Bistra Lika, rijeka nebeskoga sjaja
teče tiho anđele sa ljudima spaja!
Svjetli posebnom svjetlošću
taj mirni kutak gdje kraj je moj.
Tu svačija duša smiri se,
udiše najlipše mirise…
Ljeti kupanje na ,,Jadranu i Pločicama,, veseli mnoge.
Krasi nas zaštićena priroda,
poljane, vrtovi, šume,
puteljci idealni za šetanje,
brdo Gradina, koja prekrasni pogled
na Gospić i okolna mjesta dariva.
Ima nas oko 200 stalnih stanovnika,
Bilaj je naša dika!
Svi smo poput braće i sestara;
U srcima je posebna ljubav što nas spaja.
Na licima svima osmijeh sja,
u Duhu Svetom je duša Bilajska!
U srcu Like smjestilo se,
selo je u ratu bilo
oko mjesec dana okupirano,
na prvoj crti obrane.
U ratu nas je sačuvala vjera
i hrabri otkucaji srca ratnika…
Sjećanje na 29.08. neizbrisivo je,
Prva granata, ranila je duše sve.
Utočište nam je pružila Bilajska Pećina,
kapelica svetog Stjepana i MOLITVA NEBESKA.
Obranila nas vojska anđela,
spomen ploča je podignuta poginulim Riječanima,
hrabrim domoljubima, dobrovoljcima.
Pobjedonosna je Hrvatska,
blagoslov iz Raja na oltare uplakane pada,
krv presveta Kristova čisti nas,
obavija milosnim zračicama ljubavi vječne.
Sveti Jakov čuva nas,
rukama svetim čitavo selo obavija.
Blagoslov nam Neba šalje, štiti nas,
voljeti nas ne prestaje!
Slave ga ljudi svi, 25.07.
dolaze u goste svojima najmilijim…
Opjevavam ga srcem u sve dane,
Molim, sveti Jakove;
svjetlosti neugasive zvijezde,
obasjaj nam dane klonule!
Štapom nebeskim štiti nas,
u školjku poput bisera stavi nas.
Vjerujem čudo milosti Božje
često napadnutom Bilaju dogodit će se,
bit će ono mjesto mira,
gdje molitva čuje se
i rajska glazba svira.
I da se opet rodim
bila bi Bilajčanka,
to selo malo
moja je sudbina!
Bilo ljeto, proljeće,
jesen ili zima
najlipše je mjesto
gdje se duša skrila!
Toliko Nježnosti,
Toliko Svjetlosti
Iz Svakog Kutka Viri,
To Selo Malo Svačije Srce Smiri!
Toliko povijesti Bilaj krije,
Toliko duša u njemu se smije!
Zbog svoje liposti
bio je često mjesto osvajanja i rata,
ali je uvijek pobjeđivalo.
U Bilaju su bili posjednici Mogorovići i Tvrtkovići.
Tomaš Tvrtković bio je podban
između 1446.-1448.godine
te ga je smatrao svojim gradom.
Među Mogorovićima bila je posebna kuća (hiža) Tvrtkovića
koja je dobila ime od bosanskog kralja Tvrtka.
Uz Bilaju je ubijen bosanski kralj Tomaš,
koji je u svom dvorcu u Jajcu
zaključio s turskim sultanom tajno prijateljstvo
na nagovor ugarskog kralja 1449.
Pisani spomenici spominju Bilaj
kao značajno trgovište okolnih mjesta,
koje se je razvilo na desnoj obali rijeke Like
prije sastavaka sa Jadovom.
1689. osvojio ga karlovački general von Herberstein.
Među prvim stanarima Bilaja govori spomenik,
gdje piše «Ja pop Blaž idoh za kaptol senjski v Liku
i pridoh pod Bilaj v varoš bilajski…
Totu priseže sudac bilajski 1512.»
Bilaj se 1509. našao u rukama Ivana Karlovića.
Turci su Bilaj držali od god. 1527. do g. 1687.,
kažu stari da ih je otjerala zima i hrabra srca junaka.
