ČITANJA: Iz 2,1-5; Ps 122,1-2.4-9; Rim 13,11-14a; Mt 24,37-44
NAPOMENA: ▪ Kroz sve vrijeme došašća orgulje i druga glazbala upotrebljavaju se i oltar se kiti onom umjerenošću koja odgovara naravi ovoga vremena kako se ne bi preduhitrila punina božićne radosti (BC 236). Ista napomena vrijedi i za slavlja sakramenta ženidbe.
Prvo čitanje: Iz 2, 1-5
Gospodin sabire sve narode u vječni mir kraljevstva Božjega.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Viđenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu: Dogodit će se na kraju danâ: Gora Doma Gospodnjega bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj će se stjecati svi narodi, nagrnut će mnoga plemena i reći: »Hajde, uziđimo na Goru Gospodnju, pođimo u Dom Boga Jakovljeva! On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim. Jer će iz Siona Zakon izaći, iz Jeruzalema riječ Gospodnja.« On će biti sudac narodima, mnogim će sudit plemenima i oni će mačeve prekovat u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizat mača protiv naroda nit se više učit ratovanju. Hajde, dome Jakovljev, u Gospodnjoj hodimo svjetlosti!
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 122, 1-2.4-9
Pripjev: Hajdemo radosno u Dom Gospodnji!
Obradovah se kad mi rekoše:
»Hajdemo u Dom Gospodnji!«
Eto noge nam već stoje
na vratima tvojim, Jeruzaleme.
Onamo uzlaze plemena,
plemena Gospodnja!
Po zakonu Izraelovu
da slave ime Gospodnje.
Ondje stoje sudačke stolice,
stolice doma Davidova.
Molite za mir Jeruzalemov!
Blago onima koji tebe ljube!
Neka bude mir u zidinama tvojim
i spokoj u tvojim palačama!
Radi braće i prijatelja svojih
klicat ću: »Mir tebi! «
Radi Doma Gospodina, Boga našega,
za sreću tvoju ja ću moliti.
Drugo čitanje: Rim 13, 11-14a
Blizu je spasenje naše.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Shvaćate ovaj čas: Vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Mt 24, 37-44
Bdijte da budete pripravni!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.
Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.
Riječ Gospodnja
Homilija
Prije nekih dvadeset i više godina pronašao sam na internetu jednu zanimljivu raspravu. Raspravljalo se o tome hoće li naša planeta doživjeti 2000 godinu. Zaključak je bio da možda i preživi ali većina je vjerovala kako će do tog vremena Isus doći kako je obećao. Iako su se svi složili da ne mogu odrediti vrijeme Isusovog dolaska, ipak su bili uvjereni da je zlo na ovom svijetu doseglo svoj vrhunac i da nije moguće da Isus do tog vremena ne dođe. Moram vam priznati da me je ta informacija zabrinjavala, jer moje je pitanje bilo, jesam li za taj trenutak Isusovog dolaska spreman.
U današnje vrijeme kao da se o Kristovom dolasku manje govori. Bez obzira na znakove koje je najavio Isus i sveti apostoli, očito je kao da smo se navikli na njih te su nam oni postali nešto sasvim normalno, nešto uobičajeno te na to previše i ne obraćamo pozornost. Očito imamo opasnost da upadamo u dvije krajnosti. Jedna je da se bavimo datumima ili vremenom Kristovog dolaska, što Biblija kaže da to ne smijemo raditi, a druga je da sve to izbacimo iz svoje glave i da u opće o tome ne mislimo. Istina, možemo to i relativizirati, jer zvanično mojom smrću za mene je Krist došao. Ali nekako osjećamo da to baš i nije ono što očekujemo.
Kakvo će vrijeme biti neposredno prije Kristovog drugog dolaska? Kako će se sve to odigravati. Trebam li se bojati tog vremena, tih nevolja, i svega onog što Biblija spominje kao znak Kristovog drugog dolaska.
Zanimljivo mi je da Isus uspoređuje vrijeme prije svog drugog dolaska kao vrijeme Noino. Kakvo je to bilo vrijeme. To nam opisuje Knjiga postanka. Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. Post. 6,5. Neki drugi prevoditelji taj dio teksta prevode “I zemlja je bila puna nasilja.” Možemo li danas prepoznati tu karakteristiku u svijetu u kojem živimo? Ako pogledate koji film, uglavnom se promovira nasilje, nemoralnost i slobodni intimni odnosi. Ništa više nije sveto. Na jednom filmu vidite nebrojeno ubojstava, bračnih prijevara, nemoralnog ponašanja i kada to često gledate to vam postaje normalno. Video igrice također promoviraju nasilje. Nasilje je sastavni dio našeg života, i tada se čudimo kako do nasilja dolazi u obitelji, u društvu i na širem nivou.
Postavio bi pitanje: Jeli ta pojava nasilja i nemoralnosti rezultat utjecaja filmova, televizije, i ostalih medija, ili su ti filmovi rezultat toga što su ljudi zli? Dali se ta situacija pogoršava ili je još uvijek pod kontrolom? Nasilja je uvijek bilo u povijesti. Sjetimo se onih gladijatorskih igara kada je gotovo uvijek poraženi bio ubijen od pobjednika. U srednjem vijeku pa donedavno smrtne kazne su bile nehumane i nasilne. Jeli ta ljudska osobina u nama stalno stoji, samo je danas dobila novi, mogli bi reći drugi tehnološki oblik, ili se ono smanjuje?
