspjeh svoje djece na putu školovanja. Prenose svoja nezadovoljstva i frustracije na svoje ukućane. Zaboravljamo da često u tome pretjerujemo. Trčimo nekamo, ali ne znamo kamo. Naše su misli opterećene. Zarobljeni smo.
Suvišne misli odvlače nas od Boga i ne možemo se s njim sresti. Udaljujemo se od Darovatelja. Misli nas odvlače u prošlost ili budućnost, utjeruju od nas strah, osjećaj usamljenosti, tako da ne živimo više danas. Zapravo, danas je najvažnije jer ono uzrokuje sutra. Znanstvenici kažu da osamdeset posto naših misli nema smisla. To je jedan od razloga zašto nismo kreativni i zašto živimo tromo u strahu. Zarobljeni smo zbog toga. U konačnici nastaju turobne i prisilne misli.
Tražimo sami rješenja, napinjemo mozak i ništa se ne događa. Iz osobnog iskustva znam da sam bio najkreativniji tada kada sam sve prepustio Bogu. Odgovore na naša pitanja trebamo pronaći na molitvi. Bog je živi Bog i nikada neće ostaviti svoje dijete na cjedilu. Mi smo suradnici Božji i zato smo pozvani na rad. Suradnja s Bogom predmnijeva da ćemo sve prepustiti Gospodinu, no na nama je također i raditi. Kod Isusa nema “đabalabarenja” niti „no siki riki“. Potrebne su tvoje ruke i srce slobodno od svih briga. Kako se riješiti prisilnih misli, zarobljenosti u misli, koje izazivaju strah, nemir, osjećaj usamljenosti i nesigurnost? Odgovor je samo jedan: povjerujmo Isusu. Njegove su riječi istinite i pune Duha.
Prije svega oslobodimo se lažnih bogova i idola, koji gospodare našim mislima uništavajući nas iznutra. U Starom zavjetu mnogi su životno stradali ili skinuli na sebe prokletstvo jer su željeli sami sebi osigurati sreću. Rahela je ukrala kumire svojem ocu. Vojnici Makabejaca su od svojih neprijatelja pokrali kipove različitih bogova. To ih je uništilo i usmrtilo. Neka Isusove riječi budu i za nas upozorenje: „Ne možete služiti dvojici gospodara!“ Drugim riječima, Isusov učenik ne može si dopusti životni hod pod ruku s grijehom i Isusom. Zato odbacimo sve kumire i iscjelitelje ovoga doba. Oslobodimo se svih navezanosti na stvari i ljude jer to zarobljava naše misli i ne možemo potpuno povjerovati Gospodinu. Samo je Isus istina.
Drugi je korak traženje Božjeg kraljevstva i njegove pravednosti. S tim se povezuje blagoslov: sve drugo će nam se dodati. Često tražimo od Boga nešto sasvim beznačajno misleći da će nam to osigurati sreću. Međutim, Otac nam želi dati puninu svih darova. Tražimo palac, a zapravo dobivamo čitavu dlan. Neka nam bude poticajan Psalam 127, koji govori o radosti i pouzdanju u Boga: „Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje.“ Ako je Gospodin s nama tko će protiv nas? On razotkriva svaku pomisao, koja se skriva u ljudskom srcu. On je darovatelj. I nikada neće zaboraviti dijete svoje, koje je u potrebi njegove prisutnosti: „Pa kad bi žena zaboravila na svoje dojenče, ja tebe zaboraviti neću!“
Treći korak je potpuno povjerenje Bogu u svakoj životnoj situaciji. Ne samo kada su nam trenutci lijepi, nego tada kada je najteže. O tome nas poučava cijeli svijet prirode: ljiljani, trava, ptice. U očevim očima smo vrijedni više nego oni!
Zašto se dakle brinuti i zamarati mnogim suvišnim stvarima? Zašto se brinuti tjeskobno za sutrašnji dan ako znamo da je naš Otac tako blizu? O tomu progovara Isus. Ne može nas zadovoljiti novac, naši planovi, naša rješenja. To nas neće spasiti. Iznad svega je Bog koji nas ljubi. On je naša snaga, koja raspršuje svaki oblak ružnih i prisilnih misli. Prepustimo „danas“ Božjoj Providnosti, tako ćemo si osigurati našu sretnu budućnost. Otac nebeski dobro zna što nam je najpotrebnije. Zato, ne “sekiraj” se i ne brini se nepotrebno!
pater Arek Krasicki, CSSp, OSijek Hr
