- vazmeni tjedan
Nedjelja, 29. 4. 2018.
PETA VAZMENA NEDJELJA
ČITANJA: Dj 9,26-31; Ps 22,26b-28.30-32; 1Iv 3,18-24; Iv 15,1-8
NAPOMENA:
▪ Izostavlja se slavlje sv. Katarine Sijenske.
Prvo čitanje: Dj 9, 26-31
Pripovjedi im kako je Pavao na putu vidio Gospodina.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti učenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je učenik.
Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo.
Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga.
Saznala to braća pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz.
Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 22, 26b-28.30-32
Pripjev:
Ti si, Gospodine, hvala moja posred zbora velikoga!
Pred štovateljima ću tvojim izvršiti zavjete svoje.
Siromasi će jesti i nasititi se,
hvalit će Gospodina koji ga traže:
nek živi srce vaše dovijeka!
Spomenut će se i Gospodinu vratiti
svi krajevi zemlje;
pred njim će nice pasti
sve obitelji pogana.
Njemu će se jedinom klanjati svi velikani zemlje,
pred njim se sagnuti svi što u prah silaze.
I moja će duša za njega živjeti,
njemu će služiti potomstvo moje.
O Gospodinu će se pripovijedati sljedećem koljenu,
o njegovoj pravdi navješćivati narodu budućem:
»Ovo učini Gospodin!«
Drugo čitanje: 1Iv 3, 18-24
Ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo i ljubimo.
Čitanje Prve poslanice svetog Ivana apostola
Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom. Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve. Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago.
I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed. I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Iv 15, 1-8
Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.
Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«
Riječ Gospodnja.
Uvod
Vjerojatno vam je svima poznato kako izgleda brajda. Najčešće je to konstrukcija napravljena od čeličnih cijevi ili drvenih greda koje podupiru prilično jaku vinovu lozu koja je istini za volju vrlo neugledna, hrapava i grbava, a iz nje izlaze mladice koje prekrivaju brajdu i koje na kraju donose plod.
Riječi iz 15. poglavlja Evanđelje po Ivanu su Isusove božanske riječi učenicima koje im je rekao na rastanku. Riječi koje ovdje Isus govori su izgovorene na putu u Getsemanski vrt. Bilo je to poslije Večere Gospodnje ili prve Euharistije. Juda je od njih već bio otišao. Na tom putu s Isusom prolazili su očito kroz neki vinograde i tako Isus uzima sliku iz života ljudi koju su dobro poznavali. Upravo tom slikom Isus učenicima želi dati najuzvišeniju poruku duhovnog života koja će im trebati u budućnosti. Bila je to slika koju su učenici upamtili kroz cijeli njihov život. Kad god bi vidjeli vinograd, ili vinovu lozu, to ih je uvijek asociralo na njihovo zajedništvo s Kristom.
Iz Starog zavjeta možemo doznati da je Bog vinogradom uspoređivao tadašnju svoju crkvu tj. Izraelski narod. U 80-om psalmu opisano je kako je Bog uzeo vinovu lozu iz Egipta i presadio ih u Kanansku zemlju, i to samo za to da budu svjetlo poganima, te da predstave Božji karakter svim narodima. Međutim, i unatoč Božjoj posebnoj skrbi i brigom oko izraelskog vinograda on je rodio gorke i neukusne plodove. Stoga će Bog poslati Sina svoga, taj pravi i istinski Trs, da dovrši i provede svoju namjeru do kraja. Bog svoje namjere uvijek dovede do kraja i nikad neće odustati.
Kakav je vinograd bio Izrael kao narod to najbolje opisuje prorok Izaija. Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravičnosti, a eto vapaja. Izaija 5,7. Doživjevši takvo stanje Bog se je s pravom pitao: Što još mogoh učiniti za svoj vinograd a da nisam učinio? Nadah se da će uroditi grožđem, zašto vinjagu izrodi? Izaija 5, 4.
Homilija
Isus je istinski Trs a Otac je vinogradar. Učenici su loze. Mi kao Božja djeca ovog vremena pripadamo istoj kategoriji kao i učenici – pripadamo lozama. Briga za vinovu lozu je povjerena Vinogradaru. On – Otac obrezuje, čisti, njeguje, i čini sve što je potrebno kako bi mu loza donijela što kvalitetniji urod. Ne možete odrezati lozu baš kako želite. Čitao sam da bolje vinogradarske tvrtke 2-3 godine treniraju svoje ljude da bi osposobili stručnjake koji će obrezivati vinovu lozu. Onaj tko obrezuje vinovu lozu mora za to biti dobro osposobljen. To nije bilo tko, to je Otac. Čišćenje vinove loze se obavlja na dva načina.
