Tomislav Marijan Bilosnić

FOTO: Tomislav Marijan Bilosnić

Bože, neka ništa za mene ne bude

što za Tebe nije

Krv moja neka se pretvori u mlijeko

Djevice što Sina doji

Evo me, Bože, u službi ljudi

i s njima

Nisam ih dostojan

Isuse, pred Tvoje mi je lice

izići blag

poput Tvoga pogleda

na one koji su te razapinjali

Djevice, kad iz srca punoga želja

krijepost se ne bude mogla

iščupati

svako će sjeme ploditi

Ni Bog bez nas ništa ne može

a ima li slabijih od nas

Ima li vatre u ovoj zimi

ima li dara koji promiče srce

bolje od Tvojih probodenih ruku

Ima li skromnosti veće od krika

u zazivu Djevice

Ima li poniznosti

kojoj izmiče staza

na kojoj je svjetlo

Ima li išta neuništivije

od zadnje molitve

Otvoreni plaču djeteta

moja majka Mara, zvana Marija

i otac moj Josip

o imenu svome nisu govorili

čavle su vadili

i u svoj ih vrt sadili

Njegove riječi ponavljaju

svakodnevne kao i život njihov

a ni jednoj

od poznatih riječi slične

Isuse, Isuse, smirenju me povedi

bosa

peko trnja, preko žerave

Hodam po vodi

i stope moje neće ostaviti traga

Neka drugi za mnom ne lutaju

ako ne vide

i Tvoj naum ne razumiju

Kriste, Bože, neka otvorenost

bude obnovljena

kao istina djeteta u naručju

Neka se srdačnost poput ruže u vrtu

rastvori

kao Tvoje lice u sjaju prvotnome

Kriste, Bože, darežljivost

neka zaustavi

svaku pohotu

u koju su se skupile suze i znoj

Neka skromnost bude voda

što je s križa

do moje duše doprla

Kriste, Bože, neka poniznost

bude netaknuta

neizreciva

kao glazba nebeska

Bože, meni ničega na svijetu

ne nedostaje

osim Tvoga kamena

pod mojim koljenima

Stvoritelju, neka me polože

na štit

kao i brata mojega

I kao grana odsječena

ni časa nisam oklijevao

ukloniti krv sa zvijezde

koja uznemirava

moj narod

Stvoritelju, brata Alojzija

nisam oslobodio kaleža

s radošću ga je popio

U Krašiću sam ga našao

s mislima

kako je sve savršeno

poput Djeteta

Pomiri, Bože, narod moj

Iznad svakoga glasa

neka bude pjev

čovjeka sa čovjekom

Versi slavuja u srdcima

Bože, Bože jedini, čelo umivam

s dna ponora

pod prostrtom haljom Tvoga sina

Jeruzaleme, Jeruzaleme

moja te duša zaobići neće

PODIJELI