“Vjerujem da bih razumio i razumijem da bih vjerovao ”
Sv.Augustin
Svi smo mnogo puta čuli o manipulaciji masama, kontroli uma, hipnozi i sličnim pojavama. No, unatoč tome, nikad nismo sasvim sigurni koliko je kontrola uma na primjer objektivno stvarna, koliko je ona samo psihološko blebetanje, a koliko znanstvena fantastika? Istina je da ćemo ako malo pomnije pogledamo otkriti da ona ne samo da je stvarna nego predstavlja sastavni dio strukture naših života. Da bismo upravo to demonstrirali, moramo podrobnije zagrebsti po našoj stvarnosti. Krenućemo stoga od samog početka – od teorije evolucije, najmoćnije obmane koja se još uvijek propagira i koja je čak ušla u sustav školstva kao nedvosnislena istina što predstavlja veliku laž jer teorija evolucije nikada nije dokazana.
U svim školskim i sveučilišnim udžbenicima, svim medijima i konačno u glavama naše djece upravo se nedokazana teorija evolucije prikazuje kao znanstveno dokazana činjenica i ima monopolistički položaj. Teorija evolucije živih bića nije rezultat znanstvenih nalaza, već samo pretpostavka za njihovu interpretaciju. O alternativama se više niti govori niti razmišlja. Primjerice sličnosti ili zajedničke osobine živih bića (npr. pohranjivanje nasljednih informacija putem DNA, sličnosti između čovjeka i majmuna ) mogu ukazivati ne samo na zajedničko porijeklo, već i na zajedničkog začetnika (arhitekta, graditelja, stvoritelja – Boga).
Pogledamo li sopstvenim očima u bilo kojem smjeru, mi ljudi uočili bismo ne samo fantastičnu kompleksnost, raznolikost i red, nego i vrhunsku inteligenciju koja stoji iza svega stvorenog, tako jasnu i neizbježnu poput podnevnog sunca. Ta svuda prisutna zemaljska prirodna čuda dovjela su čovjeka do toga da spozna i slavi Stvoritelja sveg stvorenog. Nikola Kopernik je to isto učinio kad je rekao” Svijet je za nas izgradio najbolji i najsređeniji radnik”. Galilej je ispisao” Bog je poznat po prirodi u svojim djelima i naukom u svojoj otkrivenoj riječi ” ili kako je to priznao Luis Paster ” Što više proučavam prirodu to više stojim zapanjen Stvoriteljevim djelom ” ili meni osobno najdraža izjava Isaaca Newton-a ” Kad posmatram Sunčev sustav, vidim zemlju na točnoj udaljenosti od Sunca kako dobiva točno odgovarajuće količine topline i svjetla. To se nije dogodilo slučajno”. Zasigurno ne!
A što nam kaže teorija evolucije? Da kad izađemo i promatramo svemir, vidimo što? Beskrajnih niz slučajnosti? Da naše oči premda istražuju ista čuda Božijeg stvaranja koja su nadahnula vjeru naših predaka, danas po teoriji evolucije vide samo beznačajan rezultat milijuna godina nasumičnih i slučajnih mutacija. Jel to je ono što mi danas vidimo? Vječni ples nesvrhovitih ponovnih kombinacija sve kompleksnijih oblika, ali su svi oni bez značenja, bez duha, bez ljubavi. Također kroz prizmu evolucije vidimo da čovjek nije palo biće potrebno Božije milosti spasenja, nego samo najpametnija, najrazvijenija od svih životinja. Zar je moguće da je čovjek i sve oko njega samo rezultat puke slučajnosti?
Evo što kaže znanost o mogućnostima takve slučajnosti!
Stanica je visoko složeni organizam koji se sastoji od mnoštva isto tako složenih podsistema (npr. membrane, stanične jezgre s DNA, itd.). Vjerojatnost da se takav high-tech aparat stvori slučajno jednak je nuli. Već bakterija treba oko 1500 različitih enzima (bjelančevina), od kojih se svaki sastoji od stotina aminokiselina (20 vrsta) u točno određenom poretku. Vjerojatnost da se samo jedan od tih enzima slučajno stvori na pravom mjestu u pravo vrijeme već je blizu nule. Vjerojatnost stvaranja 1500 enzima stvarno je nikakva. A to je samo mali dio toga složenog organizma. S kakvom vjerojatnošću može slučajno nastati cijela bakterija? Ili višestanični organizam?
Sve naše nasljedne informacije pohranjene su u svakoj našoj stanici, u DNA stanične jezgre. No informacija uvijek treba kod, jezik, dakle voljni sporazum između pošiljatelja i primatelja. Informacija uvijek ima duhovnog začetnika, ona nikada ne nastaje slučajno. Kada bi primio kodirani signal iz svemira, znao bi da se tamo negdje nalazi inteligencija, negdje na nekom drugom planetu, jer kodirana informacija ne može nastati slučajno. Krajnje precizno kodirana informacija u svakoj stanici toliko je opširna da bi ispunila mnoge knjige. Zar i dalje možemo smatrati da život nije stvorila inteligencija?