1.Odsijeca se ona loza ili dio loze što ne donosi plod … ono što je mrtvo. To se radi zbog toga da mrtva ili suha loza ne bi donijela neku infekciju i nepotrebno iscrpila energiju trsa i ostalih loza.
- Reže se do zdravog ili živog. To poboljšava kvalitetu uroda. Loza koja donosi plod se čisti. Ponekad takav rez zna biti bolan. Bogu je stalo ne samo do količine uroda, već i do kvalitete.
Ovdje, slikovito govoreći, kao da Otac djeluje radikalno s onima koji su dio živog organizma Crkve, ali ne donose plod. Nije uvijek moguće razlikovati lozu koja nosi plod od loze koja ga ne donosi. Možda ste se sreli s ljudima koji su isisavali poduzeće ili ustanovu u kojoj su radili, gdje su potkopavali autoritete, kvarili dobro raspoloženje i predstavljali se najkorisnijima i najvažnijima. To je vrlo neprimjetna, ali vrlo snažna unutarnja bolest koja se ne očituje odmah. Slikovito rečeno, djeluje gotovo kao zubni karijes. Na površini zuba izgleda lijepo, ništa se ne primjećuje, ali unutra je trulo. Jednog dana dođe do “eksplozije.” Ono što je nekad izgledalo besprijekorno sada izgleda kao ruševina. Prema ovoj prispodobi o trsu i vinovoj lozi, izgleda kao da sama loza odlučuje o tome hoće li ili neće biti povezana s trsom, ili hoće li ili neće donositi plod. Ti koji ne donose plod su jednostavno odlučili da neće ostati ucijepljeni na taj jedini i pravi izvor života, na TRS, na Isusa Krista. Zbog toga su odrezani.
Čišćenje koje smo već spomenuli također može značiti rezanje do živoga. Čišćenje u “vinogradarstvu” ponekad znači uklanjanje onoga što je dobro. Ponekad izgleda kao da je ono što je dobro u suprotnosti onog što je bolje. Možda smo zadovoljni da imamo ono što je dobro, ali nismo svjesni da nam to sprječava prihvaćanje onog što je bolje. Ne uživamo u čišćenju vinove loze, ali čini se da je to potrebno . Jedan poznati kršćanski pisac je rekao: “Bog nam šapuće u našim radostima, ali on vrišti u našim bolovima. U boli često čujemo njegov glas jasnije nego kada smo u radosti. “
Prema današnjem tekstu iz Evanđelja … Bog čisti svojom riječju. Ta riječ nas osvjedočava i čisti. (stih 7) Isusove riječi privukle su učenike bliže Njemu, ali te iste riječi su također izazvale Judu da ga napusti. Usredotočenost “vinove loze” na Božju riječ nas vodi bliže k “Trsu.” U suprotnom, zanemarivanje Božje riječi nas odvaja od Njega, tog pravog trsa. Čišćenje nas, kao vinove loze je proces koji nam pomaže biti čvrsto povezani s Bogom. Proces obrezivanja može biti bolan, ali rezultat je obilniji urod – duhovni rast.
Loza sama po sebi je nekorisna ako nije povezana s trsom. Postat će mrtva ako se odsječe od trsa. Isus ne uspoređuje Njemu vjerne ljude s hrastom ili cedrom. U Palestini je ovih stabla bilo jako puno. Razlog tome je što je stablo poput hrasta ili plemenitog drveta cedra samo po sebi korisno, ali jedino je korisno kada se sruši i tada se koristi kao materijal u izgradnji kuća, brodova, namještaja ili u bilo koju drugu svrhu … Vinova loza ne. Zato je ta prispodoba iz Isusovih usta baš takva. Loza, ako ne donosi plodove t.j. ne nosi ukusne i zdrave plodove, je sama po sebi beskorisna. Možete ju samo spaliti. Tako je to i s čovjekom koji nije spojen s Trsom – Isusom Kristom. On nema života u sebi. Samo Isus ima život i loza može imati život samo preko Njega, pravog Trsa. Ako napustimo Krista – Izvor života, mi umiremo. Umiranje, kao što je slučaj ovdje, nije Božja kazna. Smrt nije kazna. To je samo posljedica odvajanja od Izvora života. Sveti Pavao je to vrlo precizno definirao: “Jer je plaća za grijeh smrt!” Rim 6,23 to je posljedica odvajanja od Izvora života. Na taj način, ako smo odvojeni od Krista za taj pogrešni postupak smo se dovoljno sami kaznili.
