Upoznavanja života velikih glazbenika
Od samih početaka mojega zanimanja, upoznavanja i bavljenja s glazbom – osobito crkvenom i klasičnom, imao sam u određenoj mjeri sklonost i želju – koja se vremenom povećavala, upoznavanja sa životima velikih glazbenika. Još na Teološko-filozofskom studiju Katoličkoga Bogoslovnoga fakulteta u Zagrebu 1994. do 1999. godine, pribavljao sam, posuđivao i čitao životopise velikih glazbenika istodobno zapisujući zanimljive anegdote iz njihovih često zanimljivih životnih sudbina i karaktera.
To se nastavilo i za boravka u Posušju od 2000. godine, kada su vremenom nastajali zapisi o pojedinim glazbenicima što sam marno unosio u računalo i slagao. Zanimanje za živote glazbenika, osobito se povećalo u vremenu novinskoga objavljivanja serijala u listu „Naša ognjišta“ od rujna 2001. do rujna 2005. o klasičnoj glazbi i skladateljima. pod naslovom „Male zgode iz života velikih glazbenika“. S dolaskom u Tomislavgrad 2005. godine moja ljubav prema glazbi, glazbenicima i njihovim životima bila je nesmanjena – čak što više i povećana.
Iskustvo kod posjeta Beča i Salzburga
Vremenom sam došao na zamisao potrebe posjeta barem nekih važnijih središta, gdje su živjeli i radili neki poznatiji glazbenici. Kako bi lijepo bilo barem o nekima od tih ljudi i mjesta gdje su živjeli, steći utiske iz neposrednoga osobnoga iskustva, a ne samo upoznavanjem pisane literature. Uz suradnju i pomoć prijatelja, poznanika i rodbine to sam i ostvario za godišnjega odmora, posjetivši Beč i Salzburg u Austriji od 14. do 25. srpnja 2011. godine. U ovih desetak dana svakodnevno, aktivno, neumorno i marno sam obilazio rodne kuće i stanove glazbenika te muzeje, gdje sam upoznao priličan broj ljudi i kulturnu baštinu te osjetio barem dijelom bilo kulturno-glazbenoga života ovih europskih povijesnih središta.

Iz uvjerenja kako se glazba nekoga od skladatelja, može puno bolje upoznati, osjetiti i posredovati drugima upoznavanjem života i biografije ovih ljudi, uočavao sam, upijao i nastojao pamtiti gotovo svaki detalj. U spomenutim gradovima se osjeća duh glazbenika, dok pojedinci u prigodama još nose vlasulje po njihovu uzoru, a kočijama uz konjsku vuču gaji se drevna tradicija putovanja. Iz posjeta rodnoj kući Wolfganga A. Mozarta u Salzburgu (u značenju „grad soli – Tuzla“), njegovih stanova u Beču i Salzburgu, kao i stanova velikih skladatelja Bečana: Josepha Haydna, Johanna Straussa ml., kuće Ludwiga van Beethovena, neminovno se ponese upečatljivi i prepoznatljivi kulturno-glazbeni duh. Vidjeti Beethovenov pramen kose, predložak izgleda Mozartove i Haydnove vlasulje, svečanoga odjela za nastup i ples pod maskama, sobicu u kojoj se Mozart rodio, skromnu kuću Beethovenova stanovanja u posjetitelju se budi osjećaj blizine i bliske povezanosti s tim ljudima i vremenom.
Uspon od dvorca Estarhazyjevih do crkve u Eisenstadtu
Velebni je dvorac Estarhazyjevih u Eisenstadtu (u značenju „željezni grad“) u kojemu je pronašao mjesto i Haydnov muzej, dok se nastavlja uspon do susjedne crkve gdje je živio i radio Joseph Haydn u kojemu u Maunsoleumu mramornoga sarkofaga počivaju njegovi zemni ostaci. Gradišćanski Hrvat koji posjetitelje usmjeruje brinući se za Josephov grob na moj upit, kaže kako nije upoznat da se kod skladanja glazbe koja je kasnije uzeta za njemačku nacionalnu himnu, Haydn služio i melodijama iz folklora narodnih pjesama gradišćanskih Hrvata. O tomu sam mu ponosno govorio s nadom da će upamtiti i drugima prenositi.
Malo sam se više napregnuo s prijateljima kod pronalaženja muzeja s ostavštinom Haydnova mlađega brata Michaela u Salzburgu, kao i nedaleko na starom groblju – srednjovjekovnim „katakombama“, počivališta zemnih Michaelovih ostataka – gdje je pokopana i Mozartova prerano preminula kćer. Pošto se u velikoj mjeri posvetio skladanju crkvene glazbe, Michael nije toliko poznat širem slušateljstvu poput Josepha – a i za mene je bio svojevrsno otkriće.
Očita skromnost i jednostavnost
Dva kulturno-glazbena središta i ciljevi mojega posjeta u mnogomu odišu duhom ovih velikih ljudi, njihovih nota i glazbe. Koliko god njihovi tadašnji gospodari vladari i pokrovitelji, bili moćni u svom sjaju gotovo da su iščezli pred ovim glazbenicima – koji i danas žive i govore kroz svoja ostvarenja. Na osobit način me se dojmila skromna kućica Josepha Haydna – „Haydnhaus“ u Beču s jednostavnim, ali ukusnim vrtom i popločanom stazom u kojemu se može pronaći priličan broj manjih stabala, voćaka i cvijeća. Tu je Haydn u miru i tišini, pronalazio nadahnuće za neka od svojih djela. Točnost i pedantnost posjetiteljima je predočena njegovim zanimljivim dnevnim rasporedom od ustajanja i rada, preko odmora i šetnje do lijeganja – što i svakomu od njegovih slušatelja može biti od koristi.

Rodna kuća Franza Schuberta, poznata mi je još od prije sa slika i iz knjiga. