Suton se polako spušta,
zemlja već tone u noć.
Umorno mi tijelo je moje,
sad ću na počinak poć!
I prije, nego sklopim oči,
prije nego, san me svlada,
Ja želim Ti Isuse reći;
na svemu Ti, velika hvala!
Za sve dare i milosti Tvoje,
što mi je Tvoja ljubav dala,
Za svaki osmijeh i suzu,
želim Ti reći; Isuse hvala!
U snove mi Isuse dođi,
Ti radosti i željo moja.
Ja želim, po danu i noći,
da budem, samo Tvoja!
Već sanak mi vjeđe sklapa,
u snove ću sada poć.
Još posljednje, šapćem Ti riječi;
moj Isuse, laku noć!
( Anđela Herendić, – “Isusova mrvica”)
