ČITANJA: Sir 24,1-2.8-12; Ps 147,12-15.19-20; Ef 1,3-6.15-18; Iv 1,1-18
Prvo čitanje: Sir 24, 1-2.8-12
Mudrost se Božja nastani posred izabranog naroda.
Čitanje Knjige Sirahove
Mudrost se sama slavi i u Bogu se časti i sred puka svog se hvali. Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moći proslavlja. Posred naroda se svog uzvisuje i u punom svetom zboru pobuđuje divljenje i u mnoštvu izabranika ima hvalu i među blagoslovljenima ona se sama ovako blagoslivlje: »Zapovjedi mi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj i reče: ‘Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu.’ Prije vjekova, odiskona, on me stvorio i neću prestati dovijeka. Pred njim sam služila u svetom šatoru i potom se nastanila na Sionu. Dao mi je tako spokoj u milome gradu i vlast mi je u Jeruzalemu. Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj, i u punom zboru svetih moj je boravak.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 147, 12-15.19-20
Pripjev: Riječ tijelom postade i nastani se među nama.
Slavi Gospodina, Jeruzaleme,
hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.
Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
e učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!
Drugo čitanje:Ef 1, 3-6.15-18 Po
Isusu nas predodredi za posinstvo.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome.
Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Iv 1, 1-18
Riječ tijelom postane i nastani se među nama.
Početak svetog Evanđelja po Ivanu
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade
ništa Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima
svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok
da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo,
nego – da posvjedoči za Svjetlo.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;
bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi,
ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.
I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu
njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
Ivan svjedoči za njega. Viče:»To je onaj o kojem rekoh:koji za
mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista,
od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.Uistinu,
Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.
Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog -koji je u krilu Očevu,
on ga obznani.
Riječ Gospodnja
Uvod
Logos je grčki izraz za „riječ“ s kojim započinje Ivanovo evanđelje. Logos dominira prologom, a provlači se i kroz ostatak evanđelja i njemu ima ključnu ulogu. Za njegovo tumačenje odlučujuće je pitanje: Preuzima li pisac značenje svojih izraza iz helenizma ili judaizma? Stoga pogledajmo za početak moguća tumačenja Logosa koja su mogla utjecati na misao prvog stoljeća:
- Platon je vjerovao da je Logos posrednik između Boga i njegovog stvaranja, jer Bog osobno se ne želi prljati u dodiru s materijalnim svijetom.
- Heraklit kasnije tumač Logos kao sveprisutnu mudrost koja upravlja svim stvarima. Logos je za njega bio božanska riječ primljena preko proroka, koja postaje gotovo identična s Bogom.
- Stojici su Logos izjednačili s općim prirodnim zakonom, koji se nalazi u svemiru i održava jedinstvo. On je za njih bio božja vatra, odnosno duša svemira.
- Filo Aleksandrijski je Logos smatrao agentom stvaranja. Logos je misao u božjem umu – njegova vječna mudrost. Logos je sredstvo božje vladavine svijetom. Logos je isto tako sredstvo preko kojeg čovjek može upoznati Boga. Najzad Logos se kod Fila identificira sa savršenim čovjekom iz Postanka 1, načinjenim na sliku božju. (Beasley-Murray)
- Hebrejska misao u Starom zavjetu povezuje Logos s mudrošću. Povezanost mudrosti sa stvaralačkom Riječju se vidi u Izrekama 8,22 – „Jahve me je stvorio kao počelo svog djela.“ Ovaj razvoj Mudrost-Riječi je svojstven židovstvu i ima svoje porijeklo u Božjoj mudrosti pri stvaranju svijeta (Postanak1 ).
Duguje li pisac Ivanova evanđelja više helenističkoj ili hebrejskoj misli? Svakako da ljudi u prvom stoljeću nisu mogli pobjeći helenizmu, kao što niti mi danas ne možemo pobjeći postmodernizmu. Pisac je sigurno bio dijete svog vremena i pod utjecajem helenističkih ideja. Međutim, brojni su indikatori u Ivanovu evanđelju da pisac svoj svjetonazor duguje hebrejskoj misli, da razmišlja starozavjetnom terminologijom i vidi svoje djelo kao nastavak starozavjetne misli.