Isus dalje nastavlja: Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Jesmo li svjesni toga da bez Krista ne možemo ništa učiniti? A možda i možemo! Možemo možda zaraditi milijune i postati bogati i slavni. Možemo završiti fakultete i dobiti titule magistra ili doktora znanosti. Bez Krista možemo možda dobiti bolju poziciju u poduzeću u kojem radimo. Možemo biti uspješni bez Krista. Međutim, sve to bez Krista nema nikakvu vrijednost. Isus je rekao: Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi? Luka 9, 25. Sve što u životu uspijemo ili steknemo ima istinsku vrijednost ako je to plod Bogu na slavu. Mi smo samo kanali Božje milosti preko kojih Bog želi očitovati Svoju slavu. Rezultat onoga što postižemo ne bi trebalo biti nama na slavu, već Bogu. Bez Boga je sav uspjeh koji smo spomenuli, kiseo i neukusan plod, dok uspjeh s Bogom je plod za život vječni.
U tekstu evanđelja koji smo čitali, sedam puta se spominje riječ “ostanete.” To je riječ s kojom Isus želi naglasiti važnost zajedništva s njim. U Bibliji na više mjesta možemo naći opis nekog zajedništva, kao bračna zajednica, glava i tijelo, ovce i pastir itd. Svako zajedništvo treba održavati. Ukoliko u braku izostane ljubav, brak će se vjerojatno brzo raspasti. Ako od tijela odsiječete neki ud, taj ud umire. Ako ovca ne sluša glas pastira, vrlo lako se izgubi. Iako opis zajednice loze i trsa izgleda prirodan, ali ipak on nije automatski. Ta se zajednica mora održavati.
Na koji način učenik – loza ostaje spojena na trsu. Isus je dao odgovor: Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Proučavajući Njegovu riječ je jedan od važnih načina kako ostati u zajednici s Kristom. Ovdje se ne radi o nekakvim dubokim mističnim osjećajima ili mističnim iskustvom, već o nečemu što ovisi o Božjoj riječi. S Božjom riječju ćemo biti obrezani i očišćeni. I pored svega se možda pitamo, kakav imamo dokaz da smo u zajednici s Bogom. Jedinstveni dokaz je da na nama Duh sveti još radi. Ako je slučajno prestao raditi na nama, onda nešto nije u redu.
Danas živimo u društvu koje u svemu traži rezultate. Svi žele brza rješenja i rezultate posla kojeg radimo. Tvornice i poduzeća su razradili čitav organizacijski sustav kako da proizvodni proces nekog proizvoda bude što kraći. Uglavnom sve se svodi na to da proizvedemo što više za što kraće vrijeme. Kada razmišljamo biblijski o plodovima koje bi trebali donijeti, tako to zahtijeva i određeno vrijeme. U voćarstvu to ne funkcionira tako. Da dobijete dobre plodove, oni zahtijevaju i određene agro-tehničke mjere. Voćari dobro znaju da određena biljka počne rađati kasnije nego ju zasade. Ako zasadite jabuku ili neku drugu voćku, da bi dobili puni urod trebate čekati nekoliko godina. To je slučaj i sa vinovom lozom. Maslina svoj rod u punini donese tek za dvadeset godina. Jednom se dogodilo da su u ljetnim požarima kod nas u Dalmaciji izgorjeli maslinici. Ljudi koji su izgubili maslinike u požaru izgubili su ih za cijelu jednu generaciju.
Možda bi naš naraštaj mogli prepoznati po nestrpljenju. Kada u proljeće vidimo na drveću cvijeće, mi već vidimo plodove. Međutim, najbolji način da uništimo plodove je da nešto operiramo po cvijetu. Isus je rekao da će neka biljka donijeti plod od 30, druga od 60 a neka od 100 – struki plod. Mi nismo pozvani da budemo inspektori koliko će tko da donese ploda. Naš poziv je da budemo ti koji će donositi plodove Duha.