Marko Mesić je god. 1691. u Bilaj naselio Hrvate, 514 doseljenika.
Od g. 1807.Bilaj ima posebnu župu sv. Jakova.
1700. godine u Bilaju su bile 23 kuće pokrštenika
sa 154 stanovnika koje je zatekao biskup Brajković.
Vodila se krvava borba između Ličana
i francuskog maršala Marmonta.
Poznata je ,,Bitka kod Bilaja,, 21.svibnja 1809.
pod vodstvom viteza Baltazara Šimunića,
koji je pobjedu sa ostalima donio,
biva odlikovan od Marije Terezije.
Tursku džamiju u crkvu svetog Leopolda ubrzo ljudi grade,
Božje čudo slave.
Prva pučka škola u Bilaju je 1843 godine.,
poslije odlaska Francuske.
Šimun Zdunić 1710. gradi crkvu Svetog Jakova.
U Domovinskom ratu 1991. biva srušena,
kao desetogodišnjakinja kroz prozor
u plamenu bolnom sam je vidjela.
Ponovno se gradi 1994. i djeluje sve do danas.
Uz Vukovar, Bilaj je bio
najviše granatirano hrvatsko selo,
ali nikada osvojeno.
Sa tri strane okružen je pravoslavnim selima,
bio je potpuno okupiran dvadesetak dana 1991.,
ali su ga spasili hrabri domoljubi i dobrovoljci.
Pronašla sam ratne podatke;
ČETNICI SU UNAPRIJED U ŠUMI ZVANOJ “IMOVINA”
ISKOPALI ROV U KOJI SU NAMJERAVALI BACITI
BRANITELJE I CIVILE,
KAO I ZA VRIJEME 2.SVJ. RATA.
Spomenik je za dvjestotinjak ubijenih na Bilajskom groblju.
Bog nas je uvijek čuvao,
nije zločincima na nas dao.
Borce za mir je poslao.
Bog je stvorilo mali Raj,
Bog je stvorilo Bilaj!
teče tiho anđele sa ljudima spaja!
Svjetli posebnom svjetlošću
taj mirni kutak gdje kraj je moj.
Tu svačija duša smiri se,
udiše najlipše mirise…
Ljeti kupanje na ,,Jadranu i Pločicama,, veseli mnoge.
Krasi nas zaštićena priroda,
poljane, vrtovi, šume,
puteljci idealni za šetanje,
brdo Gradina, koja prekrasni pogled
na Gospić i okolna mjesta dariva.
Ima nas oko 200 stalnih stanovnika,
Bilaj je naša dika!
Svi smo poput braće i sestara;
U srcima je posebna ljubav što nas spaja.
Na licima svima osmijeh sja,
u Duhu Svetom je duša Bilajska!
U srcu Like smjestilo se,
selo je u ratu bilo
oko mjesec dana okupirano,
na prvoj crti obrane.
U ratu nas je sačuvala vjera
i hrabri otkucaji srca ratnika…
Sjećanje na 29.08. neizbrisivo je,
Prva granata, ranila je duše sve.
Utočište nam je pružila Bilajska Pećina,
kapelica svetog Stjepana i MOLITVA NEBESKA.
Obranila nas vojska anđela,
spomen ploča je podignuta poginulim Riječanima,
hrabrim domoljubima, dobrovoljcima.
Pobjedonosna je Hrvatska,
blagoslov iz Raja na oltare uplakane pada,
krv presveta Kristova čisti nas,
obavija milosnim zračicama ljubavi vječne.
Sveti Jakov čuva nas,
rukama svetim čitavo selo obavija.
Blagoslov nam Neba šalje, štiti nas,
voljeti nas ne prestaje!
Slave ga ljudi svi, 25.07.
dolaze u goste svojima najmilijim…
Opjevavam ga srcem u sve dane,
Molim, sveti Jakove;
svjetlosti neugasive zvijezde,
obasjaj nam dane klonule!
Štapom nebeskim štiti nas,
u školjku poput bisera stavi nas.