Mnogi moderni teolozi i pisci tvrde da je Ivanovo evanđelje duboko ukorijenjeno u hebrejskoj misli i jeziku Strog zavjeta. Neki tvrde da Ivan 1,1-5, dakle uvodni tekst u Ivanovo evanđelje u kojem se uvodi izraz Logos, nije himna, nego midraš (interpretiranje Tore) koji objašnjava Postanak 1,1-5. Čini se da se Ivanovo evanđelje nadovezuje na starozavjetnu poruku, produbljujući ga ispunjenjem u Isusu Kristu i stvarajući Kristologiju u kojoj je Isus Krist centar i vrhunac svih nada čovječanstva. Kao pisac evanđelja, sv.Ivan vjeruje da Božji planovi i čovjekova dobrobit dolaze u Isusu do kulminacije. Stoga pogledajmo koja je veza Logosa i novog stvaranja u Ivanu i kakve to veze ima sa starozavjetnom objavom.
Ivanovo evanđelje nas svojim uvodom vraća na početke starozavjetne objave – na stvaranje: Ivan 1,1. „U početku!“ Identičnim riječima započinje i knjiga Postanka – „U početku stvori Bog“ (Postanak 1,1). U početku je prema Ivanovu evanđelju bila „Riječ“. Koja je bila uloga riječi pri stvaranju? Bog svojom riječju stvara svijet. Njegova riječ ima mogućnost materijaliziranja. Božja riječ daje život svemu što postoji. Božja riječ je moćna – ona ima životodavnu energiju: Ivan 1,3-4.
Život se nalazi u riječi. Ovdje se život dovodi u vezu sa svjetlošću. Prva stvar koju je Bog stvorio u Postanku 1 je bila svjetlost (Post 1,3). Ivan time započinje svoje evanđelje s osnovnim elementima stvaranja iz Postanak 1: Riječ, život, svjetlo.
Zašto Ivan započinje s elementima stvaranja? Očito ima namjeru u svom evanđelju govoriti o jednom novom stvaranju! Prvobitno stvaranje se pokvarilo i više nije dobro – grijeh, patnja i smrt su ušli u svijet prema Postanku 3. Bog ima plan kako riješiti problem sa svojim stvaranjem tako što će stvoriti novi narod – Ivan 1,12.
Rješenje koje Bog ima u vidu najavljivano je kroz Stari zavjet. Kulminacija rješenja koje Bog ima u vidu dolazi u Ivanu 1,14. Riječ koja je stvorila svjetove dolazi osobno živjeti na ovoj zemlji. Nastanit će se među ljudima. Kao što je u Starom zavjetu Božja prisutnost boravila u svetištu, sada je ponovno Bog osobno prisutan u svom narodu. Bit će to ono što evanđelist Matej naziva Emanuel – Bog s nama (Mat 1,23). Kao što je u Edenu prije pada čovjeka u grijeh Bog osobno boravio sa svojim stvorenjima, sada Bog nalazi način ponovno biti među svojima u osobi Isusa Krista.
Isus je u Ivanovu evanđelju predstavljen kao riječ (1,14) i svjetlo (8,12) i život (14,6). Time je Isus predstavljen osnovnim elementima stvaranja. On sa sobom donosi novo stvaranje. Kako Ivan razvija ovu ideju novog stvaranja u svom evanđelju? Naime, prolog je u Ivanovu evanđelju uvod koji definira sve što će se kasnije događati u evanđelju. Ako je ova ideja novog stvaranja kroz Riječ – Logos bitna za uvod, onda nju moramo moći slijediti i u ostatku evanđelja. Dakle, pitanje kojim se želimo baviti jeste: Kako pisac dalje razvija ovu ideju novog stvaranja kroz Riječ u svojom evanđelju? Ako je ideja novog stvaranja prisutna u cijelom Ivanovom evanđelju, ona svakako ima nešto za reći o procvatu čovjeka.
Ivanovo evanđelje govoriti o raznim ljudima koji su se susreli s Logosom – s riječju Isusa Krista. Neki na Njegove riječi odgovaraju pozitivno, a neki negativno. Karakterizacija likova je bitan element u Ivanovu evanđelju. U toj karakterizaciji ljudi se dijele na one koji prihvaćaju Kristovu riječ i na one koji ju odbacuju. Krajnji Isusov cilj je obnova i stvaranje novog naroda – djece Božje (Ivan 1,12). Ljudi trebaju povjerovati Kristovoj riječi – Logosu. Najzad svrha evanđelja je da ljudi vjeruju. Kako Ivan odrađuje karakterizaciju svojih likova u kontekstu novog stvaranja i najzad procvata čovjeka?
