Promišljao sam malo o događaju koji nam opisuje Ivanovo evanđelje: o Svadbi u Kani. Kaže nam izvještaj kako su Isus injegova majka Marija a i učenici bili uzvanici. Možemo razmišljati kako je u ono vrijeme bilo lijepo osjećati da te netko želi u gostima, dijeli svoju veliku radost s tobom. Nisu oni tada mogli donijeti neke skupocjene darove ovim mladencima. Mogli su donijeti samo sebe. Nekako sam tada još malo pobliže zaustavio pogled na Isusovoj majci Mariji. Ona je već otprije u srcu čuvala neke događaje vezane za Isusa. Znala je da je njen sin rođen za nešto veliko, no što učiniti sad kad svatovi ostaju bez vina. Ostat će osramoćeni. Piše nam Ivan o tome: Kad je nestalo vina rekla je Isusu; Vina nemaju! Marija se već tu ponašala kao učenica: Ona ima pouzdanje u Isusa, kao što je nekoć pri pohodu anđela Gabrijela imala povjerenja rekavši: Neka mi bude po tvojoj riječi! Isus s druge strane odgovara: Ženo što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas! Isus zna da će njegov pravi čas stići tek na križu kad će ispuniti Očev naum. Isus stavlja naglasak na čas koji nije došao. Malo sam promišljao i na sam taj izraz ženo,…Isus ne kaže majko nego ženo! Nama to ponekad može zvučati pomalo grubo, ali to je semitski govor i sinula mi je misao na ono u knjizi Postanka gdje se opisuje kako je Bog stvorio Adamu ženu od njegova mesa a i njega samog od zemaljskog praha… pa mi se učinilo da je Isus tada htio reći, odvojivši samo na čas majku Mariju od njezine ljudskosti i samo na tren kao da je htio reći ženo u smislu: Ti što si od materijalnoga i od zemaljskoga,… Nije zemaljski prohtjev iznad Božjeg plana i volje. No Marija dalje bez obzira na naizgled Isusovo odbijanje savjetuje poslužiteljima: Što god vam rekne, učinite! Tako je iz velike Marijine vjere stvoren ambijent za prvi znak Isusovog djelovanja, za početak djela koje će imati vrhunac na križu. Zato mi se čini da je ona od početka ni ne znajući budući tijek situacije ali s velikom vjerom prvo prepoznala potrebe tih svatova koje predstavljaju općenito sve naše materijalne potrebe, a zatim ih stavila pred Isusa. Tako je onda i dovela do toga svojim bezuvjetnim pouzdanjem jer Isus reagira kao što mu daje Otac da učini, daje ono što se ište s vjerom. Svi znamo kako je zgoda završila; dolazi novo vino, počela su mesijanska vremena, stiže blagoslov s neba na zemlju. I kaže u tom izvještaju: povjerovaše nakon toga njegovi učenici. A Marija, ona je već otprije imala vjeru, ona je bila zaživjela Božju Riječ bez ikakvog prethodnog znaka. Ni nama drugo ništa ne preostaje nego ugledati se u Mariju, tražiti njen zagovor i imati pouzdanja u Boga i konačno odvažiti se živjeti s vjerom. Neka nam ovaj primjer bude uvijek ohrabrenje kroz naše životne poteškoće.
Krešimir Čutura
{fshare}
Nedavno objavljeno:
