1
1 Riječ Jahvina, upućena Miheju Morešećaninu u vrijeme Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih. Njegova viđenja o Samariji i o Jeruzalemu.
I. SUĐENJE IZRAELU
PRIJETNJE I OSUDE
Sud Samariji
2 Čujte, narodi, vi svi!
Slušaj, zemljo, i sve što te ispunja!
Gospod Jahve protiv vas će svjedočiti –
Gospod iz svetoga Hrama svojega!
3 Jer evo: Jahve izlazi iz svetoga mjesta svojega,
silazi i hodi po visovima zemaljskim.
4 Gore se rastapaju pod njegovim koracima
i doline rasijedaju
kao vosak pred ognjem,
kao voda što se razlijeva niz obronak.
5 Sve je to za zločinstvo Jakovljevo
i za grijehe doma Izraelova.
Koje je zločinstvo Jakovljevo?
Nije li Samarija?
Što su uzvišice Judine?
Nije li Jeruzalem?
6 “Učinit ću od Samarije kamenu gomilu u polju,
ledinu za vinograd.
Zavaljat ću kamenje njezino u dolinu,
otkrit ću joj temelje.
7 Razbit će se svi njeni kipovi,
sva će joj se plaća bludnička ognjem spaliti,
raskomadat ću sve njene idole,
jer su od bludničke plaće nakupljeni,
i opet će postati plaćom bludničkom.”
Tužaljke nad gradovima Šefele
8 “Zato ću zakukati i zaridati,
ići ću gol i bos,
zavijat ću kao šakali,
urlikat ću kao nojevi.
9 Jer njenoj rani nema lijeka,
sve do Jude dopire,
dotiče Vrata moga naroda,
sve do Jeruzalema!
10 Ne objavljujte toga u Gatu,
u Akonu nemojte plakati!
U Bet Leafri
valjajte se u prašini!
11 Odlazi sramotno,
stanovnice šafirska!
Iz svoga grada nije izašla
stanovnica saananska!
Bet Haesel iščupan je iz temelja,
iz svojih čvrstih osnova.
12 Kako se može nadati sreći
stanovnica marotska?
Jer nesreća silazi od Jahve
sve do vrata jeruzalemskih.
13 Upregni brze konje u bojna kola,
stanovnice lakiška!
To je bio početak grijeha Kćeri sionske,
jer su se u tebi našla zločinstva Izraelova.
14 Zato ćeš dati otpusnicu Morešet Gatu,
domovi će akzipski razočarati kraljeve izraelske.
15 Još ću ti dovesti osvajača,
stanovnice mareška,
stići će do Adulama
slava Izraelova.
16 Čupaj kosu i ostriži se
za milom djecom svojom!
Postani ćelava kao orao lešinar,
jer su izgnana daleko od tebe.”
Protiv zakupnikâ
2
1 Teško onima koji smišljaju nedjelo
i snuju zlo na posteljama svojim!
Kad svane dan, oni ga izvrše,
jer je sila u njihovoj ruci.
2 Zažele li polja, otimaju ih,
i kuće, uzimaju ih;
čine nasilje čovjeku i kući njegovoj,
vlasniku i posjedu njegovu.
3 Zato ovako govori Jahve:
“Evo tome rodu smišljam zlo
iz kojega nećete izvući vratova,
niti ćete hoditi ponosito,
jer će biti zlo vrijeme.
4 U onaj će vam se dan složiti rugalica,
zapjevati tužaljka i reći:
‘Propalo je! Posve smo opustošeni,
baština je naroda moga otuđena
i nitko da mu je vrati,
naša polja podijeljena su odmetniku.’
5 Zato neće biti nikoga
tko bi bacio kocku za dio tvoj
u zboru Jahvinu.”
Prorok nesreće
6 “Ne balite!” – bale oni –
“Tako se ne bali!
Sramota na nas neće pasti!
7 Zar će biti proklet dom Jakovljev?
Zar je Jahve izgubio strpljivost?
Zar on tako postupa?
Nisu li riječi njegove ugodne
Izraelu, narodu njegovu?”
8 Vi se sami dižete kao neprijatelji narodu mojemu.
Čovjeku nezazornu vi otimate kabanicu,
onome koji bez straha putuje
ratne strahote dosuđujete.
9 Vi izgonite žene moga naroda
iz njihovih milih domova;
djeci njihovoj zauvijek oduzimate
slavu koju sam im dao:
10 “Ustanite, idite! Ovo nije počivalište!
Zbog nečistoće teško vas uže svezalo.”
11 Kad bi mogao biti nadahnut
čovjek koji izmišlja ovu opsjenu:
“Prorokujem ti vino i piće”,
on bi bio prorok narodu ovome.