Htio bi ukazati na još jedan element iz ove Isusove prispodobe. Plodovi ne jedu svoje grane. Smisao plodova je da posluži drugima. Također ni plodovi ne jedu druge plodove. Niste nikada vidjeli da plod kruške s jednog stabla jede plod kruške s drugog stabla. Plodovi koje donosimo nemaju zadatak da stvaraju dojam jedan na drugoga, već da ti plodovi budu u službi drugih. Neki duhovni pisac je rekao: “Sve na svijetu možeš napraviti sam. Jedino što ne možeš, ne možeš sam biti kršćanin.” Donositi plod znači služiti drugima. To je slično kao milosrdni Samarijanac iz Isusove priče koji ranjenom putniku maže rane uljem i vinom koje dezinficira.
Što je to ustvari plod? U Bibliji ćemo naići na nekoliko definicija. Npr. sv. Pavao navodi kako je to duhovni rast u svetosti i poslušnosti: Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak – život vječni. Rim. 6,22. Na drugom mjestu on kaže da gledanjem na Krista se i mi mijenjamo u Njegovo obličje i slavu. Najljepši opis ploda Duha je definirao kao skupinu kreposti koje bi kršćani trebali imati: Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. Galaćanima 5, 22.23.Ove kreposti koje spominje sv. Pavao su u jednini. Svi zajedno su kao u jednom paketu. To je čista promjena mog karaktera koja će biti moguća samo mojom zajednici s Kristom. Davanjem tog ploda drugima, mi proslavljamo Krista. Plodovi Duha moje kršćanstvo čini pristupačnim drugim ljudima. Sveti Pavao nastavlja definirati plodove Duha. Po njemu dakle prinosimo svagda Bogu žrtvu zahvalnu, to jest, plod usana, koje priznaju ime njegovo! Hebrejima 13, 15. (Šarić) Hvala i slava Bogu koja izlazi iz naših usta je također plod koji donosimo. Također sv. Pavao tvrdi da je njegov život odanosti i lojalnosti Kristu bio plod kao rezultat tog zajedništva. Isus je također definirao što je u stvari taj plod. Ne govorite li vi: `Još četiri mjeseca i evo žetve?` Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: `Jedan sije, drugi žanje.` Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov. Ivan 4, 35-38. Plod koji donosimo je također kada su drugi privučeni Kristu zahvaljujući našem dosljednim kršćanskim životom.
Možda imamo problem misleći kako nismo izrasli iz Krista. Divlji smo i ne donosimo ukusne plodove. Biblija nas hrabri i za to nam daje rješenje. Sv. Pavao je to prikazao slikom masline. Izrael, kao Božji narod nije donio plod Duha koji je trebao donijeti. Jednostavno se njegova grana odcijepila od stabla masline. Međutim Božja milost je bila toliko velika da je tu nacijepila “divlju” maslinu, tj one koji nisu došli od židova. On doslovno kaže: Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajedničar korijena, sočnosti masline, Rim. 11,17. Bog nas kao najsavršeniji vinogradar želi nacijepiti na Njegov plemeniti Tras, na Isusa Krista. On želi da donosimo plod i to plod Duha.
Prorok Izaija je govorio o vinogradu koji nije uspio. Govori o vinogradu koji nije donosio adekvatan plod. Plod mu je bio trpak, kiseo i neukusan. Isus je došao da bi popravio to stanje. On želi da Njegova crkva donosi ukusan plod. On želi da njegova crkva bude prepoznatljiva po svim plodovima Duha. Crkva nikada neće iznevjeriti, sve dok je nacijepljena na Kristu. Krist joj je obećao da ju ni vrata pakla neće nadvladati.
Jedini promašaj ili manjkavost može biti u lozi, tj. u nama. Bilo bi stvarno velika tragedija kada bi mi koji smo dobro počeli i bili nacijepljeni na Trs, na našeg Spasitelja, zbog svojih nerazumnih odluka i djela završili kao suho granje. Možda te umara kršćanski život i osjećaš određenu duhovnu prazninu. Donošenje duhovnih plodova ti je strano i nemoguće. Temeljem ove Isusove prispodobe jasno se može vidjeti da je problem u odnosu, u tvojoj zajednici s Kristom. Ti i ja trebamo biti spojeni s Kristom. Ti ja trebamo s Njim imati trajnu zajednicu. Sve ostalo bit će rezultat takvog stanja. Tek tada ćemo donositi plodove Duha. Tek tada ćemo postati kanali Božje milosti i blagoslova za druge.
Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
