Za vrijeme progona kršćana u 3. stoljeću svećenik je u katakombama služio misu. Na kraju mise obrati se prisutnima s upitom: – Tko bi od vas htio odnijeti svete hostije našoj braći zatvorenicima? Dječak imenom Tarzicije istupi pred svećenika. On već dugo sanja kako bi učinio nešto veliko za Boga. Vidjevši njegovu mladost svećenik je oklijevao. On je 
očekivao nekoga odvažnoga muža, koji bi se mogao prema potrebi i braniti. Tarzicije je uporno molio da to bude baš on. Odlučnim glasom povika: – Pouzdajte se, ja se obvezujem da ću donijeti Isusa, neću zatajiti. Odlučan izgled dječaka uvjeri svećenika da mu povjeri pričest. Stavi je u malu kutijicu i objesi oko vrata. Tarzicije se uputi rimskim ulicama prema tamnici. Kad je stigao na trg namjeri se na dječake koji su se igrali. Ovi su ga uporno pozivali da im se pridruži. Tarzicije se opravdavao da žuri i ima posla. Jedan od dječaka primijeti da nešto skriva na prsima. Htjeli su vidjeti pod svaku cijenu što on to nosi. Kad je odbio pokazati im, dječaci se bace na njega. Htjeli su mu oteti posudicu. On se svom snagom branio jer je nosio najviše svetinje kršćana. Napokon podlegne i sruši se sav u krvi. U rukama je i dalje čvrsto držao hostije. U to naiđe stražar i rastjera dječake, a jer je i sâm bio kršćanin sakrije posudicu. Dječak je ubrzo usnuo, umro kao mučenik za svoga Spasitelja. Kršćani su ga sahranili 15. kolovoza 257. u Kalistovim katakombama. Na taj dan svake godine Crkva slavi njegov spomendan.
Papa sv. Damaz na Trazicijev grob stavio je natpis: – Kad je sveti Tarzicije nosio Kristove tajne, a zla ih ruka htjela obeščastiti, on je izbijen radije predao dušu nego da nebeske udove dade bijesnim psima. Papa Pavao I. (> 767.) dao je Tarzicijeve relikvije prenijeti u baziliku sv. Silvestra in Capite. U 19. stoljeću sv. Tarzicije izabran je za zaštitnika ministranata. Ovaj hrabri dječak svetac, divan je primjer i uzor vjernosti Bogu za svu djecu i mlade našega vremena.
fra Mate Tadić
{fshare}
