ČITANJA: Zah 12,10-11; 13,1; Ps 63,2-6.8-9; Gal 3,26-29; Lk 9,18-24
Prvo čitanje: Zah 12, 10-11; 13, 1
Gledat će onoga koga su proboli (Iv 19,37)
Čitanje Knjige proroka Zaharije
Ovo govori Gospodin:
»Na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca. U onaj dan plač velik nastat će u Jeruzalemu, poput plača hadad-rimonskog u ravnici megidonskoj.
U onaj dan otvorit će se izvor domu Davidovu i Jeruzalemcima da se operu od grijeha i nečistoće.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 63, 2-6.8-9
Pripjev: Tebe žeđa duša moja, Gospodine, Bože moj!
O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna.
U Svetištu sam tebe motrio
gledajuć ti moć i slavu.
Ljubav je tvoja bolja od života,
moje će te usne slaviti.
Tako ću te slavit za života,
u tvoje ću ime ruke dizati.
Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,
hvalit ću te kliktavim ustima.
Ti postade meni pomoć,
kličem u sjeni krila tvojih.
Duša se moja k tebi privija,
desnica me tvoja drži.
Drugo čitanje: Gal 3, 26-29
Koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima
Braćo:
Svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi jedan u Kristu Isusu! Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Lk 9, 18-24
Ti si Krist – Pomazanik Božji! Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Dok je Isus jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: »Što govori svijet, tko sam ja?« Oni odgovoriše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« A on će im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist –- Pomazanik Božji!«
A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Reče: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«
A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.«
Riječ Gospodnja.
Uvod
Na početku bi vam postavio pitanje: Koji je vaš stav prema povijesti? Dok sam išao u školu, bio mi je to zanimljiv predmet. Svi vi koji ste stvorili nekakav stav o povijesti, potvrdit će te da povijest nije samo opis posebnih osoba koje su nekim svojim djelom učinile nešto veliko i značajno za društvo. Povijest nije samo opis slavnih kraljeva koji su vladali u određenim zemljama. Nije to ni opis slavnih vojskovođa. Nije to čak ni samo opis slavnih političara koji su učestvovali u važnim društvenim događajima. Povijest opisuje i gradove, vrijeme i mjesta određenih značajnih događaja.
Sjetimo se recimo mnogih slavnih bitaka o kojima piše povijest. Poznate su recimo dvije značajne bitke za Moskvu. Jedna je bila 1812 od strane Napoleona, a druga sto i više godina kasnije od Njemačke vojske i Hitlera. Obadvije su bitke završile na sreću porazom napadača. Druga mjesta su poznata sa događajima u kojima se dogovorio nekakav mir. Npr. Bečki kongres 1815 godine, Versajski mir 1920 god. ili možda Dejtonski sporazum s kojim je završio rat na našim prostorima.
Gradovi koji su označeni u Bibliji imaju također svoje povijesno značenje. Ako spomenemo neke od gradova koji su zapisani u Bibliji, odmah se sjetimo i određenih događaja vezanih uz to mjesto. Recimo kada kažemo Sodoma, Sarepta, Niniva, Jerihon ili neko drugo mjesto, ona nas asociraju na određene događaje koji su se tu i dogodili. Tu nikako ne možemo zaboraviti i Jeruzalem. On je bio centar religijskog i kulturnog djelovanja Izraela u Starom Zavjetu, a jednako tako i Isusovog djelovanja u Novom Zavjetu.
Postoji jedan grad na sjeveru Galileje uz samu granicu sa Sidonom koji je kroz povijest mijenjao imena. U vrijeme Isusa Krista, taj se grad zvao Cezareja Filipova. To je grad neposredno lociran kraj izvora rijeke Jordan na nadmorskoj visini cca 350 m. Prije dolaska Rimljana to se mjesto zvalo Paneah.
Što je s našeg kršćanskog gledišta toliko značajan taj grad. Pisci evanđelja naglašavaju da pitanje, tko je Isus, je bilo postavljeno jedino ovdje ispred ulaza u ovaj grad. Tu Petar odaje priznanje Isusu tvrdnjom da je On Sin Boga živoga. Tu je postavljeno pitanje: »Što govori svijet, tko sam ja?« Za koga ljudi drže da je Isus. Već u samom početku svoje službe Isus očito ima problema sa svojim identitetom. Natanael postavlja pitanje Filipu: Može li nešto dobro izaći iz Nazareta? To pitanje »Što govori svijet, tko sam ja?« značajno je za sve nas. Ono je značajno kako za nas individualno, tako i društveno. Za koga mi kao hrvatski narod držimo Isusa Krista.
