ČITANJA: Iz 66,18-21; Ps 117,1-2; Heb 12,5-7.11-13; Lk 13,22-30
NAPOMENA: ▪ Izostavlja se slavlje sv. Ljudevita i sv. Josipa Kalasancijskog.
Prvo čitanje: Iz 66, 18-21
Dovest će svu vašu braću između svih naroda.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin:
»Ja dobro poznajem njihova djela i namjere njihove. Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni će doći i vidjeti moju slavu! Postavit ću im znak i poslat ću preživjele od njih k narodima u Taršiš, Put, Lud, Mošek, Roš, Tubal i Javan – k dalekim otocima koji nisu čuli glasa o meni ni vidjeli moje slave – i oni će navješćivati slavu moju narodima. I dovest će svu vašu braću između svih naroda kao prinos Gospodinu – na konjima, na bojnim kolima i nosilima, na mazgama i jednogrbim devama – na svetu goru svoju u Jeruzalemu« – govori Gospodin – »kao što sinovi Izraelovi prinose prinos u čistim posudama u domu Gospodnjem. I uzet ću sebi između njih svećenike, levite« – govori Gospodin.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 117, 1-2
Pripjev: Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje!
Hvalite Gospodina, svi puci,
slavite ga, svi narodi!
Silna je prema nama ljubav njegova
i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!
Drugo čitanje: Heb 12, 5-7.11-13
Koga ljubi Gospodin, onoga i stegom odgaja.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena:
Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli.
Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, poravnite staze za noge svoje da se hromo ne iščaši, nego, štoviše, da ozdravi.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Lk 13, 22-30
Doći će s istoka i zapada i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.
Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’
Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.«
Riječ Gospodnja.
Homilija
Ako ste pažljivo slušali poruku evanđelja, mogli ste na samom početku primijetiti jedan podatak. Isus je putovao od sela do sela i išao je prema Jeruzalemu. To ni u kojem slučaju ne smijemo staviti na neki marginalni podatak. Taj podatak aludira da je Jeruzalem, gdje će Isus biti osuđen biti Njegov životni cilj. Također Isusov posao je bio da dok ne dođe do tog cilja ljude pouči o onom što su oni trebali znati. Isus je sve vrijeme svoje zemaljske službe koristio za učenje. Svoje vrijeme nikada nije koristio da bi ih učio nečemu nepraktičnom ili nečemu što se ne može vjerovati.
S vremenom na vrijeme ljudi su mu postavljali i određena pitanja. Najčešće su to bila pitanja s kojim su ga iskušavali koliko je on vjeran Mojsijevom Zakonu i židovskoj tradiciji. Ipak, bilo je i onih koji su Isusu postavljali pitanja iz poštenih pobuda bez imalo želje da Isusa stjeraju u nekakav kut, a odgovor na to pitanje ih je uistinu zanimalo. Upravo takvo pitanje je postavio neki neimenovani Isusov slušatelj želeći saznati više o tome. »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?«
Nisam siguran koliko bi vas ovdje to pitanje postavili Isusu da ste bili na mjestu ovog neznanca. U najmanju ruku mogli bi reći da je ovo pitanje zanimljivo a odgovor na njega veoma važan. Već ranije je Isus dobivao slična pitanja kao na primjer: “Isuse što trebam činiti da se spasim?” Petar je jednom postavio pitanje; “Gospodine, govoriš li to samo nama ili i ostalima.” Drugom prigodom netko je postavio pitanje; “Tko je moj bližnji?”
Pitanje koje je postavljeno je fokusirano na samu osnovu Isusove misije na zemlji, »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« Ovo je možda pitanje koje je postavljeno hipotetski, ali Isus na njega odgovara u stilu, “učinite sve tako da i vi budete spašeni.”
Precizan odgovor na to pitanje Isus odgovara; »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Zanimljivo je pogledati značenje te rečenice iz originala s Grčkog. Otprilike bi to ovako mogli razumjeti. Malo je onih koji će se doslovno boriti kako bi kroz najkraće vrijeme se progurali uskim prolazom.
S druge strane Isus želi reći da će interes onih koji bi htjeli proći kroz ova uska vrata biti veliki. Drugim riječima, Isus želi naglasiti da to što stoji iza tih vrata vrijedi truda da se pod svaku cijenu proguramo.
