O LJUBAVI (Sv. Bazilij Veliki)

47

Doista Božju ljubav ne mogu dohvatiti zapovijedi ni nauka. Ta nitko nas nije naučio da se veselimo svjetlu da želimo život, da ljubimo roditelje i hranite­lje. Pogotovo onda Božja ljubav nije ovisna od vanj­ske izobrazbe, nego već stoga što čovjek postoji kao živo biće i što je u njemu poput sjemenke usađena moć razuma, on posjeduje sposobnost i potrebu lju­bavi. Tu je urođenu moć prihvatila škola božanskih zapovijedi, te je brižno i svjesno uzgaja i Božjom pomoću usavršava. Upravo stoga, smo i mi iskušali koliko je čvrsta vaša želja, a po Božjem daru i uz pomoć vaših moli­tava prema sposobnosti koju nam je dao Duh Sveti nastojat ćemo raspiriti Božju ljubav koja tinja u vama.Najprije treba spomenuti da smo već primili spo­sobnost za vršenje svih zapovijedi koje nam je Bog dao. Stoga se ne smijemo tužiti kao da se od vas tra­ži nešto neobično, niti se uznositi kao da smo u to utrošili nešto više nego što nam je dano. Ako se pravo i prikladno služimo tom sposobnošću, tada je naš ži­vot ukrašen krepostima; a ako se loše služimo, upa­damo u mane. A obilježje je mane da se zlo i Božjim zapovijedi­ma protivno služi sposobnošću koju nam je Bog dao da činimo dobro. Naprotiv je obilježje Bogu mile kre­posti da se služimo sposobnošću u skladu s glasom savjesti i prema Božjem zakonu.

Budući da je to tako, isto treba reći i o ljubavi. Čim nam je dana zapovijed da ljubimo Boga, već od samoga našeg početka posjedujemo moć i sposobnost da možemo ljubiti. Nije nam potrebno da nas netko izvana nauči kako se ljubi, jer to svak u sebi i od samoga sebe može naučiti. Po naravi težimo za do­brim i lijepim stvarima, makar jedni ljudi smatraju da je lijepo i dobro jedno, a drugi drugo. Također bez ičije pouke ljubimo rođake i prijatelje, a dobročinite­ljima smo od svoje volje srdačno odani (Opširnija monaška pravila).

Izvor: http://www.krizevacka-eparhija.com/

PODIJELI