U Isusovo vrijeme neki su držali da kada je Isus u pitanju, da se radi o proroku Iliji, Jeremiji ili netko od proroka. Ta opasnost da Isusa uspoređujemo s nekim od proroka, je i danas prisutna. Mnogi mislioci današnjice Isusa smatraju velikim moralnim učiteljem. Poznati Čehoslovački državnik T.G. Masarik je rekao da je Isus najveći učitelj religije. Čak i ateisti koji osporavaju Boga imali su riječi pohvale za Isusa. Poznati engleski znanstvenik B. Russel za Isusa je rekao: Što se tiče mudrosti ili istaknutih vrlina Krist stoji jako visoko kao i ostali ljudi u povijesti.
Mnogi danas Isusa doživljavaju kao proroka. Pogledajmo kakav stav o Isusu imaju naša braća muslimani. Između ostalog oni kažu: „Za muslimane je Isus jedan od četiri velika proroka (zajedno s Muhamedom). Muslimani ne vjeruju da je Isus bio razapet i da je preuzeo grijehe svijeta. Ipak, neke aspekte koje uvažava kršćanstvo, po pitanju Isusa Krista, uvažavaju i muslimani. Muslimani vjeruju da je Isus rođen od Djevice Marije i vjeruju da će se Isus vratiti na kraju vremena i poraziti pogrešnog proroka te obnoviti pravednost na zemlji. Isus kao i Njegova majka Marija se uvažavaju i časte i kod muslimana.
Kada je Isus saznao što drugi misle o njemu, postavlja direktno pitanje. Koji stav o Njemu zauzimaju oni koji su mu najbliži – Njegovi učenici. Odgovor dobiva odmah. Petar, valjda kao glasnogovornik ostalih učenika Isusu daje puno priznanje koje Isus treba. Ti si »Krist –- Pomazanik Božji!« bio je Petrov odgovor. Interesantna mi je Kristova reakcija. Konačno, pred vratima neznabožačke Cezareje Filipove Isus dobiva spreman i točan odgovor koji mu u ime svih ostalih učenika iznosi Petar. Sada bi mogli očekivati pozitivnu Kristovu reakciju gdje je mogao reći: „Bravo, vama je dano da to razumijete. Sada idite svuda gdje se krećete i svjedočite o meni kao o Kristu Pomazaniku.“ Umjesto toga sva izvješća govore suprotno. A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. Reče: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«
Koji je tu problem. Da slučajno učenici nemaju nekakvu pogrešnu spoznaju o Njemu kao Mesiji. Očito su imali. Svakako, svi su oni vjerovali da je Isus obećani Mesija, ali oni nisu željeli Mesiju koji će stradati, koji će umrijeti sramnom smrću na križu, koji će patiti i na kraju uskrsnuti. Taj scenarij koji im je Isus prikazivao nije nikako za njih bio razumljiv. Petar ga je po izvješću jednog evanđeliste čak odgovarao od toga, do te mjere da Isus tjera Sotonu iz Petra. U takvoj djelomičnoj spoznaji Krista kao Mesije ne bi bilo uputno da govore njegovi učenici. Oni će to moći raditi tek nakon pedesetnice kada će u potpunosti razumjeti što je Krist za njih učinio.
Kada bi danas trebali odgovoriti na pitanje, tko je za nas Isus Krist, vjerujem da bi većina odgovorila onako kako je odgovorio Petar. Na kraju krajeva, nismo li kao narod jasno i glasno rekli da prihvaćamo Isusa kao Krista ili Spasitelja. Ipak, na to pitanje ćemo morati odgovoriti osobno. Još uvijek postoji mogućnost da vjerujemo u Isusa kao Mesiju, ali imamo neki svoj scenarij kakav bi taj Mesija trebao biti. Postoji opasnost da od Isusa očekujemo nešto što on smatra nevažnim za naš život. Možda sumnjamo u Njegovo mesijanstvo iz bilo kojeg razloga.
