Gledajući današnju svjetsku zbilju i one koji se spletkarenjem i podmetanjem dokopaju vlasti uz što se vežu slava i bogatstvo, kao i mnoge vlastodršce i diktatore kroz povijest na um nam pada ona narodna: ‘Možeš kako hoćeš, ali nećeš dokle hoćeš!’ Mnogi slavni i poznati ljudi sa svojim zaslugama često puta nisu znali i ne znaju pravu mjeru i granice kad bi se trebali povući pa su nerijetko zbacivani pobunom ili ubijani, dok i nije mnogo onih koji bi se u pravo vrijeme povukli s vlasti i iz javnoga života. Jer nije lako pustiti ‘konce iz ruku’ i najedanput se spustiti na razinu ‘smrtnika’ i ‘običnih’ ljudi.

Tako je ruski vlastodržac i diktator Josif Visarionovič Staljin koji je na vlast došao preko leševa, krvi i patnje milijuna ljudi na današnji dan 1. ožujka 1953. – prije 61 godinu, nakon noćne pijanke doživio moždani težak udar. Ujutro se nije pojavljivao niti ustajao, dok se nitko nije usuđivao pozvati ga, da bi konačno pozvali visokog dužnosnika i rivala za vlast Lavrentija Beriju. Staljina su pronašli u polusvijesti i bunilu na podu sobe, da bi Berija sve prisutne izbacio iz sobe pod izlikom da vođa spava. U tom ga je stanju svjestan prilike da se dokopa vlasti, ostavio sve do 5. lipnja 1953. ne dopustivši liječnicima da mu se približe i pomognu mu, kada je Staljin u mukama skončao da bi ustanovili njegovu smrt.

Ako je istina da ljudi umiru onako kako su i živjeli, onda je iz ovoga i sličnih primjera razvidno kako diktatori i vlastodršci okrutno skončavaju, upravo u onakvim mukama i patnjama kakve su nanosili drugima oko sebe. Ovo su velike pouke kako za današnje obnašatelje vlasti i one koji grade kult vlastite ličnosti, kao i za svakoga od nas koji se nerijetko uznosimo u kultu svoje oholosti, nadutosti i samodostatnosti nad drugima.

 

fra Mate Tadić

PODIJELI