ČITANJA: 2Mak 7,1-2.9-14; Ps 17,1.5-6.8b.15; 2Sol 2,16 – 3,5; Lk 20,27-38
NAPOMENA: ▪ Izostavlja se slavlje sv. Leona Velikog, pape.
Prvo čitanje: 2Mak 7, 1-2.9-14
Kralj svijeta uskrisit će nas na život vječni.
Čitanje Druge knjige o Makabejcima
U one dane: uhvatiše sedmoricu braće zajedno s njihovom majkom. Kralj naredi da ih biju bičevima i volovskim žilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso. Jedan od njih progovori u njihovo ime: »Što nas želiš pitati i od nas saznati? Radije ćemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!«
Drugi izdišući reče: »Ti nam, zlikovče, oduzimaš sadašnji život, ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vječni.« Poslije njega mučili su trećega. On spremno isplazi jezik kad su zatražili i hrabro pruži ruke. Junački reče: »Od neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih zakona prezirem i nadam se da ću ih od njega natrag dobiti.« I sam kralj i njegova pratnja zadiviše se hrabrosti mladića koji je prezirao muke.
Kad je taj preminuo, podvrgli su četvrtoga istim mukama. Prije nego što je izdahnuo, reče ovo: »Blago onom koji umre od ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti! A ti – za tebe nema uskrsnuća na život!«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 17, 1.5-6.8b.15
Pripjev: Kad se probudim, Gospodine, naužit ću se pojave tvoje.
Počuj, Gospodine pravedni,
i vapaj mi poslušaj,
usliši molitvu iz usta iskrenih!
Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze,
ne zasta mi noga na putima tvojim.
Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišiti:
prikloni mi uho i čuj riječi moje.
Sakrij me u sjenu krila svojih
a ja ću u pravdi gledati lice tvoje
i kad se probudim,
naužiti se pojave tvoje.
Drugo čitanje: 2Sol 2, 16 – 3, 5
Utvrdio vas Gospodin u svakom dobru djelu i riječi.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima
Sam Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas uzljubi i koji nam po milosti dade trajno ohrabrenje i dobru nadu, neka ohrabri vaša srca i neka ih učvrsti u svakom dobru djelu i riječi!
Uostalom, molite, braćo, za nas da riječ Gospodnja trči i proslavlja se kao i u vas i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi. Jer nemaju svi vjere! Ali, vjeran je Gospodin koji će nas učvrstiti i sačuvati od Zloga.
A uzdamo se, u Gospodinu, u vas: da vršite i da ćete vršiti ono što vam zapovijedamo. A Gospodin neka upravi srca vaša k ljubavi Božjoj i postojanosti Kristovoj.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Lk 20, 27-38
Bog nije Bog mrtvih, nego živih.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Pristupe neki od saduceja koji niječu uskrsnuće i upitaše Isusa: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.«
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
»A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Tà svi njemu žive!«
Riječ Gospodnja.
Homilija
Nakon babilonskog ropstva, izraelski narod odlučio se je čvrsto držati Božje riječi, odlučivši da nikada više neće prihvaćati tuđe Bogove i božanstva. U narodu su se pojavili rabini i učitelji Zakona koji su pomno proučavali starozavjetne spise, i uzeli su si u zadatak da uče narod Zakonu i uredbama zapisanim u spisima Tora (Petoknjižje), Neviim (Proroci) i Ketuvim (Mudrosne knjige) kako su ih oni zvali i djelili.
U tom razdoblju nastale su i određene vjerske struje ili frakcije. Ono što je bilo najgore u tome je da su te vjerske frakcije nastojale biti različite jedna od drugih, te se njihovo proučavanje Pisma sastojalo ne u tome da pronađu što je Istina, ne da pronađu kakav je Bog, već da dokažu kako su u pravu, kako bi na taj način privukli što više sljedbenika za sebe. Čak im je i Isus jednom pokazao pogrešnost takvog stanja rekavši: Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene, Iv. 5,39.Ustvari Isus im poručuje: “Da lijepo je to što vi proučavate Pisma, međutim, nemojte zaboraviti da sam Ja glavni junak tih spisa. Ona mene opisuju. Ona nisu napisana da bi ih vi secirali, analizirali, dodavali neku svoju mudrost, već da mene upoznate.”
Najpoznatije frakcije ili škole koje su nastale i bile razvijene u Isusovo vrijeme, bili su farizeji. Očito su nam poznati zbog toga što su najviše diskutirali s Isusom i s njime zalazili u raspravu, te su ih evanđelisti često spominjali. Farizej znači “odvojen,” i njihov cilj je bio poštivanje Zakona i Božjih naredbi. Na žalost, u tom su žaru otišli toliko daleko da su taj zakon toliko opteretili svojom filozofijom da je to bilo teško nositi, pogotovo običnom i siromašnom narodu.