Nedavno sam se sreo s jednom ženom koja tvrdi za sebe da je agnostik i da je u načelu razočarana na Boga. Problem koji ima je njeno bolesno dijete. Ipak redovito ide na hodočašća i nije joj žao ništa žrtvovati za to. Kada sam ju pitao, zašto to radi, rekla mi je: „za svaki slučaj!“
Drugi možda očekuju da im njihov Mesija ispuni ovu ili onu želju. Naime, problem koji imaju takvi kršćani je taj što Isusa doživljavaju kao Djeda Mraza kojem trebaš iskazati svoju želju, a on ti ju onda ispuni. Pored svih objava koje imamo u Bibliji, pod utjecajem svakodnevnice, može nam se dogoditi da nam je vizija Spasitelja i Izbavitelja premala ili preuska. U takvim okolnostima možda je bolje ne svjedočiti o Mesiji, jer bi mogli ljude naučiti nešto krivo. Tako nas upućuje ovaj tekst. Ipak, ako smo za nekog jedini koji mu možemo donijeti radosnu vijest evanđelja, tada ni u kom slučaju ne smijemo šutjeti. Moramo govoriti i svjedočiti o našem Spasitelju. Ipak, nemojmo zaboraviti da kao pojedinci i Kristovi učenici imamo veliku odgovornost kako predstaviti svoju vjeru u Krista.
Isus se nije ljutio zbog pogrešnih stavova pojedinaca vezano uz Njegovo Božanstvo. Jednostavno je po tom pitanju tolerantan. On nikoga ne tjera da ga prihvati kao svog Spasitelja i Gospodina. To jednostavno ostavlja na volji svakom pojedincu. Možda nam se čini da je prilično teško odrediti što je to Božja volja. U Bibliji imamo dovoljno dokaza o Kristu kao našem Spasitelju i Gospodinu. Tko god želi, ili je želio, mogao je upoznati Krista i Njegov karakter. Prihvaćanje Krista, On ostavlja kao pitanje osobnog izbora. Na kraju krajeva i nije toliko važna naša spoznaja o Isusu kao Mesiji, kao naše predanje Njemu. Sv. Pavao koji je bio ispunjen Duhom Svetim više nego mi možda svi zajedno pisao je: Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. 1. Kor. 13,9. Za sv. Pavla najznačajnija je bila ljubav. Svakako da u našem razumijevanju Krista, možemo imati i pogrešnih detalja. Možemo neke stvari pogrešno razumjeti. Od te opasnosti se nisu bili imuni ni Kristovi učenici. Pitanje se možda može preformulirati, a to je: Živim li ja po načelima evanđelja sukladno spoznaji koju imam.
Isus kao da previše ne cijeni kada se puno priča. On cijeni konkretno djelo ili akciju. “Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: `Gospodine, Gospodine!`, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mat. 7,21. Oni kojima će to Isus tada reći će se čak i braniti svojim argumentima: Mnogi će me u onaj dan pitati: `Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?` Tada ću im kazati: `Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!` Mat. 7,21.
S druge pak strane Isus se obraća nekim ljudima i pohvaljuje ih: “Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u posjed kraljevstvo, koje vam je pripravljeno od stvorenja svijeta! Jer sam bio gladan, i dali ste mi jesti, žedan, i dali ste mi piti. Bio sam stranac, i primili ste me na konak, Go, i zaodjeli ste me. Bio sam bolestan, i pohodili ste me, u tamnici, i došli ste k meni. Mat. 25, 34-36. Ipak, ono što je karakteristično za ponašanje ovih ljudi je da se oni svega toga ne sjećaju: “Tada će mu pravednici odgovoriti: `Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?` Mat. 25, 37-39. Isus im tada objašnjava da ih prisjeti njihovih dobrih djela. A kralj će im odgovoriti: `Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!` Mat. 25, 40.
Pred gradskim vratima Cezarije Filipove Isus pita svoje učenike što oni misle o njemu. Cezarija Filipova je očito jedini grad u kojem Isus nije bio popularan. Cezarija Filipova je tada imala slične karakteristike kao što ih danas ima globalni svijet. Sve moguće životne vrednote u tom gradu su bile iznad Kraljevska nebeskog. Tu u takvom stanju, učenici su trebali definirati kakav će stav imati prema njihovom Spasitelju.
Mi smo u sličnoj situaciji. U situaciji kada se oko nas nameće masa raznih životnih vrednota, kada je Kraljevstvo nebesko zadnja stvar o kojoj bi ljudi razmišljali, kada je u životu masa iskušenja i izazova koji bi ih mogli odvojiti od Krista, Isus očekuje od nas da se definiramo tko je za nas Isus Krist. Odgovor na to pitanje je odgovor o kojem ovisi naša budućnost. Neka naš odgovor bude kao i Petrov: TI SI KRIST SIN BOGA ŽIVOGA.
Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
Bruno Petrušić Lic. Theol.
