ČITANJA: Lev 19,1-2.17-18; Ps 103,1-4.8.10.12-13; 1Kor 3,16-23; Mt 5,38-48
Prvo čitanje: Lev 19, 1-2.17-18
Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga!
Čitanje Knjige Levitskog zakonika
Gospodin reče Mojsiju: »Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im: ‘Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš!
Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega. Ne osvećuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga. Ja sam Gospodin!‘«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 103, 1-4.8.10.12-13
Pripjev: Milosrdan je i milostiv Gospodin.
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina,
i ne zaboravi dobročinstva njegovih!
On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.
Milosrdan je i milostiv je Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
Kako je otac nježan prema sinovima,
tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
Drugo čitanje: 1Kor 3, 16-23
Sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.
Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar. Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu. I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne. Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše. Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Mt 5, 38-48
Ljubite neprijatelje!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš. Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?
Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!«
Riječ Gospodnja
Homilija
Ne znam kako vama, ali meni je ova Isusova izjava da se ne odupiremo zlome, do nedavno izgledala vrlo čudno. Treba li kršćanin biti osoba koja će dozvoliti da svatko po njemu gazi i da ga nepravedno iskorištava i ponižava. Hoće li kršćanin biti osoba koja da bi spriječila zlo ništa neće poduzeti? Na osnovi ove Isusove izjave bi možda netko mogao doći do takvih zaključaka.
Ipak, ako gledate cjelokupnu Božju riječ, tj Sveto Pismo doći ćemo do zaključka da to baš nije tako. Prilikom suđenja Isusu pred Velikim vijećem, nakon što je Odgovorio Velikom svećeniku, neki nadobudni promatrač prišao je Isusu i pljusnuo ga jer mu se nije svidjelo kako je Isus odgovorio. Isus tada nije okrenuo drugi obraz, već je uzvratio: Zašto me tučeš ako sam rekao istinu.
Po Biblijskom nauku, kršćanin će biti čovjek koji će učiniti sve što je u njegovoj moći da spriječi zlo, nepravdu, poniženje i druge nedaće koje mu pokušavaju nanijeti drugi ljudi koji s Kristom nemaju ništa zajedničkog. Ipak ostaje pitanje, kako onda razumjeti ovu Isusovu izjavu.
Danas ljudi, posebno oni koji su u vlasti, brinu o tome kako sačuvati i održati mir. Tako se danas mir čuva oružjem, ratom se bori za mir, represijom na neposluh itd. Ipak Bog ne predlaže takav oblik čuvanja reda i mira. Ukoliko na zlo odgovorimo novim zlom, mi smo zlo u svijetu samo udvostručili. Biblija jasno uči kako se boriti sa zlom. Ona kaže: Ne daj, da te zlo nadvlada, nego nadvladaj zlo dobrim! Rim. 12,21. (Šarić) Nekada nam se čini da nije pravedno onomu koji nam čini zlo, činiti dobro. To je istina, to nije pravedno, ali to je način kako će se kršćanin boriti protiv zla i nepravde. Čak što više, Biblija spominje i preporuča način osvete koji će našem neprijatelju biti vrlo neugodan, čak bi mogli reći sadistički. Sv. Pavao je to objasnio: Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin. Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Činiš li tako, ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu. Rim. 12,19.20. Zaista čudan način odmazde i osvete.
Prije dosta godina, u jedno selo u Slavoniji doselio je jedan pobožan čovjek. Za njegovo čudo, kuću je kupio od prethodnog vlasnika po izuzetno povoljnoj cijeni. Nije mu bilo jasno zbog čega se prijašnji vlasnik želi te kuće riješiti kao da je ukleta. No to je saznao vrlo brzo, odmah čim se preselio. Njegov prvi susjed je bio toliko zao prema susjedima i činio je sve kako bi im zagorčao život. Jednom prigodom je pustio svoje svinje u vrt svog susjeda. Svinje su doslovno sve upropastile u vrtu. Ovaj čovjek nije znao kako se obraniti od zlih i podlih radnji svog zlog susjeda. Tada je samo govorio: “Kad-tad, ubit ću tog đavola u njemu.” Za cijelo to vrijeme, ovaj zao čovjek kada bi god vidio prigodu činio je štetu i pakostio svojim susjedima.
Tada se dogodilo nešto neobično. Bila je kasna jesen kada su ljudi najčešće vozili drva iz šume i pripremali se za zimu. Tog dana padala je obilna jesenska kiša. Putovi koji tada nisu bili nasuti i asfaltirani, bili su puni kaljuža i mala nepažnja bila je dovoljna da se sa zapregom zapadne u debelo blato i glib. Upravo tog dana ovaj pobožni čovjek išao je tim putem u šumu po drva. Tada je vidio nešto što je shvatio kao prigodu za akciju. Njegov zao susjed, svojim konjima i kolima vraćao se iz šume. Kola su bila puna drva. Međutim, zapao je u glib i više nije mogao dalje. Tukao je svoje konje, tjerajući ih da izvuku kola, dok su mu psovke svih vrsta “ukrašavale” i onako tešku situaciju. Konji su bili vidno izmoreni i već su lipsali. Nisu čak više ni reagirali na udarce biča i psovke svog gospodara. Ovaj je čovjek bio u očaju. Kako će izvući kola iz gliba bez tuđe pomoći, a pomoć od nikoga nije mogao očekivati, jer prijatelja nije ni imao.
