Zakon uvijek zapovijeda ali ti nikada ne daje snagu da učiniš ono što On kaže. Zakon zapovijeda grešnom palom čovjeku da ljubi Boga – Milost kaže .. nismo mi ljubili Boga, već je On ljubio nas i dao svog sina za nas. Zakon kaže budite sveti. Milost kaže: Krist je naše posvećenje, opravdanje. Zakon osuđuje najbolje – milost opravdava najgore. Zakon stalno traži, naređuje, zahtijeva – milost uvijek daje, potiče, daruje. Zakon je hladan, bezosjećajan tutor – milost je topla, nježna odgojiteljica. Zakon je došao preko Mojsija – milost i istina došla je u osobi Isusa Krista. Zakon je neosoban – milost je Osoba. Pod Zakonom voda se pretvorila u krv – u milosti voda se pretvorila u vino. Zakon zatvara ljude pod grijeh – a gdje je grijeh obilovao, milost se izljeva još preobilnije. Zakon kaže: obrežite srca svoja – milost kaže: Ja ću iščupati srce od kamena. Ja ću dati srce od mesa. Ja ću udahnuti Duha svoga u njih da hode mojim putevima. Ja ću urezati Riječ svoju u srca njihova. Zakon stavlja čovjeka i njegov performans u centar – milost stavlja Isusa i dovršeno djelo s križa u centar. Zakon kaže: čini – milost viče: učinjeno je ! Zakon kaže: djela – milost kaže: vjera. Zakon kaže: ti, ti, ti – milost kaže: Isus, Isus, Isus. Pod Zakonom svi prvorođenci u Egiptu ginu da bi se spasio samo jedan narod – u milosti umire samo jedan Prvorođenac kako bi se spasili svi narodi. Zakon je ispunjen u Kristu. Krist je svrha i svršetak Zakona. Mi smo u Kristu Isusu nova stvorenja. U nama živi Duh Sveti. Mi ljubimo Oca jer je sada to u našoj naravi. Nitko kršćaninu ne treba reći da ljubi Boga. To je prirodna reakcija njegovog unutarnjeg čovjeka prema Bogu. Što više primamo ljubav od Oca, to ju više i dajemo nazad Njemu. Ovci ne treba zapovijed da pase travu. Nanovorođenoj djeci Božjoj ne treba zapovijed da vole svoga Oca nebeskog. Oni ga vole jer su voljeni i jer su Njegovi. Čeznu za svojim Ocem jer su okusili i vidjeli koliko je Tata dobar. Taj okus ništa drugo ne može zamijeniti. Kršćanstvo je odnos ljubavi a ne sklop zapovjedi. Stari zavjet je do Ivana i tu je kraj. Isus propovijeda poruku Zakona židovima i tranzicijsku poruku poganima, navještajući vrijeme milosti koje nastupa nakon križa. Nakon križa pa do danas na snazi je Evanđelje milosti. Apostol pogana, Pavao, naviještao je to evanđelje. Mi smo spašeni milošću Božjom i ta ista milost nas jača, mijenja, odgaja, oprema, podiže. Ona nas po duhu, iznutra, nuka da činimo ono što piše u Riječi. Mi smo narod Duha, a ne slova, jer slovo ubija, a Duh daje život. Mi spontano činimo ono što kaže Riječ, jer je živa Riječ, Isus u nama. Nismo mi ljubili Boga već je On ljubio nas… Naša ljubav prema Ocu je samo reakcija na Njegovu ljubav prema nama. Mi ne možemo ljubiti njega prvi. Mi ne možemo služiti Njemu sami od sebe. Mi ne možemo Njemu dati prvi. Sve što činimo i jesmo i možemo zbog Njega je i od Njega je, da se nitko ne bi mogao hvalisati pred Bogom bilo čime. I uistinu Bog je zahtijevao od Izraela određene stvari u Zakonu, kako bi im pokazao koliko trebaju Njegovu milost. Međutim u Novom savezu milosti Božje, Bog je poslao svog Sina da ispuni sve zahtjeve Zakona zauvijek i učini spasenje, posvećenje, oslobođenje, ozdravljenje i život pobjede besplatnim i dostupnim svima po vjeri. E, to se zove milost Božja: suverena, besplatna, nezaslužena, nezarađena, potpuno neutemeljena u nama već u njemu samome. Nigdje u Novom savezu nema zapovijedi da ljubimo Boga (Novi savez počinje Isusovom smrću na križu i Uskrsnućem, znači od poslanica). Nema jer se to podrazumijeva. Ljubav je BOŽJA izlivena u srca naša po Duhu Svetom koji nam je DAN (poklonjen) Rim.5,5 Mi ljubimo Njega JER JE On PRVO ljubio nas. I.Iv.4,19 ZBK
Milost sa svima
Zack Benjamin Lenkert
