Čudno li je naše putovanje! Ne smijemo ni za čas čekati na obali ni u luci; dok se još razlježe jeka dvanajstog udarca sata več lahor novog ljeta tjera nam napred lađu života . Plovimo k vječnosti. Kakav će nam biti put? Biti će možda trenutaka, kada će crni oblaci tuge pokriti nebo naše sreće, ali prije nego se rasprostre crni veo, prva se pokaže na nebu Večernjica-Marija. U bjedi nas ne ostavlja Ona –Utjeha žalosnih.
Bit će trenutaka kad će vjetar strasti uzburkati more. Jak kormilar u jakoj lađi proći će neoštećen. Za opasnost putovanjem morem života hoće se jaki duh, čvrst značaj. Treba ukrcati u lađu dovljnu količinu djelujuće milosti Božje koja rasvljetljuje našu pamet da upoznamo što je zlo, što li dobro i koja nam potiče volju da dobro činimo, a zla se klonemo. Za te milosti na početku godine molimo Mariju Posrednicu Majku milosti.
Lijepe su riječi jednog pjesnika: Kuj me živote, kuj! Ako sam čelik sjevat ću. Ako sam kamen pjevat ću. Ako sam staklo-nek se zdrobim! Čovjek jaka duha na udrce života kao kremen iskre vrca, a slabičak puca kao staklo. Gdje ćemo oplemeniti, učvrsnuti i ojačati naš duh? U školi One koja kaže o sebi da je Majka lijepe ljubavi, svetog ufanja i straha. Ona i hoće da bude učitelica u vjeri, ufanju i ljubavi. Duša je naša ko bijelo neposlikano platno.Već u djetinjskoj dobi malenom ručicom počnemo slikati prve kreposti i slabosti. Ako je što okaljano očistimo na izvoru ispovjedi da Božja slika u našoj duši bude bez ljage. To je napokon i ideal ljudskog života: sličnost s Bogom.Da se mi ne bismo toga prepali Bog nam je dao za uzor Blaženu Djevicu.
Majka se sva topi od radosti kad čuje da joj znanci kažu o djetetu: Eno, gledaj ista majka! Njezine oči, njezin nos, čak i njezin madež ima na licu. Koje bi veselje bilo našoj nebeskoj Majci kad bi se za svakoga od nas moglo reći: Eno, gledaj, Marijino je srce u njemu!
Veliki kršćanski pjesnik Dante putovao je u svojoj mašti preko pakla i čistilišta te u pratnji sv.Bernarda prispije i do raja. Kako je ogledao sva blaženstva u raju, dođe i do prestolja Kraljice Raja – Blažene Djevice. Tu sv. Bernard izriče divnu molitvu, da bi Marija od svog Sina isprosila pjesniku milost ustrajnosti u dobru, pobjedu nad zemaljskim strastima i konačno spasenje. Nakon toliko doživljaja, nakon viđenja Božjega lica, što je prikladnije nego milost da bi očuvao, vrativši se s neba na zemlju, svoje oči, svoja čuvstva, svoju dušu, svoje srce neokaljano?
Krasna molitva i za nas na početku svibanjskih pobožnosti. Živio starac na malenom otočiću na kojemu je bio jedino vrt, perivoj, kućica i kapelica. Jednoga dana iskrca se na taj otočić neki stranac i zapita: ,,Što radite ovdje dobri starče, jeste li davno?“ – Evo trideset godina gojim cvjeće za Gospinu kapelu i gledam da se ne utrne Gospino kandilo. Sretan je onaj koji može na koncu života reći: Gajio sam cvjeće raznih kreposti za Gospinu sliku i nastajao sam da mi se u srcu ne utrne Njezino kandilo.
Zoran P.
