Ljubi Gospodina, Boga svojega, i svoga bližnjega kao sebe samoga.

655

XXX. tjedan kroz godinu

Nedjelja, 29. 10. 2017.

TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:
Izl 22,20-26; Ps 18,2-4.47.51ab; 1Sol 1,5c-10; Mt 22,34-40

Prvo čitanje:

Izl 22, 20-26

 Ako ucvilite udovicu i siroče, moj će se gnjev raspaliti protiv vas.

  Čitanje Knjige Izlaska

Ovo govori Gospodin: »Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj. Ne cvilite udovice i siročeta! Ako ih ucviliš i oni zavape k meni, sigurno ću njihove vapaje uslišati. Moj će se gnjev raspaliti i mačem ću vas pogubiti. Tako će vam žene ostati udovice, a djeca siročad. Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata! Uzmeš li svome susjedu ogrtač u zalog, moraš mu ga vratiti prije zalaza sunca. Ta to mu je jedini pokrivač kojim omata svoje tijelo i u kojem može leći. Ako k meni zavapi, uslišat ću ga jer sam ja milostiv!«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 18, 2-4.47.51ab

Pripjev:

Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!

 Ljubim te, Gospodine, kreposti moja!
Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj.

Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
Zazvat ću Gospodina, hvale predostojna,
i od dušmana bit ću izbavljen.

Živio Gospodin! Blagoslovljena hridina moja!
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
Umnožio si pobjede kralju svojemu,
pomazaniku svome milost iskazao.

Drugo čitanje:

1Sol 1, 5c-10

 Od idola se obratiste da biste služili Bogu i iščekivali Sina njegova.

 Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Solunjanima

Braćo: Znate kakvi smo poradi vas među vama bili. I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. Od vas je doista ne samo riječ Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji nego se i vaša vjera u Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo. Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 22, 34-40

 Ljubi Gospodina, Boga svojega, i svoga bližnjega kao sebe samoga.

 Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«

Riječ Gospodnja.

¸

Uvod

Danas u svijetu postoji mnogo različitih kršćanskih zajednica koje svi do jedne sebe smatraju ispravnom dok su sve druge po njima u zabludi. Kada pokušate s njima razgovarati uglavnom će vam nametati važnost nekih pobožnih formi i objašnjavati vam da su drugi u krivu jer te forme ne prakticiraju na taj način.

Svakako, pobožna forma ima svoju važnost u našoj duhovnosti, ali ona je tek na trećem mjestu. Na prvom mjestu treba biti naš odnos s Bogom. Ako je taj odnos ispravan, na drugom će se mjestu očitovati naš odnos sa bližnjima. Tek tada na treće mjesto dolazi pobožna forma koja tada ima svog smisla. Mnogi kršćani baš tu pobožnu formu stavljahu na prvo mjesto i na taj način nehotice postaju idolopoklonici. Taj problem su imali Isusovi suvremenici, posebno ta duhovna elita i učitelji Zakona. Za njih je Božji Zakon bio iznad svega, dok su zanemarivali Zakonodavca.

Isus im je praktično dao objašnjenje. Božji Zakon se sastoji samo iz dvije zapovijesti: Ljubi Boga i ljubi bližnje. Deset Zapovijesti koje je Bog dao na Sinaju, nisu ništa drugo do opis kako ljubiti Boga i kako ljubiti bližnje.

 

Homilija

Jednom prigodom jedna žena se hvalila kako nije grešna. Ona nikoga nije ubila, nikome ništa nije ukrala, Nije lagala, nikad nije prevarila muža i tako je nabrajala masu stvari koje nije učinila. Kada sam ju upitao kako je sa susjedima, tada mi je rekla da s nekim susjedom ne razgovara, jer on je loš često joj pravi štetu.

