Autor: PUT,ISTINA I ŽIVOT
Lijepo je kad imaš dar govora i izražavanja svog razmišljanja, tako da kroz razna iskustva možeš na tako jednostavan način opisati ono što će svi razumjeti. Čitamo razna razmišljanja o životu, i osjetimo da kroz tu lakoću bilo koje teme koja je opisana, tražimo isto, a to je jednostavnost života. Zašto se gubiti u labirintu filozofije, pisati riječi za koje je potrebno dodatno pojašnjenje, ljepše je kratko i sažeto sve u jedno. Životne teme su razne i svaka ima svoj smisao, svi imamo svojih problema, nedoumica, dobrih i loših iskustava, svojih težnji za onim što nemamo, što bi htjeli. Time se pitamo zašto baš ja, čime sam to zaslužio, što je to u meni neshvaćeno, kamo da se okrenem i kamo da pođem, kad je uvijek sve poznato. Da li se nedovoljno trudim, jesam li previše sebičan, ohol, gdje griješim. Kažemo da uvažavamo druge u njihovim razmišljanjima, jesmo li, budimo iskreni …, koliko se god trudili uvijek ćemo sebi biti zagonetka. Možda nam život prođe u svemu tome, iščekivanju nečeg nepoznatog, onog što mislimo da želimo, a nismo sigurni da se dogodi, da bi bili time zadovoljni. Posvećenost Bogu, braku ili samoći, sve troje je različito. Duhovne osobe se bore s još većim iskušenjima, mislimo da im je lako, dovoljno se moliti, oni sretni, ali razgovor s njima otvori um za razumijevanje, i sigurno će ukazati mudrost i dobar savjet. Oni koji su u braku, znaju koliko treba žrtve i odricanja, koliko trpljenja od nerazumijevanja, svojih partnera,“ lijepo je dok je lijepo“, a kad nailaze teži situacije, ispliva na površinu sebičnost, a ti trebaš razumjeti. Suočeni su sa svako raznim problemima, ljubomorom, alkoholom, kockanjem, lijenošću, drugim porocima, ne brigom za svime, i što tada, da bježe, gdje. Oni nastoje pomoći, jer poštuju i vole svog partnera, s time da sebe uguše u svemu tome, nastave živjeti, ali ne više sretno, već suživot koji ide dalje. Prihvaćaju svoju svakodnevicu. Netko se odluči rastati, možda dobra odluka, samo i takva iskustva su slična, da više nisu sigurni ni u sebe ni u druge, gradnja sebe na novim počecima, nepovjerenje i strah od novog razočaranja. Većini osobe koje su ostale same, više obrazovane ili ne, djeluju nekima kao čudaci, ne svima, malo primitivniji će na njih gledati kao da su manje vrijedni, jadnici koji nemaju nikoga, odmah je tu pomoć od poznatog, ili nepoznatog, imam ja nekog za tebe, dobar je ovaj ili dobra je ona, znam ja .., misle, da je takvim osobama potrebna baš njihova pomoć. Smiješno ali istinito. Treba shvatiti da nismo svi isti, naš slobodan izbor, što nam život donese, ne možeš protiv sebe. Osobe u zrelim godinama znaju što i kakvu osobu trebaju, imaju iskustvo i mogu prepoznati koliko su spremne za nekog ili ne. Mada i samci su sebični , ne žele svoj mir i rutinu dijeliti, teže za nečim da bude ispunjeno , da bi bili sretni, traže ljubav a bježe od nje. Bili u braku ili sami , imamo život dar od Boga dan, budimo kovači svoje sreće, s vjerom i nadom u ljubav, jer ona je smisao života.
Izvor: www.put-istina-zivot.com
Poštovani pratitelji portala,
ovim putem vas pozivamo na suradnju.Vaša svjedočanstva iz života i vjere,vaše autorske radove tekstove i pjesmice,vjerske,duhovne ili domoljubne tematike koje niste objavljivali na drugim portalima ili drugim medijima,VIDEO CLIPOVE možete nam poslati na email [email protected] mi ćemo ih objaviti.Hvala i neka vas prati Božji blagoslov!