Vidjevši ovakvo beznadno stanje, pobožni čovjek je zaustavio svoja kola. Vidjevši kako mu je susjed stao, ovaj zao čovjek je počeo da psuje i vrijeđa svog susjeda.
“Što si stao? Očito se želiš naslađivati mojom mukom.” vikao je ovaj čovjek dok su mu psovke ukrašavale rečenice koje je izgovarao.
Njegov susjed nije izrekao ni jednu riječ. Sišao je sa svojih kola, ispregnuo je svoje konje, prišao je zatim njegovim izmorenim konjima, ispregnuo ih i na susjedova kola upregnuo svoje dobro uhranjene konje. Bilo je dovoljno da samo podvikne svojim konjima koji su s lakoćom izvukli kola iz gliba. Odvukao je kola na sigurno, ponovno sve vratio u prvobitno stanje i tada se obratio svom susjedu: “Sada možeš dalje i odvezi ta drva kući.” Za cijelo to vrijeme ovaj zao susjed nijemo je gledao što se dešava. Od silnog čuda se čak nije ni zahvalio za pomoć koju je dobio.
Tog predvečerja ovaj se čovjek slomio. Nakon nekoliko godina, pokucao je na vrata svog susjeda. Tada je sav uzbuđen pitao. Dok je govorio suze su mu navirale iz očiju: “Zašto? Zašto mi to radiš? Ja nisam zaslužio da me pogledaš, a kamo li da mi pomogneš kada sam bio u nevolji. Ja sam ti cijelo vrijeme bio neprijatelj. Činio sam ti zlo, a ti mi uzvraćaš dobrim. Zašto?”
“Oprosti! Ali ja nemam neprijatelja. Kako bi mi mogao biti neprijatelj čovjek za koga je umro moj Spasitelj. Ono što znam je da si bio pod utjecajem đavla, a ja sam si obećao da ću tog đavla ubiti u tebi,” reče ovaj pobožan čovjek i nastavi. “Međutim, đavao je strašno zao. On je svoju zloću izvježbavao već tisućama godina. Da bi ga ubio zlom, jednostavno nisam bio dovoljno jak. Ali imam nešto što me je naučio moj Spasitelj. On je govorio: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Upravo sam upotrijebio ovaj savjet, jer sam znao da je to jedino oružje koje može pobijediti đavla. Ako sam ga pobijedio, ja se radujem, jer sam dobio svog brata,” završi ovaj čovjek, priđe svom susjedu i srdačno ga zagrli.
Ovaj čovjek više nije izdržao. Suze su mu tekle niz lice dok je izgovarao, “Oprosti mi. Kako sam samo bio nerazuman.” A tada je ispričao svoju tužnu priču.
Prije dosta godina imao je sina jedinca. dječak je rastao i negdje u sedmoj godini obolio je od neke nepoznate bolesti i umro. Bio je očajan. Smatrao je Boga krivim za to što mu se dogodilo. Svako dijete koje je vidio u njemu je produciralo zavist i zlobu. Najviše se iskaljivao na susjedima misleći da će tako Bogu nauditi i osvetiti mu se za nedaću koju je doživio. Međutim, umjesto da mu bude lakše, bivalo mu je sve teže i teže. Izgubio je sve prijatelje i natrag se više nije mogao vratiti. Konačno, tog kišnog dana sreo se sa susjedom koji ga nije mrzio. Sreo se u trenutku svoje velike potrebe. To je u njemu slomilo taj ponos i došao je kod njega tražeći oprost. Ljubav je djelovala i učinila temeljitu promjenu. Ovaj čovjek, prepoznatljiv po zlu, postao je uzoran kršćanin. Vrlo brzo svoje je odnose sredio i s ostalim susjedima kojima je napakostio.
Sv. Pavao spominje da kada se neprijatelju čini dobro, to je kao da mu na glavu mećeš živo ugljevlje. Kada bi uistinu netko stavljao na glavu živo ugljevlje, bilo bi to bolno. Ipak, to živo ugljevlje ljubavi ima drugi učinak. Možda je sam proces bolan, ali njegov je jedini cilj otopiti led koji je okovao srce takvog čovjeka. Nakon toga, Božja milost je ta koja je u stanju mijenjati na bolje.