Svakako, ukoliko se uspoređujete s ubojicama i lopovima koji su po zatvorima, tada smo spram njih pravednici. Taj su isti problem imali i farizeji Isusovog vremena. Božji Zakon koji je bio sažet u samo deset Zapovijedi, oni su ga proširili na šesto dvanaest zakona i uredaba, gdje su pokušali se sjetiti gotovo svake moguće životne okolnosti u kojoj su se našli i riješiti ju nekim Zakonom. Npr. Subotom po tom Zakonu nisu smjeli nigdje putovati osim na vodi (misli se valjda ako si na brodu). Ako bi im se dogodilo da bi morali subotom putovati  tada bi na magarca metnuli mijeh s vodom sjeli na mijeh i tako putovali. Takvih je propisa bilo na stotine. Dok su zakonoznanci proširivali deset Božjih Zapovijedi, tražeći načina da tzv ispravnom formom provođenja ispune ili održe taj Zakon, Isus je to sve smanjio na samo dvije zapovijedi, ljubi Boga i ljubi bližnje. Deset zapovijedi su ustvari samo opis kako ljubiti Boga i kako ljubiti bližnje.  

Kada Isus govori o grijehu, on ne razmišlja previše o grešnim djelima. Za Isusa je grijeh stanje u kojem se nalazimo. On je to vrlo dobro objasnio sa usporedbom o dva kraljevstva. Njegovo kraljevstvo je Kraljevstvo nebesko, dok opreka tom kraljevstvu je Kraljevstvo tame ili grijeha. Mi odlučujemo u kojem ćemo kraljevstvu biti.

Isusovi suvremenici su maštali o Mesiji koji će obnoviti izraelsko kraljevstvo. Međutim, Isus je ima širu viziju kraljevstva. Upravo zbog toga, nazvao ga je Kraljevstvo nebesko. Ono je trebalo prvo biti u srcu ljudi, i moglo je pripadati svakome tko Isusa, obećanog Mesiju prizna za kralja. Cijelo vrijeme svoje službe, Isus je nagovještavao kraljevsko nebesko i karakter takvog kraljevstva.

Isus je nagovještavao i govorio o svom kraljevstvu koje se dijametralno razlikovalo od kraljevstva kakvog su zamišljali njegovi sugrađani. Najljepši opis tog kraljevstva opisao je u svojoj propovijedi na Gori koju su po toj propovijedi nazvali Gora blagoslova. Dok je službeno učenje farizeja i tadašnje intelektualne elite bilo da su siromašni prokleti Isus navještava: “Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Matej 5,3-10.

Kako li je to samo djelovalo šokantno na slušatelje. Kraljevstvo o kojem Isus propovijeda je potpuno različito od onog kakvo su oni željeli. To kraljevstvo u suštini se razlikuje od onog o kome su govorili pismoznanci i učitelji Zakona.

Kroz svoju misiju od tri i pol godine, Isus je govorio samo o Kraljevstvu nebeskom. Njegova poruka je bila: Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Matej 6,33. Nas danas muče mnogi problemi. Problem bolesti, neimaštine, nezaposlenosti, dužničko ropstvo, nevjernosti bračnog druga i još mnogi i mnogi problemi. Iz tih problema se pokušavamo izvući praveći sve moguće kombinacije. Za razliku od nas i naših rješenja kojih je koliko i problema, Isus nudi jedno univerzalno rješenje. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu. Kada bi svi ljudi svoje probleme rješavali na ovaj način, vjerujem da bi već na ovoj zemlji imali onaj predukus raja. Koliko ljudi se izmara i muči u pokušaju rješavanja svojih problema a sve što treba, treba vjerovati Kristu na riječ. Ako je to Krist obećao, tada je to sigurno.

Bitan segment da postaneš građanin Kraljevstva nebeskog je obraćenje. Što to u stvari znači obraćenje. To znači, ako smo išli u jednom smjeru, okrenemo se i vraćamo se natrag. Zašto se moramo vraćati natrag?