Ne želim reći da danas nema nasilja, krivih moralnih vrijednosti, licemjerja i ostalih društvenih anomalija, jedino ne bih tvrdio da je danas gore nego što je bilo u prošlosti. Ne želim tvrditi ni suprotno, iako će svaka generacija tvrditi da je danas gore, očito zbog toga što su mnogi bili ili jesu žrtve tog nasilja. Ipak možda i nije toliko presudno jeli nasilje raste ili pada koliko je presudno da gotovo sve generacije su se mogle prepoznati u Kristovom opisu Noinog vremena.
Naravno, takvo stanje se Bogu ne sviđa jer takav svijet nije želio. U Noino vrijeme jedino je Noa bio neporočan i našao je milost pred Bogom. Dobio je zadatak da sagradi arku po kojoj su bili spašeni on, njegova obitelj i ostali životinjski svijet.
Ako Isus uspoređuje naše vrijeme s Noinim, onda i danas očito postoje ljudi koji su kao Noa. Ako takvih ljudi nema na ovom svijetu, mi smo onda u strašnom problemu. Kakav je bio Noa, tj po čemu možemo prepoznati današnje Noe. Noa je onaj koji je neporočan pred Bogom, Noa je onaj koji hoda s Bogom, Noa je netko tko je našao milost kod Boga, Noa je netko tko upućuje ljude na mogućnost spasenja.
Ako je tako, smatram da se trebam upitati, jesam li u kategoriji Noe, ili sam na drugoj strani. Ako sam na drugoj strani, onda sam po opisu koji Biblija iznosi čovjek koji je zao i pokvaren.
Ipak, vidljivo je da Noa nije bio savršen. Biblija govori da je bio neporočan u okviru svoje generacije. Mi ne znamo kakve je imao susjedske odnose, sa bezbožnim i zlim ljudima koji su oko njega živjeli. Jeli imao problem s arogantnim i bezosjećajnim radnicima prigodom gradnje arke, i tko zna s kakvim se sve problemima i iskušenjima borio. Ne znam kakav je bio Noa, ali znam da je kod Boga našao milost. Znam da je činio greške nakon potopa pa je onda i mogućnost da je to isto moglo biti i prije potopa.
To što je Noa kod Boga našao milost, znači da je Noa bio zainteresiran za ono što Bog misli. Očito je često razgovarao s Bogom i dozvolio je Njemu da ima posljednju riječ. Zato ga je Bog mogao upotrijebiti.
Razmišljam o problemu koji je imao Noa. Sto dvadeset godina je propovijedao o potopu, počeo je graditi arku, a u sto dvadeset godina nije pala ni kap kiše. Kada se tako nešto dogodi, ljudi te počnu smatrati vjerskim fanatikom, pa čak i čovjeka s dijagnozom šizofrenije jer je čuo neke glasove u glavi. Zasigurno to nije bilo za Nou neko bajkovito razdoblje gdje on s jedne strane radi ono što mu je Bog rekao, a s druge strane ništa se ne događa te ga ljudi smatraju najobičnijim zanesenjakom ili luđakom.
Nemamo li mi kršćani sličan problem. Od Isusovog uznesenja do danas je prošlo dvije tisuće godina. Cijelo to vrijeme mi naviještamo ponovni Kristov dolazak. Dvije tisuće godina govorimo kako će se Isus brzo vratiti. Kako vrijeme prolazi i neki znakovi nam navještaju da je Isusov dolazak blizu, kršćani već više od sto godina tvrde kako će se sada Isus stvarno brzo vratiti. A Isus još nije došao. Bojim se da smo se već i umorili od takvog naviještanja, jer godine prolaze a ništa se ne dešava, pa nam se o Kristovom ponovnom dolasku više i ne da govoriti.
Biblija govori za Nou da je vjerovao u ono što je Bog rekao o potopu i o tome je propovijedao bez obzira na reakcije njegovih suvremenika. Čak je to radio sam. Nitko mu u tome nije pomagao. Za mene je to važna poruka. U to što vjerujemo, moramo sami proživjeti, sami preći kroz sve izazove i sami živjeti vjeru koju propovijedamo. Ako pričamo nešto u što ne vjerujemo to onda zovemo licemjerstvo. Ako gradimo “arku” a ne vjerujemo u to što radimo, tada bi to nazvali sebičnost. Kombinacija jednog i drugog je dobra podloga za razvoj nasilja. Tu gradnju arke bi mogli usporediti s našim praktičnim životom. Ljude će više osvjedočiti naša djela nego riječi koje im govorimo.
Nakon toga vidimo u biblijskom izvješću da Bog nalaže Noi da uđe u tu arku jer je od svih ljudi on jedini bio neporočan. Noa je učinio sve kako mu je Bog zapovjedio. U arku su ušle životinje, njegova obitelj i Bog je ta njim zatvorio vrata. Tek nakon sedam dana došao je potop.
