GLAZBENA VIRTUOZNOST
Kao violinski virtuoz Paganini je u povijesti glazbe, gotovo nedostižna pojava. Životopisci ga opisuju kao izvanredno glazbenoga umjetnika sa sposobnošću predavanja vlastite umjetnosti s fascinantnom sugestivnošću. U njegovim djelima ton je jasan i mekan, a znatno je utjecao na stil violinske glazbe. U violinsku tehniku, unio je bitne novine, a postojeću je tehniku obogatio i usavršio. Uveo je i neke nove poteze sviranja violine i sviranja na tri žice u slučaju kada bi jedna žica pukla. Sve te nove i neobične majstorije izvodio je takvom briljantnom lakoćom da je publika ludovala od oduševljenja. Paganinijeve skladbe, posvećene u prvom redu violini ili drugim gudačkim instrumentima, imaju sve osobine njegova izvođačkoga stila. To su djela nenadmašnoga izraza i virtuozne tehnike, dok je nedostatke u njima nadomještao svojim iskrenim predavanjem pri izvođenju. Ono što su u XX. stoljeću bili Elvis Presley i «Beatlesi» na početku XIX. stoljeća bio je Paganini, zvijezda koja je izazivala ludilo, «paganinomaniju», gdje god se pojavila. Tadašnje novine brzo su prestale opisivati njegove koncerte, koji su svakoga ostavljali «bez teksta». Ondašnji su violinisti dolazili na njegove koncerte kako bi čuli čovjeka, koji se usudio napisati «nemogućih» dvadeset i četiri capriccia i mogao ih odsvirati.
KONCERT NA JEDNOJ VIOLINSKOJ ŽICI
Kad je Paganini svirao, publika bi ostajala bez daha, začarana njegovim virtuozitetom i neviđenim scenskim nastupom. Tonovi i zvukovi prštali bi na sve strane, a glazbenikov vatreni temperament i izražajnost njegova lica hipnotički su paralizirali emocije slušatelja. Čim bi Paganini osjetio da je «visoki napon» u dvorani dosegao vrhunac, započeo bi neki od svojih ognjenih capriccia.
Publici je jednom prilikom obećao da će održati koncert na jednoj violinskoj žici što je i učinio. U jednom trenutku dvoranom bi odjeknuo gromoglasni «paang». Puče žica na violini! Slušatelji skaču sa sjedala, a on bi s blagim osmjehom, nastavljao dalje. Nedugo zatim puca druga, pa treća žica! Paganinijevi tanki prsti pletu najteže pasaže i završavaju skladbu, svirajući na jedinoj preostaloj žici. Nakon toga koncerta u Parizu 1831. godine, prisutni Franz Liszt je napisao: «Kakav čovjek! Kakva violina! Kakav umjetnik! Nebesa! Kakvo trpljenje, kakva bijeda, kakvo mučenje u tim četirima žicama!» Priča se da je Paganini kod polaska kući nakon toga koncerta pitao kočijaša, koliko treba platiti za vožnju. Reče mu: «Za Paganinija dupla cijela. «Zašto za mene tako skupo, a ne kao i za druge?», upita skladatelj. «Zato što sam ja platio za vaš koncert punu cijenu, a svirali ste samo na jednoj žici.» «U redu, odgovori Paganini, ali pod uvjetom da vi mene kočijama dovezete do kuće samo na jednomu točku!» Za Paganinijem je publika hrlila sa svih strana, a od ljepote djela i virtuoznosti izvedbi na koncertima dame bi padale u nesvijest.
(Nastavlja se.)
Fra Mate Tadić
