MOJ GRIJEH
Brate moj,
koji negdje pod istim ovim nebom
za mene, u boli dlanove svoje grčiš…
Brate moj,
čije čelo kaplja muke i krvi probija…
Brate moj,
na križu svog patničkog života razapeti…
čuj kako mi srce rastuženo udara:
moj grijeh,
moj grijeh,
moj preveliki grijeh…
Ja ti to učinih brate…
O kako zabolje misao da moj grijeh nije samo moj…
da je i tvoj brate, i ja ti ga dadoh ne pitajuć te
želiš li, možeš li ponijeti svu tminu koju on povuče za sobom.
Nisam shvatila da ne učini ti to samo grozno zvjerstvo, stravičan zločin mržnja il ubojstvo, nevjera u Boga ili nečist blud,
već ja…
ja i moj svakodnevni grijeh…
Moj grijeh,
moj grijeh,
moj preveliki grijeh…
Sad kad konačno znam da svojim grijehom i tebe ranim,
molim te, ko i izranjenog Isusa moga
brate…oprosti…
neću ti više grijesima svojim krvave rane bosti.
Kad god od danas mračnome stvoru
dignute glave izreknem: ne!
mislit ću: evo, još jedna kaplja znoja i krvi, i na tvome tijelu manje je.
Daleki prijatelju i blizi brate, neznani mučeniče,
što za grijeh moj, ti, krvlju svojom, zadovoljštinu daješ,
kad već ne mogu rane ti vidat,
suzama prati usahle ruke,
bar slijedit ću vjernije put svetog svjetla,
ne dam te, brate, više na muke!
Hvala ti, hvala, čovječe, brate, što krv se tvoja s Kristovom lije,
biti ću bolja, hoću, hoću! Tvoja žrtva za me uzalud nije!
Ljubljeni brate, i ja ću ljubit, žarče i jače no ikad prije,
i neću dati
da grijeh mi dušu ubijeljenu, opet prlja, blati,
svaki tren čisti, sačuvan od tmina
da osmjehom blagim lice ti pozlati.
Činit ću više, svakoga dana, da ljubav, radost
i kroz moj život, dođu na ovaj isti nam svijet,
da nebo se raduje,
da Krist se smije,
da duga oboji obraz ti blijed.
A tebe Majčice molim, pomozi
i tebe Anđele presvijetli moj,
uza me budite, i dalje me bodrite
da duša snage ima, dok za nebo bije boj.
Pomozi Majko, Majčice draga,
da nikad više ne ranim si brata,
ni brata Boga, ni čovjeka brata,
što za me trpi iza tajnih vrata.
Jer toliko puta rekla sam hoću, želim i idem,
zlu niti mraku, ne dam se više,
al samo Tvoja snaga u mojoj,
predobri moj, svemogući Bože, može učinit,
da svijetle dane duša mi piše,
da mogu reći, mislit i živjet to
nikad,
nikad,
nikada više.
Daniela Bobinski