Što su se ljudi pitali kada su vidjeli kako bez ikakve agresivnosti u arku ulaze životinje u parovima bez da itko ikog napada. Možda su si tada rekli, “Jeli moguće da je Noa ipak bio u pravu. Što bi nam rekao Noa. Morali bi mu se ispričati za sve uvrede i probleme koje smo mu napravili. Morali bi priznati da smo pogriješili, a mi ne želimo se toliko nisko spuštati i ne želimo priznati da smo pogriješili. Zašto to sve ne razumijem? Jednostavno zbog toga što ne želim to razumjeti. Stvari koje mi se ne sviđaju jednostavno ih ignoriram, ne raspravljam o njima. Nekako znanstveno objašnjenje će se zasigurno već nekako pronaći. Slobodno možemo zaključiti da je Noa običan šarlatan.”
Kada je ušao Noa, Bog je za njim zatvorio vrata. Sedam dana ništa se ne događa. Možete li samo zamisliti kako cijeli tjedan sjedite u smrdljivom prostoru sa životinjama, i cijeli tjedan se ništa ne događa. Ono što je važno primijetiti da je Bog za Noom zatvorio vrata.
Posljednja knjiga Biblije govori o tome da anđeli prolaze kako bi popečatili Kristove sljedbenike, a za to vrijeme je na zemlji nekakav relativni mir. Možda se pitam na koju duhovnu visinu se trebam popeti da bi bio zapečaćen. Na koju prečku tih duhovnih ljestava moram stati da bi bio zapečaćen. Tko će mi to reći?
Možda nam se čini već i otrcano kako cijeli život učimo da moramo biti ovisni o Bogu i ne pokušavati se spašavati vlastitom silom. Zahvaljujući Kristu i Njegovoj žrtvi, mi imamo Zagovornika kod Oca. Biblija kaže da će na kraju prestati posredovanje Isusa Krista za ljude. Za koga će prestati? Za grešne, za zle ljude. Oni koji su se uzdali u Boga i cijelo vrijeme mu vjerovali, oni neće ostati bez posrednika.
Noa sa svojom obitelji sjedi u toj arci i nakon sedam dana počne padati kiša. Mnogi bi tada htjeli vratiti vrijeme, ali bilo je kasno.
Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega, kaže Isus. Ne mogu vam reći scenarij tog kraja. Ne mogu vam reći ni kada će Isus doći. Jedino što vam mogu reći da će Isus doći jer je to obećao i ta su obećanja zapisali evanđelisti. To se može dogoditi bilo kada. Također vam sa sigurnošću mogu reći da će taj dolazak i sve ono što će mu prethoditi biti potpuno različito od onog kako si mi to zamišljamo.
Do vremena dok se to ne dogodi, nama ostaje izgrađivati tu arku spasenja, i govoriti ljudima zašto ju gradimo. Trebamo živjeti po Božjoj volji koja je objavljena u Njegovoj Riječi – Bibliji i upozoravat ljude da će Krist brzo doći i da će tada suditi cijelom svijetu.
Mislite li da je Noina arka napravljena od nekog drveta i premazana smolom, izdržala sva ta naprezanja po kojoj bi mogli zaključiti da su bila tolika da ne bi izdržale ni američke podmornice. Mislite li da je Noa bio tako veliki stručnjak u izgradnji brodova? Nisam primijetio da je Noa bio specijalista za izgradnju brodova. Biblija kaže da je uvijek hodio s Bogom. Očito je arku izgradio nabolje kako je znao, ali se uvijek držao Božjih uputa.
Pitanje je: Znamo li mi ljudi raditi takve stvari da bi opstali pred Božjom srdžbom? Možemo li mi ljudi sami izgraditi takav karakter da bi opstali na Božjem sudu bez posrednika. Ne, to nismo u stanju. Isus je rekao: Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ivan 15,5.c.
Iako je naše spasenje Božji dar, naš je zadatak da sve što radimo, radimo s Bogom bez ikakve rezerve. Noa je uspio samo za to što je njegov život bio fokusiran na Boga i posao koji mu je dao. On je u cijelosti hodio s Bogom bez ikakve zadrške ili rezerve. Milost koju mu je Bog dao, za nju je Noa bio u potpunosti zainteresiran.
Drugi dolazak Isusa Krista preživjet ćemo samo ako kao i Noa budemo imali puno povjerenje u Boga i ispunili Božje zahtjeve koje za nas ima. Proučavajući Bibliju, shvatit ćemo da su Božji zahtjevi najbolje rješenje za naš život. Ako to pokušamo uraditi svojom silom bez Boga. Možemo to uraditi i kvalitetno, ali gledano to iz Božje perspektive, nikada to neće biti savršeno. S druge strane, Božja milost nam je uvijek na raspolaganju. On nas nikada neće napustiti. Jedino mi Njega možemo napustiti. On nas želi imati kraj sebe kroz cijelu vječnost kao svoju djecu. Jesmo li svjesni tolike ogromne Božje milosti.
Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.
Zvonko Presečan
Bruno Petrušić lic. theol.