Krenimo s Nikodemom u trećem poglavlju. Napravit ćemo kratak pregled sve do 17. poglavlja, kako bi smo vidjeli razvoj ideje novog stvaranja. Isus Nikodemu nudi rođenje odozgor – obnovu i stvaranje novog čovjeka. Hoće li Nikodem biti zainteresiran? Isus u kontekstu razgovora s njim govori o vječnom životu za one koji su u vezi sa Obnoviteljem. Nemamo indikacija u Ivanu 3 da Nikodem pozitivno reagira na Kristove riječi. One za njega ne predstavljaju u tom trenutku životodavnu silu koja može proizvesti novo stvaranje
Međutim, već slijedeći lik, žena Samarijanka u Ivanu 4 reagira sasvim drugačije. Isus joj govori o vodi života koja ju može učiniti izvorom koji vodi druge u život vječni (Ivan 4,14). Žena prihvaća izazov i dovodi cijeli grad k Isusu. Kao rezultat imamo– Samarijanci vjeruju Kristovoj riječi. Kristova riječ je za njih postala životodavnom silom i oni postaju djeca Božja. Novo stvaranje je postalo stvarnost u njihovom slučaju.
Slijedeći lik u Ivanovu nizu karaktera je kraljevski činovnik. Hoće li on povjerovati Isusu na riječ? Isus ga čak testira i kaže mu „Ako ne vidite čuda, vi nipošto nećete vjerovati!“. Međutim, nakon što činovnik izražava vjeru u Isusove riječi Ivan zapisuje kako kraljevski činovnik vjeruje Kristovoj riječi i čudo je moguće. Isusova riječ djeluje životodavno i obnavljajuće u slučaju njegova sina, a i u slučaju cijele njegove obitelji – „prigrli vjeru on i sav njegov dom“.
Nadalje oduzeti čovjek iz Ivana 5 je model poslušnosti riječi u Ivanovu evanđelju. Isus mu jednostavno kaže „Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!“ Čovjek prihvaća izazov i čudo se događa – on je obnovljen i doživljava novo stvaranje. Što bi se dogodilo da čovjek nije poslušao riječ? Obnova i novo stvaranje za njega ne bi bili mogući. Centralno u ovom događaju jeste da se on dogodio u subotu, židovski dan mirovanja i duhovne obnove. Čudom u subotu Isus ovom čovjeku nudi obnovu i novo stvaranje kako bi i on imao razloga za proslavljanje Boga zbog Njegovih djela.
Naravno, židovi ne razumiju zašto izlječenje nije moglo sačekati da prođe subota, dan mirovanja i duhovne obnove. Stoga Isus objašnjava važnost slušanja njegove riječi – Logosa. Slušanje Isusove riječi vodi u život vječni. Oduzeti je poslušao Kristovu riječ i obnova i novo stvaranje su bili mogući. Međutim, židovi nisu imali Božju riječ u sebi. Božja riječ skriva u sebi život. Konstantno se kroz Ivanovo evanđelje provlači veza Riječi i života. Riječ – Logos omogućuje život i dovodi do novog stvaranja. Međutim, neki Isusovi suvremenici odbacuju Riječ, a time i mogućnost da novo stvaranje za njih bude stvarnost.
Isus ponovno ulazi u konverzaciju i diskusiju sa židovima u Ivanu 6. Isus će ovdje sebe predstaviti kao uskrsnuće i život – Ivan 6,40.47. Nadalje, Isusova riječ je životodavna – Ivan 6,63. Isus ima životodavnu riječ koja uskrsava i omogućuje novo stvaranje – novog čovjeka. Čovjekov procvat ovisi o Kristovoj riječi – o Njegovu Logosu.
Židovima sve Kristove riječi i djela nisu dovoljne da bi povjerovali, pa stoga u Ivanu 7 šalju hramsku stražu da uhiti i privede Isusa. Širenje Njegovih riječi treba spriječiti. Hramska straža odlazi u akciju i vraća se glavarima svećeničkim i farizejima praznih ruku. Nakon što su priupitani za razlog svog neuspjeha hramski stražari odgovara: Ivan 7,46. Isusove riječi imaju silu i ovi stražari prepoznaju tu silu.
U Ivanu 8 Isus se predstavlja kao svijetlo – jedan od osnovnih elemenata pri stvaranju – Ivan 8,12. Isusovo svijetlo vodi u život. Nadalje Ivan ponovno upućuje na Logos – Ivan 8,30.31. Ustrajati u Isusovoj Riječi – Logosu – čini nas Njegovim učenicima – djecom Božjom. Novo stvaranje biva moguće, ako ustrajemo u Kristovoj Riječi. Međutim židovi ne primaju Kristovu riječ – Ivan 8,37.43. S druge strane, Kristova riječ vodi u život – Ivan 8,51-55.
