Hvaljen Isus i Marija!

Na Knežiji u Crkvi Marije Pomoćnice ispovjedila sam se kod don. Josipa Stepana i on me utješio i uputio da dođem 01. u mjesecu na Misu Obiteljskih vjenčića u 20,00 sati, što sam i učinila.

Mučila sam se s vjerom. Vjerujem, ne vjerujem, sumnjam i td. Iz dubine srca iskreno sam u prikazanju molitve za vrijeme mise zavapila Bogu „Bože što da učinim“. Mučilo me to, htjela sam vjerovati, ali nisam mogla.

Stalno su me napadale sumnje, nevjere. I tada sam u duhu vidjela, ukazalo mi se brdo kamenja i na vrhu križ. Nisam znala gdje je to i što mi to znači. Povjerila sam se prijateljici i ona je „proguglala“ fotografije i shvatile smo da je to Međugorje. Znači, pozvana sam u Međugorje. Nakon toga sam se prvi put sa svojim mužem uputila na hodočašće u Međugorje u zahvalnost. Bogu hvala, na pravom sam mjestu i na pravom putu, što želim i vama.

Bog nas voli i ne odustaje od nas, žudi za nama, za našim dušama. On želi da mu budemo bliže i da mu vjerujemo ma što se dogodilo. Svima koji čitaju ovo moje svjedočanstvo želim blagoslov u životu i iskreno obraćenje. Izdržimo do kraja.

Bogu hvala! Bog vas blagoslovio!

Sanja međugorska

PODIJELI