1. ožujka 2017.

 

  1. Iz 7, 10-14

Ps 40 (39), 7-8a. 8b-9. 10. 11

  1.  Heb 10, 4-10

    Lk 1, 26-38

 

UVOD

Svetkovina Blagovijesti – naviještanja Gospodinova, slavlje je ljubavi Boga koji se odlučio postati jedan od nas. U to je uključeno i slavlje Marijine poslušne vjere, kojom je prihvatila biti majkom Božjem Sinu te omogućila najveći događaj u povijesti spasenja.

Naša vjera nerijetko je u potpunoj suprotnosti s Marijinom vjerom i prihvaćanja Božjih planova. Na početku današnjega misnoga slavlje, pokajmo se što smo hotimično ili nenamjerno povrijedili bezgraničnu Božju ljubav i zamolimo oproštenje.   

 

HOMILIJA

Leonardo Boff je autor jedne knjige pod naslovom U nježnosti je snaga“. Sami naziv današnje svetkovine, poziva nas na razmišljanje o njezinoj lijepoj dimenziji, a to je Božja nježnost. Otkrivamo je u načinu anđelova razgovora s Blaženom Djevicom od pozdrava, preko svake riječi: „Raduj se“, „našla si milost kod Boga!“

Marija ne samo da je prihvaćena kao partnerica i suradnica u planu spasenja, nego je Objava nježno i obazrivo izvedena. I tu nema ništa skriveno i zakulisno, što bi se otkrilo kasnije. Anđeo prenosi jasne namjere i ponudu, poštujući Marijinu slobodu. Ona se priklanja ponuđenoj Božjoj nježnosti.

Nalazimo se na početku proljeća, kad se polako pojavljuje novi život. Tu simboliku kod današnje svetkovine, naglašavali su i sveci rane Crkve, posebno sv. Proklo Carigradski. Novi se život u prirodi rađa polako od prvih stidljivih cvjetova, pupoljaka, prvih tek laganih zelenih cvjetova i vlati trave.

Upravo ta nježnost i obazrivost kao način postupanja na osobit način nedostaje ljudima svijeta, a i svakomu od nas u većoj ili manjoj mjeri. Nisu samo grube riječi i postupci opaki, nego se mnogi i udružuju ne bi li bili što uspješniji u grubosti i opakosti.

Nekad je to teže i prepoznati, jer je dobro prikrivena marketinškim trikovima. Ali uvijek u nekom trenutku ili na kraju, otkriva svoje pravo lice i namjere. Čak i onda kad se na prvi pogled bori za nečija prava ili ustaje protiv neke nepravde. I zato, prihvatiti nježnost kao način ophođenja ne znači samo boriti se protiv grubosti i opakosti. Već pokazati sebi i drugima da smo povjerovali Bogu Nježnosti.

Kao podloga svemu nalazi se ljubav, spremna prihvatiti nježnost. Ona u postupanju zove na domišljatost, kreativnost, maštovitost, suprotstavljanje nasilju. Čini se kao da nježnost u postupcima jako troši čovjekove snage. Ali to trošenje, upravo je kreativno i izgrađujuće.

Utjelovljenje Sina Božjega govori o prihvaćanju čovjeka. Taj čovjekov život nije prihvaćen tek u privitku i u dijelovima, nego u svoj svojoj cjelovitosti. Postojanje u tijelu na ovoj Zemlji, započeo je Sin Božji utjelovljenjem u ženi. Prihvatio je i uzdignuo našu ljudskost. Bog se u Isusu iz Nazareta kao povijesnoj osobi, zauvijek vezao uz čovjeka. Božji plan čovjekova spasenja, mogao je biti izveden i na neki drugi način. Nama je objavljen i izveden, upravo na ovaj nama poznat način.

Bog koji je po utjelovljenju došao u dodir sa svakim čovjekom s pravom i autoritetom postavlja Zapovijed ljubavi. U čovjekovom odnosu prema Njemu i drugima. U njezinu vršenju je i put prihvaćanja i nasljedovanja Isusa Krista, koji je uzeo ljudsko tijelo u krilu Blažene Djevice. Ako je Božje utjelovljenje njegovo prihvaćanje čovjeka to je potreban i nužan pogled vjernika na svoga bližnjega.

Gaženje ljudskoga dostojanstva i prava, stvarnost je našega svijeta i dio svakodnevice. Ali dok se zalažemo protiv nepravdi prema drugima i sebi, ne smijemo zaboraviti niti poziv i potrebu vlastitoga obraćenja. Na to smo na osobit način pozvani u ovom korizmenom vremenu.

Molitva Anđeoskog pozdravljenja, nije samo naša obveza, nego i svakodnevno razmatranje Božjega utjelovljenja u svijetu i među ljudima. Molimo je s nakanom da nas učini nježnima u prihvaćanju bližnjih što danas i slavimo.      

Tu molitvu koja se nalazi u Svetom Pismu, potvrdio je i odredio papa Kalist III., da bi kršćanima i vjernicima bila na pomoć i branila ih od različitih zala. Njena se snaga osobito pokazala u 16. stoljeću, kada je Europom harala kuga – crna smrt. Venecija se tom prilikom zavjetovala Mariji da će ako ih kuga zaobiđe njoj na čast sagraditi crkvu. Kuge tamo nije bilo, a zavjet je ispunjen. Podignuta je divna crkva: Maria della Salute – Marija spasa. U toj crkvi, stoji natpis: „O madre, madre, madre – O majko, majko, majko!“

Neka i nama ovo bude sveta molitva, koja će nas s Marijom spasiti od svakoga zla. Neka i u našem srcu bude upisano ime nebeske Majke i njezina Sina Isusa Krista. Kao što je cijelom svijetom prije 2000 godina radosno odjeknula  vijest o dolasku Spasitelja na svijet, tako i u nama danas neka poraste vjera i nada u materijalno i duhovno oslobođenje.

Prionimo još više do potpunosti uz Boga i svoju nebesku Majku, kako bi se oslobodili neprijatelja bilo koje vrste. A i mi sami rasli u prijateljstvu i harmoniji s Bogom, Marijom Bogorodicom, svojim bližnjima i samima sobom.

fra Mate Tadić

PODIJELI