Prvi ljudi imali su odnos s Bogom, licem u lice, bili su uočljivo inteligentna i svjesna duhovna bića. Nažalost, toga je i sotona bio svjestan kad je pristupio Evi i zaveo je. Njihov razgovor vođen je na visokoj duhovnoj razini. Sotona je Evi objašnjavao stvari vezane za mudrost, izjednačavanje s Bogom i sl. tako sigurno ne bi govorio nekom primatu u razvoju, koji ga vjerojatno nebi ni riječi razumio.
Na žalost generacijama je u hrvatskom sustavu obrazovanja bio serviran drugačiji model, tako da su mnogi vjerovali da smo nastali od majmuna. Jesu li možda bili u pravu? Da opet čujemo što nam znanost kaže o tome!
Na slikama koje prikazuje evolucija čovjeka prikazuju neki prijelazni oblici i rijetko se ide malo dalje unazad, zato jer evolucija sisavaca počinje sa konjima, tako da ako bismo išli malo dalje unazad, našli bismo konje, a prije njih i gmazove, vodozemce i ribe, pa čak i beskralježnjake! Navodno, svi su oni prema toj teoriji naši manje ili više davni preci. No, gdje su prijelazni oblici?
Ima na tone fosilnih nalaza oko 250.000 vrsta. No cijele se skupine živih bića odjednom pojavljuju u različitim oblicima. Uvijek nedostaju prijelazni oblici, potrebni prema teoriji evolucije, između vrsta koje navodno potječu jedna od druge. Za tim se veznim oblicima do danas očajnički traga, ali ih se ne nalazi (missing links). S obzirom na veliku količinu fosilno očuvanih organizama moglo bi se očekivati isto toliko mnogo fosilnih ostataka prijelaznih oblika. No ima tek nekoliko mješovitih oblika (npr. čudnovati kljunaš ili Archaeoteryx), koje treba vrednovati kao samostalne osnovne tipove Razvojno stablo, koje se tako često prikazuje, pretvara se tako u razvojni grm. Sve grane i ogranci nisu nađeni u fosilnom obliku tako da se navodno razvojno stablo sastoji samo od ravnih grana bez ikakve međusobne veze (zajedničkog podrijetla).
Prirodni zakoni u mnogo navrata pobijaju teoriju evolucije. Drugi zakon termodinamike kaže da se materija ne organizira već uvijek poprima sve veći stupanj nereda (entropija). Razvoj dakle ne ide prema gore, već prema dolje (degeneracija).
Sve nam ovo govori da teoriju evolucije treba smatrati jednostavno kao teoriju koja nije dokazana a ne kao nepobitnu činjenicu kako je to bio slučaj do sada. Ono što ide u korist ovoj tvrdnji je između ostalog i to da život jednostavno ne može nastati slučajno, da postupan nastanak složenih sustava nije moguć, da se sustav gradivnih elemenata ne može objasniti, da su milijungodišnja razdoblja iskonstruirana kao i da postoje fosilni prijelazni oblici koji u cjelini nedostaju. Unatoč tomu, evolucijska teorija se tretira kao znanstvena činjenica, osobito u udžbenicima a preko njih, vremenom prerasta u opće mišljenje mnogih ljudi.
Da li shvatate srazmere ove obmane? Da li shvatate da je učinjena sa posebnom namjenom? Naše oči, naša osjetila sasvim dobro funkcioniraju. Ali nama su lagali tako temeljno i uporno da više ne uočavamo značenje onoga što promatramo, niti razumijemo ono što čujemo. Budući da evolucija po definiciji uvijek rezultira poboljšanjem i napredovanjem, tako možemo doći do zaključka, da su svi divlji, pohotni i sebični porivi ljudi, savršeno normalni, prirodni i nadasve napredni! Ne postoji ni dobro ni zlo, ni nebo ni pakao, već samo čovjek, kao najrazvijeniji majmun koji nema grijeha ni krivnje, jer je to logički nemoguće sa evolucijske točke gledišta
Zašto je toliko bitno ubjeđenje da smo nastali od majmuna? Zašto je od krucijalne važnosti biti uvjeren da smo nastali na način koji nam prezentuje teorija evolucije!!Zato jer ako ustanovimo da smo nastali na način opisan u Bibliji, propadaju svi ostali religjski koncepti, i kršćanstvo postaje apsolutna istina u moru lažnih religija i lažnih proroka koji vode ovu Zemlju u propast.
Stanislava Blažević