To što je iza tih uskih vrata je nešto uistinu vrijedno. To je nešto što se nigdje drugdje ne može naći, a što čovjek u svojoj osnovi strašno želi. Postoje druge Isusove izjave s kojima nas hrabri da ne odustajemo. Npr. “Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. Lk 12,32. Ovo lijepo zvuči i nekako nas hrabri.
Ipak Isus daje i dodatna objašnjenja. Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Ovaj dio teksta objašnjava situaciju kako će mnogi i pored toga što su im vrata zatvorena, pokušati učiniti sve da bi ušli unutra.
Kome to Isus govori taj kruti i teški izraz ’Ne znam vas odakle ste!’ Očito onima koji nisu ustrajno se trudili proći kroz ta uska vrata. Ako pažljivije pogledate tko su ti ljudi, shvatit će te kako su to ljudi koji su istina zainteresirani za Božje kraljevstvo, ali su prema svojoj duhovnosti prilično nemarni i ne brinu previše o svom duhovnom životu. Takve Isus naziva zlotvori.
Također zlotvorima naziva i one koji ne vide nikakve potrebe kod drugih, bilo da se radi o njihovoj obitelji, prijateljima ili kod svoje braće iz zajednice. Oni su jedino usmjereni samo na sebe.
Treće značenje zlotvora odnosi se na ljude koji negiraju Boga i njegovu volju, ne zanima ih Božji Zakon niti ih zanima milost po Isusu Kristu. Doslovno s Bogom ne žele imati ništa zajedničko. Njih Isus naziva zlotvorima.
Ima li još koja kategorija ljudi koju Isus vidi kao zlotvore. Ono što nas možda iznenađuje, čitajući ovaj tekst, saznajemo da Isus među zlotvore svrstava čak i njegove poznanike. kada im Isus kaže; ’Ne znam vas odakle ste!’ oni mu odgovaraju: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ Oni mu kažu, Isuse, mi smo s tobom proveli dio života, morao bih nas poznavati. S tobom smo zajedno proveli veliki dio vremena hodajući trgovima i ulicama. Mnogi su se do Isusa toliko gurali da je morao propovijedati iz lađice iz vode. Ti ljudi ne opisuju svoj slučajni susret s Kristom koji se jednom dogodio. Oni govore o nečemu što se ponavljalo. “Mi smo s tobom puno puta večerali, satima smo te slušali kada si govorio. Kako je moguće da nas baš sada, ovog najvažnijeg trenutka ti ne poznaješ. Zašto ne želiš da u tvom kraljevstvu budemo stalno, kada si nam ga cijelo vrijeme nudio.”
Isusove riječi ’Ne znam vas odakle ste!’ očito su izgledale pretjerano krute njegovim slušateljima, a vjerojatno i onome tko mu je postavio ovo pitanje. Ove Isusove riječi izgledale su kruto mnogima koji su čitali ovo Lukino izvješće, a zasigurno tako izgledaju i nama koji živimo u dvadeset prvom stoljeću.
Zašto su ove riječi uopće i zapisane u ovom evanđelju? Ovaj tekst želi upozoriti one koji su poznavali Isusa koji su o Njemu nešto znali da se ne mogu osloniti da im je automatski s time spasenje zagarantirano.
To iskušenje i ta opasnost prijeti i nama. I mi možda mislimo da što se pripreme za drugi Kristov dolazak tiče, ne moramo to uzimati toliko k srcu, niti to prihvaćati tako ozbiljno. Pa nismo nikakvi religiozni fanatici. Zar nas Isus ne pozna. Kada Isus dođe, povest će nas u svoje kraljevstvo. Nije li to jednostavno.
Upravo takvim ljudima Isus poručuje ove teške riječi o kojima govorimo. Postoji opasnost da naše mišljenje kako poznajemo Isusa može nas dovesti do takve situacije. Mi smo kršćani, nije li to dovoljno. To što baš nismo redoviti u crkvi, kakav je to problem. Sada više i ne moram ići, jer mogu misu pratiti na televiziji. A što se Božje milosti tiče, to sam često koristio. Gotovo uvijek kada nisam imao drugog rješenja. A pokajanje? Pa to sam Bogu već rekao. Neću se stalno ponavljati. Božji Zakon nam je neki orijentacijski savjet. Ipak, moram nekad napraviti kompromis. Takvo je vrijeme. Moraš to učiniti da bi opstao.