Moj prijatelj koji duže vrijeme radi u zatvorima sa zatvorenicima i s njima proučava Božju Riječ, pričao mi je: Mnogi su proučavajući Sveto pismo doživjeli obraćenje i promjenu života. Kada oni pričaju svoja iskustva tada pričaju ustvari o bježanju od Boga. Oni tvrde kako su željeli živjeti brzo. Željeli su puno toga napraviti, proživjeti, vidjeti i osjetiti. Tek sada shvaćaju da je to ustvari bilo intenzivno bježanje od Boga. Da bi se Bogu vratili, moraju se okrenuti ili obratiti i krenuti prema Bogu.

Mi možda nemamo tako dramatična iskustva bježanja od Boga. Međutim kao ljudi griješimo. Biblija kaže: …nego su opačine vaše jaz otvorile između vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša. Izaija 59,2. Grijesi nas naši odvajaju od Boga, a to je bježanje od Boga. Mnogi kršćani danas svećeniku ispovijedaju svoje grijehe i smatraju se zbog toga pravednima. Nema nikakve žalosti zbog učinjenog grijeha, nema nikakvog pokajanja. Za njih je važna forma ispovjedi i time misle da su učinili sve. Međutim koliko god da je ta forma važna i bitna, jedino Krist oprašta grijehe, i kada vjernik ispovijeda svoje grijehe pred svećenikom, to bi samo trebao biti vanjski znak njegovog pokajanja.

Na kraju svega, svaki od nas učestvovao je u najvećem zločinu počinjenom u svemiru. Svaki od nas učestvovao je u razapinjanju Sina Božjeg. Zbog mog i tvog grijeha Krist je morao umrijeti. Ukoliko našim pokajanjem ne iskažemo žalost zbog učinjenog grijeha, jer naš grijeh je uzrokovao stradanje Božjeg Sina, tada to nije iskreno pokajanje. Nije toliko važno postavit si pitanje, što sam to učinio, koliko je važno pitati se, kakav sam ja to čovjek. Građanin Kraljevstva nebeskog je čovjek koji je svojim karakterom sličan svome Kralju, Isusu Kristu.

Ono što mi je značajno a to je da je Kristovo kraljevstvo karakterizirala jedna važna karakteristika. Sva kraljevstva ovog svijeta karakterizira Zakon tog kraljevstva. Nije važno voli li netko to kraljevstvo ili ga mrzi, dok boravi na području tog dotičnog kraljevstva ili države, on mora poštivati Zakon tog kraljevstva ili države.

U Kristovom Kraljevstvu postoji također Zakon, međutim od građana tog kraljevstva se očekuje da taj zakon provode iz ljubavi prema Kralju i ljubavi prema ostalim građanima Kraljevstva. Kao i u drugim kraljevstvima, dominira Zakon, ali sam Kralj time što je umro i uskrsnuo, omogućio je da svi koji žele postati građani Kraljevstva, mogu dobiti milost. Tu milost koju su dobili trebaju nesebično dijeliti drugima i na taj način postaju kanali Kristove milosti. U tom kraljevstvu toliko dominira milost da s pravom ljudi to kraljevstvo nazivaju Kraljevstvo milosti.

Mi danas živimo u vrijeme kada postoji Kraljevstvo milosti. Dali u našem životu dominira ta milost, koja se očituje u ljubavi prema Bogu a samim time i prema čovjeku. Prolazeći kroz život, često se srećemo s ljudima koji nam rade neugodnosti. Krist nam kaže da i njima trebamo pokazati ljubav. “Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, Luka 6,27. U svijetu ne smije postojati ni jedan čovjek za kojeg bi ja volio da ne bude u Kraljevstvu nebeskom.