Obećanja o obnovi
12 Svega ću te sabrati, Jakove,
sakupit ću Ostatak Izraelov!
Smjestit ću ih zajedno kao ovce u toru,
kao stado na paši –
neće se bojati nikoga.
13 Pred njima stupa rušilac:
oni će se porušiti i ući,
kroz vrata će proći i izaći;
pred njima će ići njihov kralj,
Jahve će biti na čelu.
Protiv tlačiteljâ naroda
3
1 Potom rekoh:
“Čujte sada, glavari kuće Jakovljeve,
suci doma Izraelova!
Nije li na vama da znate što je pravo?
Ali vi mrzite dobro, a ljubite zlo!
2 Vi ljudima derete kožu s tijela
i meso s kosti njihovih.
3 Oni proždiru tijelo moga naroda
i deru mu kožu,
lome kosti.
Oni ih komadaju kao u loncu,
kao meso u punom kotlu!
4 Zato, oni će Jahvu zazivati,
a on im neće odgovoriti.
Sakrit će, u ono vrijeme, lice od njih
zbog zločina koje su počinili.”
Protiv proroka najamnika
5 Ovako govori Jahve protiv prorokā
koji moj narod zavode:
“Ako imaju zalogaj u zubima,
proglašuju: ‘Mir!’
Ali protiv onoga koji im ništa ne stavlja u usta
naviještaju sveti rat.
6 Zato ćete imati noć mjesto vaših viđenja
i tminu mjesto proricanja.
Zaći će sunce tim prorocima
i dan će za njih pomrčati.
7 Tada će se posramiti vidovnjaci
i zblaniti vračari.
Svi će oni pokriti gubice,
jer odgovora Božjeg neće biti.
8 Ali ja sam pun snage
i duha Jahvina,
pun pravde i jakosti
da objavim Jakovu opačinu njegovu,
Izraelu njegov grijeh.
Sion će propasti
9 Čujte dakle ovo, glavari kuće Jakovljeve,
suci doma Izraelova,
vi kojima se pravda gadi
te izvrćete sve što je ispravno!
10 Vi koji gradite Sion u krvi
i Jeruzalem u zločinu!
11 Glavari njegovi sude prema mitu,
svećenici njegovi poučavaju radi zarade,
proroci njegovi bale za novac.
A na Jahvu se oni pozivaju i govore:
‘Nije li Jahve u našoj sredini?
Neće na nas zlo navaliti.’
12 Poradi vas i vaše krivnje
Sion će biti polje preorano,
Jeruzalem ruševina,
a Goru Doma prekrit će šuma.”
II. OBEĆANJA SIONU
Buduće kraljevstvo Jahvino na Sionu
4
1 Dogodit će se na kraju danā:
Gora Doma Jahvina
bit će postavljena vrh svih gora,
uzvišena iznad svih bregova.
2 K njoj će se stjecat svi narodi,
nagrnut će mnoga plemena i reći:
“Hajde, uziđimo na goru Jahvinu,
u Dom Boga Jakovljeva!
On će nas naučit’ svojim putovima,
i hodit ćemo stazama njegovim.
Jer će sa Siona Zakon izaći,
riječ Jahvina iz Jeruzalema.”
3 On će upravljati mnogim pučanstvima
i bit će sudac moćnim narodima.
Svoje će mačeve prekovati u ralice,
a svoja koplja u radne srpove.
Narod na narod neće mača dizati
niti će se više za rat vježbati.
4 Svaki će mirno živjeti pod lozom vinovom,
pod smokvom svojom,
i nitko ga neće plašiti.
To rekoše usta Jahve nad Vojskama.
5 Jer svi narodi idu, svaki u ime boga svojega,
a mi, mi idemo u imenu Jahve, Boga našega,
uvijek i dovijeka.
Okupljanje raspršenog stada na Sionu
6 “U onaj dan – riječ je Jahvina –
sabrat ću hrome, okupiti raspršene
i sve kojima sam zlo učinio.
7 Od hromih ću Ostatak učiniti,
moćan narod od onih što su izgnani.”
Tada će Jahve nad njima kraljevati
na gori Sionu
od sada i dovijeka.
8 I ti Kulo stadā,
Ofele Kćeri sionske,
opet će se tebi vratiti prijašnja vlast,
kraljevstvo Kćeri jeruzalemske.
Opsada, izgnanstvo i oslobođenje Siona
9 Zašto sada kukaš kuknjavom?
Nema li kralja u tebi?
Zar su savjetnici tvoji propali
da te obuzimlju bolovi kao porodilju?
10 Savijaj se od boli i kriči, Kćeri sionska,
kao žena koja porađa,
jer ćeš sada iz grada izići
i stanovati na polju.