Drugi razlog ovih Isusovih teških riječi je što je Isus želio svojim slušateljima iznijeti još jednu važnu poruku. Kao što smo rekli, Isusov cilj ovog putovanja bio je Jeruzalem. Na tom putu će ga tamo čekati masa grešnih ljudi. Sam Isus proći će taj uski put stradanja, muke, sramote i same smrti. Tko će se u Jeruzalemu od tih njegovih poznatih, kada ovi grešnici budu vikali “raspni ga raspni,” izaći i suprotstavit se toj rulji. Gdje su oni koji su se kleli, “i kada bi te svi napustili, ja (odnosno mi) te neću napustiti. Tko će željeti Isusa i oslanjati se na njegovu milost i razmišljati o uskrsnuću onog trenutka kada bude visio na križu. Očito samo jedan. Onaj zločinac koji je silom prilika prikovan visio na susjednom križu. Ostali Isusovi znaci gledaju to negdje iz daleka, ili su za svaku sigurnost potpuno odsutni.
Isus upozorava i poziva svakog od nas, trudite se ući na uska vrata. To je moguće proći. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem.« Ti koji će tamo biti, koji su prošli kroz ta uska vrata oni nisu Abrahamovi potomci. Tamo su se skupili sa svih strana svijeta. To su ljudi koji nemaju potrebu Isusu napominjat kako ga poznaju. Nisu mu govorili o svojoj vjeri, kako su bili kršteni, kako su išli u crkvu i provodili sve religiozne forme.
»Borite se da uđete na uska vrata… jer ta vrata je sam Isus Krist. Nemojmo se pouzdati u to da smo nekada bili hodali s Isusom, da smo bili ministranti ili možda čak i crkveni dužnosnici, da smo redovito primali euharistiju. Kroz uska vrata prolazi taj tko s Kristom prolazi danas. To vrijedi za svaki kalendarski dan. To su ljudi koji prolaze uskim vratima, a ne oni koji će samo pričati što je bilo u njihovoj kršćanskoj prošlosti ili kršćanskoj karijeri. Oni koji su samo pričali o tome što su radili, kako su se žrtvovali, su ustvari oni koji nisu prošli kroz ta uska vrata.
»Borite se da uđete na uska vrata… Ponavljam, kroz uska vrata prolazi onaj koji s Isusom živi danas. To što smo činili u prošlosti nije baš nevažno, ali daleko je važnije jeli s Isusom živimo danas. Priznajem li i danas; “Gospodine nisam dostojan, smiluj se meni grešniku. Gospodine ja znam da živim jedino zahvaljujući tvojoj milosti, a i vječno ću živjeti zahvaljujući tvojoj milosti. Moramo znati da svakog dana, i danas trebam živjeti s Kristom. Danas trebam biti sretan što sam s Isusom prijatelji.
Nije to tako baš jednostavno. Nije lako proći kroz uska vrata. Održati vjeru u Krista živom, i to svakog dana, to traži ustrajnost. Daleko je lakše dokazivati svoje priznanje vjere i pozivati se na zasluge iz prošlosti. To što Krista poznajemo već duže vrijeme, to nije problem. To je jednostavno. O tome ne moramo svakog dana razmišljati. Međutim, što je bilo prije to je bilo fantastično, ali danas želim raditi što želim. Obraćam se Kristu i verbalno mu poručujem; “Danas još ne Kriste, još ima vremena, ne moraš brinuti o meni, mi se znamo.” Uistinu moramo paziti da nam takva mišljenja ne budu bliska.
Prijatelji moji. Vrata koja vode u Božje kraljevstva danas su još uvijek otvorena. Isusove riječi prihvatimo vrlo ozbiljno. Zato i današnju euharistiju pokušajmo doživjeti kao da ju prvi puta primamo. Ako nam to stvara problem, molimo za to. Uđimo kroz uska vrata zajedno s Isusom. Učinimo to i sutra, prekosutra a i svakog narednog dana. Biti u zajednici s Kristom svakog dana je jako važno. To je poruka evanđelja kojom Krist opominje svoju crkvu, i svakog pojedinca u njoj.
Neka vas sve dobri Bog blagoslovi
Zvonko Presečan
Bruno Petrušić lic. theol.
A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’
Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.«