Ivan 9 nastavlja s primjerom čovjeka koji je bio spreman poslušati Kristovu riječ. Isus je svjetlo (9,5), a slijepac nikada nije vidio svjetlo. Stoga Isus želi unijeti svjetlo u njegov život i šalje ga u banju Siloe da se tamo umije i progleda. Slijepac odlazi, umiva se i vraća se gledajući. Ovo je ponovno primjer poslušnosti Kristovoj riječi. Za one koji su spremni poslušati riječ obnova i novo stvaranje su mogući.
U Ivanu 10 Isus je prikazan dobrim pastirom. Što Njegovo stado – njegovi sljedbenici – čine? Ivan 10,27 – Isusova djeca slušaju njegove riječi, a to ih vodi u život vječni. Poslušnost Kristovoj riječi omogućava obnovu i novo stvaranje u životu ljudi.
Najzad, kao kulminaciju životodavne moći Kristove riječi Ivan donosi uskrsnuće Lazara u Ivanu 11. Lazarova sestra Marija je primjer vjere: „Da si ti bi ovdje ne bi umro brat moj“ (11,32). Njena sestra Marta je primjer nevjere: Ona predlaže da se ne miće kamen s groba, jer tijelo zaudara nakon četiri dana (11,39). Međutim, bez micanja kamena s groba neće biti obnove i novog stvaranja. Na Isusovu riječ „Lazare iziđi!“ (11,43) Lazar ustaje i izlazi iz groba. Isus je uskrsnuće i život (11,25). Njegova riječ – njegovo Logos – omogućuje obnovu i novo stvaranje.
U Ivanu 12 Isus daje posljednje pozive židovima prije gornje sobe, uhićenja i raspeća. Tu se On ponovno predstavlja svjetlom – jednim od elemenata pri stvaranju – Ivan 12,35-36. Život u svjetlu odvaja čovjeka od tame i vodi u obnovu i novo stvaranje. U istom kontekstu Isus govori i o svojoj riječi – Ivan 12,47-48. Onaj tko ne sluša ostaje u tami i propada – on ne postaje djelom novog stvaranje koje Kristova riječ želi postići za ljude – on ne postaje djelom Božje obitelji – ne postaje dijete Božje.
Primjer ostanka u mraku, odnosno odlaska u mrak, jeste Juda za kojeg pisac u Ivanu 13 specifično kaže da je otišao u noć (13,30). Juda se odvaja od Isusa kao svjetla, a izvan Isusa je samo tama, jer tamo nema životodavne riječi Božje. U mraku će ostati i Ana, Kaifa i Pilat, kao i svećenici i farizeji. U svom govoru učenicima u gornjoj sobi Isus kaže da će Božja djeca držati njegovu riječ – Ivan 14,23. Nadalje, Božja riječ čisti – Ivan 15,3. Najzad, Božja djeca koja ostaju i Isusovoj riječi mogu od Njega tražiti što god žele – Ivan 15,7. Za njih nema limita, a život vječni je za njih već sadašnja realnost. Novo stvaranje je za njih već počelo – oni žive novi život.
U svojoj prvosvećeničkoj molitvi u Ivanu 17 Isus ističe da učenici imaju Njegovu riječ – Ivan 17,6.8.14.17. Isus je prenio Božju riječ učenicima i oni su je primili. Međutim, obnova i novo stvaranje koje su iskusili nije nešto što trebaju ljubomorno čuvati samo za sebe. Ivan 17,20 – Riječ koju su primili učenici trebaju dat dalje. Obnova i novo stvaranje se trebaju širiti. Kristova životodavna riječ treba preplaviti zemlju. Novo stvaranje treba biti stvarnost za cijeli svijet – „da svijet upozna da si me Ti poslao“ – moli Isus u Ivanu 17,23.
Nakon uskrsnuća Isus će ovaj nalog brige za stado – brige za širenje Božje obitelji i stvaranje djece Božje – povjeriti Petru. Petar je usprkos svom padu primljen natrag u Božju obitelj. Učenici trebaju sada biti promotori obnove i novog stvaranje. Kristovim uskrsnućem više nema limita onome što Kristova riječ – Njegov Logos – mogu učiniti za ovaj svijet. Krist je pobijedio sile tame (12,31; 19,30) i sada ništa više ne stoji na putu obnove i novog stvaranje za cijeli svijet.
Ivanovo evanđelje svojim konstantnim upućivanjem na Logos stalno aludira na stvaranje iz Postanka 1, a Isus svojim djelima i riječima započinje novo stvaranje. On sakuplja djecu Božju koja će biti djelom nove Božje obitelji i novog svijeta koji Isus stvara. Time je koncept stvaranja koji proističe iz Logosa centralan motiv Ivanova evanđelja i srž svega što Krist želi ostvariti. Bog i procvat čovjeka se ovdje susreću i ostvaruju.
Zvonko Presečan