Do Babilona ti ćeš otići,
ondje ćeš se osloboditi,
ondje će te Jahve otkupiti
iz šaka tvojih dušmana.
Narodi ovršeni na gumnu sionskom
11 A sada se mnogi narodi
protivu tebe sabraše.
Oni govore: “Neka se obeščasti,
neka se naše oči nasite Siona!”
12 Ali zamisli Jahvine oni ne znaju
i ne razumiju namjere njegove:
kao snoplje na gumnu on ih je sabrao.
13 Ustani! Ovrši žito, Kćeri sionska,
jer ti pravim gvozden rog
i mjedena kopita.
I satrt ćeš mnoge narode;
zavjetovat ćeš Jahvi blago njihovo
i bogatstvo njihovo Gospodaru sve zemlje.
Nevolja i slava doma Davidova
14 Utvrdi se sada, Tvrđavo!
Opkoljeni smo i opsjednuti,
palicom po licu udaraju
Suca Izraelova.
5
1 A ti, Betleheme Efrato,
najmanji među kneževstvima Judinim,
iz tebe će mi izaći
onaj koji će vladati Izraelom;
njegov je iskon od davnina,
od vječnih vremena.
2 Zato će ih Jahve ostaviti
dok ne rodi ona koja ima roditi.
Tada će se Ostatak njegove braće vratiti
djeci Izraelovoj.
3 On će se uspraviti,
na pašu izvodit’ svoje stado
silom Jahvinom,
veličanstvom imena Boga svojega.
Oni će u miru živjeti,
jer će on rasprostrijeti svoju vlast
sve do krajeva zemaljskih.
4 On – on je mir!
Ako Asirci provale u našu zemlju,
ako stupe u naše dvore,
podići ćemo na njih sedam pastira,
osam narodnih knezova.
5 Zemlju asirsku oni će mačem opasti,
zemlju Nimrodovu sabljama.
I on će nas osloboditi od Asiraca
ako provale u našu zemlju,
ako stupe na naše tlo.
Budućnost Ostatka
6 Tada će Ostatak Jakovljev,
među brojnim narodima,
biti kao rosa koja od Jahve dolazi,
kao kapljice kiše na travi
koja ne čeka na čovjeka
niti iščekuje sina čovječjeg.
7 Tada će Ostatak Jakovljev,
među brojnim narodima,
biti kao lav među šumskim zvijerima,
kao lavić među ovčjim stadima:
svaki put kad prolazi,
on gazi nogama, razdire,
i nitko da od njega izbavi.
8 Tvoja ruka neka se podigne na protivnike,
svi tvoji neprijatelji bit će zatrti!
9 “U onaj dan – riječ je Jahvina –
potamanit ću sve tvoje konje,
uništiti tvoja bojna kola;
10 razorit ću po tvojoj zemlji svako naselje,
porušiti sve tvoje tvrde gradove.
11 Zatrt ću iz tvoje ruke bajanje,
vračara više nećeš imati;
12 i zatrt ću u tebi
sve kipove i stupove kamene.
I ti se više nećeš klanjati
pred djelom ruku svojih.
13 Iskorijenit ću ašere iz tebe
i razorit ću tvoje gradove.
14 U gnjevu, u bijesu, izvršit ću osvetu
na narodima koji nisu slušali.”
III. SUĐENJE IZRAELU
PRIJEKORI I PRIJETNJE
Jahve sudi svom narodu
6
1 Čujte, dakle, riječ koju govori Jahve:
“Ustani! Povedi parnicu pred gorama,
i neka bregovi čuju tvoj glas!”
2 Slušajte, gore, parnicu Jahvinu,
čujte, temelji zemaljski,
jer Jahve se parbi s narodom svojim,
on se parniči s Izraelom:
3 “Narode moj, što sam ti učinio?
Čime sam te zamorio? Odgovori mi.
4 Ja sam tebe izveo iz zemlje egipatske,
izbavio te iz kuće ropstva;
poslao sam pred tobom Mojsija,
Arona i Mirjamu.
5 Narode moj, sjeti se sada:
Što je bio naumio Balak, kralj moapski?
Što je njemu odgovorio Bileam, sin Beorov?
…od Šitima do Gilgala,
da poznaš pravedna djela Jahvina.”
6 “S čime ću doći pred Jahvu,
hoću li pasti ničice pred Bogom Svevišnjim?
Hoću li doći preda nj sa žrtvom paljenicom,
s teocima od jedne godine?
7 Hoće li mu biti mile tisuće ovnova,
tisuće tisuća potokā ulja?
Treba li prinijeti sina prvorođenog zbog svoga zločina,
plod svoje utrobe zbog grijeha koji sam počinio?”
8 “Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro,
što Jahve traži od tebe:
samo činiti pravicu,
milosrđe ljubiti
i smjerno sa svojim Bogom hoditi.”
