CHRISTOPH WILLIBALD GLUCK (1714.-1787.) (3.)

GLUCKOV OPERNI JEZIK
U svom radu Gluck se upoznao s pijevnom talijanskom operom, recitativom francuske klasične opere, kao i s prirodno-jednostavnim realizmom komične opere. Na poseban način privlačilo ga je herojsko dostojanstvo Händelovih oratorija, talijanske i njemačke instrumentalne glazbe. Stvara novi glazbeni izražajni jezik u želji da dobije sveopće značenje, kojeg će razumjeti svi narodi. Radnju djela nije povezivao uz bilo koji narod, niti povijesne osobe, već je pred sobom imao svakoga čovjeka. Otuda i njegova sklonost ugrađivanju, antičke i mitološke građe u opernu radnju. Djela mu redovito sadrže snažne etičke ideje, a oko osjećaja ljubavi, prijateljstva, požrtvovnosti i samoprijegora događa se tok radnje.

U skladanju teži za skladom između tona i riječi. U naglašavanju istine i jednostavnosti znao je reći: – Prije nego što započnem komponirati, nastojim ne zaboraviti da sam glazbenik. – Čuvajući se glazbene neumjerenosti i suzdržavajući operne strasti, pojedini dijelovi njegovih opera su jednolični, suhi i nepokretni. Gluck operu vraća njenim izvorima u uzdizanju i oplemenjivanju ljudskoga duha uz djelovanje umjetnosti. Bio je čovjek čvrsta karaktera i jaka duha, što mu je omogućilo da poput Händela i Beethovena u okvirima tadašnjeg feudalnog društva, održi dostojanstvo svog umjetničkog poziva, ne odstupajući od načela i ciljeva. Imao je dalekosežan utjecaj na Luigia Cherubinia (1760.-1842.), Ludwiga van Beethovena (1770.-1827.), Louisa H. Berlioza (1803.-1869.), Richarda W. Wagnera (1813.-1883.) i druge kasnije skladatelje.

«NOVI» OPERNI PJEVAČI

Želio bih spomenuti i dvoje opernih pjevača iz Gluckova vremena, koji su prihvatili nadolazeće operne promjene, uspješno surađujući u izvedbi djela. Jedan od njih je talijanski pjevač Gaetano Guadagni (1725.-1792). Kao kastrat, koji zbog kirurškog zahvata prije puberteta nije doživio glasovnu mutaciju, mogao je pjevati alt, a potom sopran u Londonu, Dublinu, Parizu, i Lisabonu. Nastupa na velikim talijanskim scenama, u Beču je 1762. na premijeri Gluckove opere Orfeo ed Euridice tumačeći naslovnu ulogu, dok je opera Telemaco napisana upravo za njega. Dulje vrijeme pjeva u Münchenu i u crkvi sv. Marka u Veneciji. Guadagni je bio izvrstan glumac i pjevač. Zagovara Gluckove ideje da se uloge tumače strogo u stilu cjelokupnog djela. Bio je vegetarijanac, a u svezi s tim jednom reče: – Kad bi se ljudi odrekli mesa, zacijelo bi prestali ubijati. –

Talijanska sopranistica Catarina Gabrielli (1730.-1796.), nastupa od Milana, Venecije i Rima do Beča, Petrograda i Londona. Bila je jedna od najbolje školovanih opernih pjevačica toga vremena. Suvremenici su hvalili instrumentalnu točnost, intonacijsku sigurnost, poticajnu izražajnost i glazbeno tumačenje njenih izvedbi. Veoma su je cijenili skladatelji C. W. Gluck, Karl D. von Dittersdorf (1739.-1799.), Wolfgang A. Mozart (1756.-1791.) i Tommaso Traetta (1727.-1779). Ruska carica Katarina pozvala je u Petrograd, da na nekom primanju održi koncert. Prije nastupa sopranistica zatraži, da joj se isplati pet tisuća rubalja, što je u ono vrijeme bila velika svota. Carica na to reče: – Pet tisuća rubalja! Pa ja toliko ne plaćam ni svoje feldmaršale. – Moguće je – odgovori pjevačica – ali neka vam onda pjevaju vaši feldmaršali.

 

fra Mate Tadić, OFM

PODIJELI