Najvažnija karakteristika Kristovog Kraljevstva je ljubav. Čak i Zakon tog Kraljevstva je utemeljen na ljubavi. Kada govorimo o grijehu, mislimo na grešna djela koja su prekršaj Božjeg Zakona. Međutim u Kraljevstvu nebeskom postoji samo jedan grijeh. Kao kršćani vjerujemo da smo pripadnici kraljevstva nebeskog. Po čemu smo prepoznati. Mnogo puta raspravljamo dali je ovo ili ono djelo grijeh. Poznati kršćanski pisac Douglas Cooper pisao je što je najveći grijeh: „Za mnoge je grijeh ne vjerovati u ono u što treba vjerovati, ili ne poslušati ono što se doista treba poslušati. Takvi misle da se grijeh čini samo kad se krši Deset zapovijedi. Ali takvo ograničavanje znači nepravilno shvaćanje grijeha. Ono je potpuni promašaj u razumijevanju njegove bîti i zloćudnosti.

U Knjizi proroka Izaije piše: “Poput ovaca svi smo lutali…” (Izaija 53,6) Ove riječi govore da je svako ljudsko biće grešno. Ali prorok se ne zadržava samo na tom osnovnom nadahnutom zapažanju. On u nastavku daje dojmljiv biblijski opis grijeha: “… I svaki svojim putem je hodio.” Ovo je odgovor na pitanje što je grijeh! Grijeh je staviti sebe samoga na prvo mjesto, a Boga i ostale na drugo. Grijeh je hoditi vlastitim putom, bez obzira koliko on bio “prav”, “dobar” ili “moralan”, a zanemarivati ili odbacivati put kojim Bog želi da idemo.

Prema riječima Gospodina Isusa, Božji put, bît kršćanstva, jest voljeti Boga i voljeti ljude svim svojim srcem, dušom i mišlju. Logično je da je suprotnost kršćanstvu, dakle bît grijeha — ne voljeti.

Zapravo, događa se ovako: mi činimo grijeh ne pokazujući ljubav, budući da smo zaokupljeni vlastitim potrebama, zanemarujući potrebe drugih ljudskih bića. To je “upravljanje po vlastitom putu.”

Malo dalje zatim upućuje poziv: „Danas Crkva ima svećenike i ostale službenike čija rječitost i sposobnost čine savršenu cjelinu koja im omogućava da uspješno objave istinu i ohrabrujuću vjeru.

Crkva ima stručne administratore — ljude čije upravljanje i poslovanje po vrijednosti ne zaostaje za onima koje ostvaruju rukovoditelji najuglednijih poduzeća i ustanova.

Sve to dobro je i umjesno. Dakako, sve to uglavnom je i nužno. Ali, recite mi: gdje su u Crkvi stručnjaci za pokazivanje božanske ljubavi? …Gdje su stručnjaci koji mogu, kao što je to mogao Isus, pretočiti Božju ljubav u riječi; riječi koje su mogli razumjeti ogrubjeli ribari ili nepismene prostitutke?

Gdje su osobe koje će moći odmah objaviti Božju ljubav samim izrazom svojega lica i tonom svojega glasa? Gdje, gdje su stručnjaci za ljubav? Čovječanstvo koje se nalazi na putu propasti već dugo čeka njihov zakašnjeli izlazak na scenu najdubljih ljudskih potreba.

Svijetu ništa nije toliko potrebno kao ljudska bića koja su spremna otkriti Spasiteljevu ljubav. Cijelo Nebo čeka na muškarce i žene čijom nesebičnom pomoći Bog može otkriti ovu nezadrživu silu kršćanstva.“ (Živjeti Božju ljubav str. 16 i 17)

Kristovo Kraljevstvo prepoznatljivo je po istinskoj Kristov ljubavi. Očituje li se ta ljubav u životu svakog od nas. Može li netko tko nas gleda sa strane u nama prepoznati Krista. Ta i još mnoga druga pitanja trebala bi pozitivno biti odgovorena, jer građani Kristovog kraljevstva  biti će prepoznati, ne po pripadnosti bilo kojoj vjerskoj denominaciji ili zajednici, već samo po onome kako je Krist rekao: Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge. Ivan 13,35. Bog je ljubav. A jesi li to i ti?

Zvonko Presečan

PODIJELI