Možda mislimo kako smo mi dobri, a oni oko nas su zli. Međutim, Biblija nas svrstava sve u jednu kategoriju. Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; Rim. 3,23. Isus je jednom prigodom rekao da smo svi zli i bez obzira na to znamo davati dobre darove svojoj djeci. Ako to kaže Božja riječ onda tu nema iznimke. Svi smo po prirodi zli. Ipak, kako je moguće da se srećemo i sa dobrim ljudima. Jednostavno, ti su ljudi prihvatili Božju milost koja ih mijenja. Sv. Pavao je pisao crkvi u Korintu: Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni – ali ne ja, nego milost Božja sa mnom. 1. Kor. 15,10. Stoga, kada sretnete dobre ljude znajte da to nije njihovo, već je to Božja milost. Nama ostaje izbor, hoćemo li prihvatiti Božju milost koja je u stanju učinit nas dobrim ljudima, sličnima našem najvećem uzoru Isusu Kristu, ili tu milost odbiti i ostati zao kakvi smo po prirodi. U tom stanju isto možemo napredovati, jedino je taj napredak u drugom smjeru, prema gore. Bez Božje milosti mi nismo u stanju biti dobri ljudi ma koliko da to želimo.
Isus u svojoj čuvenoj propovijedi na Gori, koju smo čitali na početku, savjetuje nam kako postati kanali Božje milosti. Daje nam čak i praktične savjete kako to činiti. Njegov savjet da okreneš drugi obraz onome tko te udari po jednom, za vjersku elitu onog doba je bio sablažnjavajući. Takvo si poniženje oni nisu htjeli dozvoliti. Međutim, Isus ovdje govori da se čast koju ti netko želi oteti može sačuvati na drugi način, a ne vraćanjem istom mjerom. Možete zamisliti samo koje bi iznenađenje doživio čovjek koji bi udario nekog kršćanina, a on umjesto da mu uzvrati okrene mu drugi obraz. Tim mu je činom ustvari poručio; “Prijatelju, ti ne znaš što radiš. Kada bi znao da to đavao čini u tebi, zasigurno to ne bi činio. Ipak ja se ne ljutim i molim Boga da ti to oprosti, jer nisi svjestan da time što meni želiš nauditi, boriš se protiv samog Boga. U Bibliji piše: “Tko vas dira, dira mi zjenicu oka. Zaharija 2,12b. Volio bi kada bi to shvatio i izabrao ljubav koju Krist daje.”
Zamislite samo čovjeka koga rimski vojnik, naravno da bi ga ponizio pred svima, natjera da mu ponese opremu jednu milju. To je vrlo ponižavajući čin. Taj čovjek nosi taj teret jednu milju, a onda kaže tom vojniku, nosit ću ti još jednu milju. Mene nije ponizilo to nošenje. Ustvari bi mu poručio, ja sam iznad toga i ti me nisi u stanju poniziti. Ovaj bi se vojnik u takvoj situaciji zasigurno osjećao neugodno. Umjesto da čuje proklinjanja, on čuje prijateljski razgovor. Možda bi se čak i uplašio da bi ga netko mogao prijaviti zbog prekoračenja ovlasti, jer je navodno natjerao nekog da mu nosi opremu dvije milje a smio je samo jednu.
Jedan moj prijatelj je rekao: Nikada se ne vrijeđam na ljude koji me žele uvrijediti. Na taj bi im način dao kompliment, a ne volim davati komplimente za stvari koje ljudi loše rade.” Mislim da je ovo praktično i puno mudrosti. Koliko bi samo izbjegli gorčine kada bi se držali ovog savjeta. Nedavno sam bio u posjeti jednoj ženi koja mi se žalila na svog brata. Naime, problem je nastao oko nasljedstva nakon smrti roditelja. Ono što je ova žena htjela, bila je imovina koja je zakonski trebala pripadati bratu. Brat se nije bunio, već zbog dobrih bratskih odnosa joj to prepustio. Problem je nastao kada su susjedi počeli s pričom kako mu je ona to sve ustvari otela. Pokušala se s njime i posvađati, ali on to nije prihvatio. Kada ga je ona vrijeđala, on je preko toga prelazio. Pitala me je tada “Kakav je to karakter koji kad ga vrijeđaš on se ne vrijeđa. On kao da uopće nema svoje dostojanstvo.”
“O gospođo, on ima svoje dostojanstvo i to bolje nego što vi mislite. A karakter o kojem pričate je po meni sličan Kristovom. On se nije vrijeđao kada su ga ponižavali i odnosi su mu bili važniji od materijalnih stvari.”
Možda je sve to suprotno nekom općem shvaćanju pravde i časti. I sv. Pavao se tako osjećao kada je pisao: Mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni; sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo, i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo, pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta postasmo, 1. Kor. 10-13. Ako nas zbog pokazivanja ljubavi svijet ponižava i smatra nas ludim, isplati se, jer smo tada slični našem Spasitelju. Krist nas poziva da budemo kanali Njegove milosti i ljubavi. Kao Kristovi učenici mi ne možemo imati ni jednog neprijatelja, onog za koga bi željeli da ne bude u Kraljevstvu nebeskom. Za svakog čovjeka, ma kako bio zao, Krist je umro u želji da ga spasi. Ako takav nije Kristov neprijatelj, onda zasigurno ne može biti ni naš. Dozvolimo Kristu da nas upotrijebi za izgradnju ljepšeg i boljeg svijeta.