Također, ne manje poznati, bili su Saduceji. Oni su uglavnom bili pripadnici vjerske i građanske aristokracije. Iz njihovih redova su uglavnom bili Veliki svećenici u hramu, te članovi Velikog vijeća, iako su farizeji često bili članovi tih vijeća koji su bili oporba saducejima. Ono što je karakteristično za saduceje je da su čak i svojim učenjem nastojali biti različiti od farizeja. Ono što je za njih karakteristično je da za razliku od farizeja nisu vjerovali u uskrsnuće mrtvih. Oko tih pitanja bi često vodili rasprave dokazujući i izmišljajući situacije po načelu “što bi bilo kada bi bilo,”te na taj način pokušavali dokazati kako su u pravu. Naravno, tu je bilo još smiješnih pitanja o kojima su raspravljali očito s jednim ciljem, a to je dokazati da Pismo nije u potpunosti pouzdano, pogotovo u pitanjima s kojima se nisu slagali. Jedno od takvih pitanja je bilo npr., koliko anđela stane na vrh igle.
Bilo je tu još nekih manje poznatih vjerskih i političkih frakcija kao eseni, zeloti i ostali.
Jednom prigodom su se saduceji sastali s Isusom. Isusovo djelovanje ih je očito poprilično ugrožavalo. Isus je demantirao njihovo učenje kako nema uskrsnuća. On je uskrsnuo Jairovu kćerku, pa dječaka iz Naina. Sve je to bio veliki udarac na njihovo učenje i na cijeli njihov društveni i vjerski integritet. Naravno da su negirali ova Isusova uskrsnuća, proglašavajući ih lažnima, ali očito je Isusov utjecaj zbog toga rastao. Riješili su da će se sresti s Isusom i da će ga svojim pitanjima dovesti u situaciju da im prizna kako su u pravu. Izmišljaju priču o ženi kojoj je umro muž a nisu imali djece, te o sedmero braće koji su po Mojsijevom Zakonu trebali produžiti lozu preminulog brata također pomrli bez djece i na kraju postavljaju pitanje čija će žena to biti o uskrsnuću, jer su je svi imali i svi umrli bez djece.
Isus se nije dao uhvatit u klopku koju su mu postavili. Umjesto da oni osramote Isusa, dogodilo se je obrnuto. Saduceji su se osramotili pokazavši da prvo ne poznaju Pisma, drugo da ih koriste u pogrešnom kontekstu kako bi opravdali svoju bahatost i sebičnost. Doslovno im odgovara kako primjer koji navode nema nikakve veze s pitanjem uskrsnuća.
Naime, kod njih je važio Zakon koji je Mojsije još potvrdio u pustinji i zapisao: Kad braća stanuju zajedno pa jedan od njih umre a da nije imao sina, žena pokojnoga neka se ne preudaje izvan kuće, nego neka k njoj pristupi njezin djever i uzme je sebi za ženu te izvrši djeversku dužnost. A prvi sin koga ona rodi neka ostane na ime njegova pokojnoga brata da njegovo ime ne izumre u Izraelu. Ponovljeni zakon 25,5.6. Taj običaj nije izmislio Mojsije. Bilo je to nešto puno starije od ovog izvješća. To se spominje još u odnosu Jude i Tamare u Jakovljevoj obitelji. Bilo je to ustvari jedan oblik socijalnog zakona i brige o budućnosti i opstanku obitelji.
Možda nam se ovo izvješće danas čini čudnim. Ono i je čudno ukoliko ih uspoređujemo s današnjim kulturnim vrijednostima po tom pitanju. Međutim, čitajući Bibliju, nisam pronašao ni jedno mjesto da je Bog ikada mijenjao kulturu nekog naroda, niti njihov društveno politički status. On se uvijek zalagao za podnošljive odnose koji su vladali u toj kulturi ili političkom sustavu. Npr. u Bibliji nikada nećete pronaći da govori protiv robovlasništva, ali će te na puno mjesta naići gdje Bog traži i propisuje određeni humani odnos između roba i robovlasnika. Razlog je očit. Mi ljudi možemo mijenjati društveno političke odnose, ali bez Boga oni su uvijek loši. Mi ne moramo danas imati robovlasništvo, ali taj odnos ostaje u mnogim životnim segmentima, bez obzira što smo ga drukčije nazvali, kao npr. dužničko ropstvo ili sl.
Bog stoga nastoji mijenjati ljude i njihove karaktere, a ljudi će onda mijenjati i kulturne vrijednosti, i društveno političke statuse. Upravo zbog toga Isus ukazuje saducejima da njihovo pitanje nema nikakve veze sa uskrsnućem. Ono ima veze sa socijalnim zbrinjavanjem udovica koje su istini za volju u to doba bile strašno ugrožene i sa očuvanjem časti koja je bila definirana u njihovim kulturnim vrijednostima.
