Živjela sam tako lijepo,
uz Tebe sam sretna bila.
U svakom trenu, moj Isuse,
na Srce Tvoje oslonila!
Mudrost Tvoja, pratila me,
slušala sam glas Tvoj mio.
U svakom času, borbe moje,
za ruku si me, Ti vodio!
Slabost moja, sva mi snaga,
ne znam, što se sa mnom zbilo?
Moj Isuse, srećo moja,
zašto si me ostavio?!
Ostala sam izgubljena,
ne nalazim nigdje mira.
Bez Tebe sam tužna, sama,
kao ovca, bez pastira!
Sad sam sama, napuštena,
kušnja bije, srce moje.
Moj Isuse, Cvijete mio,
zašto si me napustio?!
Bez Tebe su dani tužni,
jer si me napustio.
Dođi Kriste, gdje se kriješ,
zar si me zaboravio?!
(Anđela Herendić, – “Isusova mrvica”)