Vjerujem čudo milosti Božje
često napadnutom Bilaju dogodit će se,
bit će ono mjesto mira,
gdje molitva čuje se
i rajska glazba svira.
I da se opet rodim
bila bi Bilajčanka,
to selo malo
moja je sudbina!
Bilo ljeto, proljeće,
jesen ili zima
najlipše je mjesto
gdje se duša skrila!
Toliko Nježnosti,
Toliko Svjetlosti
Iz Svakog Kutka Viri,
To Selo Malo Svačije Srce Smiri!
Toliko povijesti Bilaj krije,
Toliko duša u njemu se smije!
Zbog svoje liposti
bio je često mjesto osvajanja i rata,
ali je uvijek pobjeđivalo.
U Bilaju su bili posjednici Mogorovići i Tvrtkovići.
Tomaš Tvrtković bio je podban
između 1446.-1448.godine
te ga je smatrao svojim gradom.
Među Mogorovićima bila je posebna kuća (hiža) Tvrtkovića
koja je dobila ime od bosanskog kralja Tvrtka.
Uz Bilaju je ubijen bosanski kralj Tomaš,
koji je u svom dvorcu u Jajcu
zaključio s turskim sultanom tajno prijateljstvo
na nagovor ugarskog kralja 1449.
Pisani spomenici spominju Bilaj
kao značajno trgovište okolnih mjesta,
koje se je razvilo na desnoj obali rijeke Like
prije sastavaka sa Jadovom.
1689. osvojio ga karlovački general von Herberstein.
Među prvim stanarima Bilaja govori spomenik,
gdje piše «Ja pop Blaž idoh za kaptol senjski v Liku
i pridoh pod Bilaj v varoš bilajski…
Totu priseže sudac bilajski 1512.»
Bilaj se 1509. našao u rukama Ivana Karlovića.
Turci su Bilaj držali od god. 1527. do g. 1687.,
kažu stari da ih je otjerala zima i hrabra srca junaka.
Marko Mesić je god. 1691. u Bilaj naselio Hrvate, 514 doseljenika.
Od g. 1807.Bilaj ima posebnu župu sv. Jakova.
1700. godine u Bilaju su bile 23 kuće pokrštenika
sa 154 stanovnika koje je zatekao biskup Brajković.
Vodila se krvava borba između Ličana
i francuskog maršala Marmonta.
Poznata je ,,Bitka kod Bilaja,, 21.svibnja 1809.
pod vodstvom viteza Baltazara Šimunića,
koji je pobjedu sa ostalima donio,
biva odlikovan od Marije Terezije.
Tursku džamiju u crkvu svetog Leopolda ubrzo ljudi grade,
Božje čudo slave.
Prva pučka škola u Bilaju je 1843 godine.,
poslije odlaska Francuske.
Šimun Zdunić 1710. gradi crkvu Svetog Jakova.
U Domovinskom ratu 1991. biva srušena,
kao desetogodišnjakinja kroz prozor
u plamenu bolnom sam je vidjela.
Ponovno se gradi 1994. i djeluje sve do danas.
Uz Vukovar, Bilaj je bio
najviše granatirano hrvatsko selo,
ali nikada osvojeno.
Sa tri strane okružen je pravoslavnim selima,
bio je potpuno okupiran dvadesetak dana 1991.,
ali su ga spasili hrabri domoljubi i dobrovoljci.
Pronašla sam ratne podatke;
ČETNICI SU UNAPRIJED U ŠUMI ZVANOJ “IMOVINA”
ISKOPALI ROV U KOJI SU NAMJERAVALI BACITI
BRANITELJE I CIVILE,
KAO I ZA VRIJEME 2.SVJ. RATA.
Spomenik je za dvjestotinjak ubijenih na Bilajskom groblju.
Bog nas je uvijek čuvao,
nije zločincima na nas dao.
Borce za mir je poslao.
Bog je stvorilo mali Raj,
Bog je stvorilo Bilaj!
Autorica : Ana Emanuela Šimunić