Protiv varalica u gradu
9 Jahvin glas viče gradu:
“Slušajte, vi plemenjaci
i sabore gradski!
10 Zar mogu podnositi krivo stečeno blago
i patvorenu efu prokletu?
11 Mogu li opravdati onoga
koji se služi mjerom krivom,
vrećom krivotvorenih utega?
12 Bogataši vaši puni su okrutnosti,
stanovnici vaši laž govore,
varljiv je jezik u njihovim ustima!
13 Zato sam te i ja počeo udarati,
tamaniti zbog grijeha tvojih.
14 Jest ćeš, a nećeš se nasititi,
gladan ćeš ostati;
stavljat ćeš na stranu,
a ništa nećeš sačuvati;
ako što i sačuvaš,
ja ću maču predati.
15 Sijat ćeš, ali nećeš žeti;
tijestit ćeš maslinu, a ulja neće biti;
gazit ćeš mošt, a vina nećeš piti.
16 Držiš se zakona Omrijevih
i svih djela doma Ahabova,
živiš po osnovama njihovim:
učinit ću od tebe pustinju,
od žitelja tvojih porugu,
da nosite sramotu mnogih naroda.”
Opća nepravda
7
1 Teško meni! Postao sam
kao žetelac ljeti,
kao trgač poslije jematve:
nema bobice grožđa da je pozobljem,
nema smokve ranke za kojom žudim!
2 Vjernici su iščezli iz zemlje:
nijednog pravednika među ljudima!
Svi vrebaju za krvoprolićem,
svaki svome bratu mrežu postavlja.
3 Njihove ruke za zlo su sposobne:
glavar traži dar,
sudac sudi prema poklonu,
velikaš po svome hiru odlučuje.
4 I najbolji među njima je kao trn,
najpravedniji kao drača živica.
Iskušenje njihovo danas sa Sjevera dolazi,
dolazi ura strave njihove.
5 Ne pouzdavajte se u bližnjega,
ne vjerujte u prijatelja;
pred onom koja s tobom dijeli postelju
pazi da usta ne otvoriš.
6 Jer sin svoga oca zlostavlja,
kćerka na majku ustaje,
snaha na svoju svekrvu,
svakome je dušmanin njegov ukućanin.
7 A ja, prema Jahvi ja sam zagledan,
čekam na Boga koji spasava,
Bog moj mene će uslišati.
IV. NADE
Neprijatelji se rugaju Sionu
8 Ne raduj se mome zlu, dušmanko moja,
ako sam pao, ustat ću;
ako boravim u tminama,
Jahve je svjetlost moja.
9 Moram podnositi srdžbu Jahvinu,
jer sam protiv njega sagriješio,
sve dok on ne prosudi spor moj
i izrekne pravdu;
izvest će me na svjetlost,
gledat ću pravednost njegovu.
10 Kada ga moja dušmanka ugleda,
od stida će se pokriti
ona koja mi je govorila:
“Gdje je on, Jahve, tvoj Bog?”
Moje će se oči naslađivati
kad je ugledam:
ona će biti zgažena
kao blato na putu.
Proroštvo o obnovi Jeruzalema i proširenju granica
11 Dolazi dan
kad će se sazidati tvoji bedemi!
Toga dana
nadaleko će se prostirati tvoje granice!
12 Toga dana dolazit će k tebi
od zemlje asirske do Egipta,
od Tira do Rijeke, od mora do mora,
od gore do gore.
13 Zemlja će postat’ pustinja
zbog stanovnika svojih, zbog djela njihovih.
Molitva protiv narodā
14 Pasi svoj narod svojom palicom,
stado svoje baštine,
koje osamljeno živi u šikarju,
usred plodnih voćnjaka.
Neka pase u Bašanu i Gileadu,
kao u davne dane!
15 Kao u dane kad si izašao iz Egipta,
pokaži nam čudesa!
16 Narodi će ih vidjeti
i bit će posramljeni
uza svu silu svoju;
stavit će ruku na usta
i uši će im oglušiti.
17 Lizat će prašinu kao zmija,
kao gmazovi koji gmižu po zemlji.
Izići će dršćući iz svojih jazbina,
prestravljeni i ustrašeni pred tobom.
Vapaj za oproštenjem
18 Tko je Bog kao ti
koji prašta krivnju,
koji grijeh oprašta
i prelazi preko prekršaja
Ostatka baštine svoje,
koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu,
nego uživa u pomilovanju?
19 Još jednom, imaj milosti za nas!
Satri naše opačine,
baci na dno mora
sve grijehe naše!
20 Udijeli Jakovu vjernost svoju,
dobrotu svoju Abrahamu,
kako si se zakleo ocima našim
od dana iskonskih.