Nakon toga Isus koristi prigodu da im uputi poruku onih vrijednosti koje proklamira Kraljevsko nebesko. Govori im o stanju nakon uskrsnuća. »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«
Mnogima ovaj tekst služi da raspravljaju o tome kako na nebu neće biti braka niti nekih drugih elemenata koji postoje ovdje na zemlji. Ipak mislim da je takvo razmišljanje špekulativno i da postoji mogućnost da Isus objašnjava samo njihov slučaj tvrdeći kako više neće biti smrti, te više neće djever morati misliti o ženi svog brata. Kako god bilo, moramo imati na umu da će biti puno bolje nego što očekujemo. Sv. Pavao je pisao: Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube. 1. Kor. 2,9. Mi nismo u stanju si ni predstaviti što nam Bog sprema. On nam to ovog trenutka ne može ni otkriti, jer ionako mi to nemamo s čime usporediti. Jednostavno s punim povjerenjem prihvaćamo da je za nas najbolje to što nam Bog sprema.
Dalje Isus nastavlja s poučavanjem. On im kaže da se Bog ne bavi mrtvima, već živima. To dokazuje cijeli biblijski kontekst koji naglašava da je Bog, Bog živih a ne mrtvih. Npr. u Bibliji možemo pronaći kako se za nas vode i pišu neka izvješća. Ona se vode u samo dvije knjige. To je Knjiga života i Knjiga spomenica. Isus je naglašavao da se trebamo radovati što su nam imena zapisana u Knjizi života. Samo oni koji su zapisani u Knjizi života, za Boga se oni smatraju živima, bez obzira što već leže u svojim grobovima možda i nekoliko tisućljeća. Bog ne ovisi o vremenu. Ni čovjek koji je u grobu ne ovisi o vremenu, on ga jednostavno nije svjestan.
Farizeji su vjerovali, a i danas tako vjeruju ortodoksni Židovi, da kada čovjek umre, njegovo tijelo ide u zemlju, a duh, ili dah života se vraća Bogu. Taj duh ili dah koji nosi sve informacije o čovjekovom životu prije smrti, pohranjen je u Božjem umu i čeka da nakon uskrsnuća Bog stvori nova neraspadljiva tijela u koji će povratiti onaj duh ili dah života koji je imao prije nego je umro. Tu sliku potvrđuje i strpljivi Job kada izjavljuje: Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u grudima. Job 19,25-27.
Job je svjedočio o uskrsnuću, a saduceji to nisu primijetili. U Bibliji se jako malo govori o trenutnom stanju mrtvih. Kada govori o blaženoj nadi i kako tješiti one koji izgube svoje najdraže, Biblijski pisci govore isključivo o uskrsnuću. Sv Pavao je pisao Solunjanima: Jer sam će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. Tješite se dakle uzajamno ovim riječima! 1. Sol. 4, 16-18.
Bog je život, i on se bavi sa živima. Ako smo prihvatili Krista kao svog Spasitelja, naša se imena upisuju u Knjigu života. To je matična knjiga rođenih u Kraljevstvu nebeskom. Za Boga smo mi živi, a ako umremo, tada samo spavamo i čekamo dan uskrsnuća. Možda je naša vjera o stanju mrtvih malo drukčija, ali kako god bilo, za nas će Isusov drugi dolazak i uskrsnuće biti veliko iznenađenje.
Također je važno zapaziti, da Biblija nigdje ne spominje knjigu smrti. Po tome ispada da se Nebo ne bavi s ljudima koji namjerno odbijaju prihvatiti Krista kao svog Spasitelja. Za Boga su to mrtvi ljudi. Očito Duh Sveti sve čini ne bi li ih spasio, ali prihvaćanje života, vječnog života ili smrti je izbor na nama. Nismo mogli odlučiti o tome hoćemo li doći i roditi se u ovaj svijet, ali želimo li s Kristom vječno živjeti, o tome sami odlučujemo.
Saduceji su izgubili u ovoj raspravi s Isusom. Vrlo brzo nakon toga Isus je učinio najveće čudo uskrsnuća uskrsnuvši Lazara koji je bio četiri dana u grobu. To je toliko pogodilo saduceje i njihovu oholost da su riješili ubiti i Isusa i Lazara. Koliko god to bilo očigledno, odbili su prihvati nepobjedivi dokaz blažene nade o uskrsnuću. Ako ubiju Isusa, mislili su da su s time sve riješili. To su i učinili. Vrlo brzo Isus je umro na križu, a najveće jamstvo uskrsnuća je Njegovo uskrsnuće. Tamo gdje je Bog, tamo je i život. Sv. Pavao kad je o tome razmišljao oduševljeno je uskliknuo: Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj? 1. Kor. 15,55.
Sve dok smo s Bogom, dok kroz molitvu i Njegovu riječ imamo zajednicu s Njime, ne moramo se bojati smrti jer; On nije Bog mrtvih, nego živih. Tà svi njemu žive!«
Neka milost Božja bude s vama.
Zvonko Presečan
Bruno Petrušić lic. theol,
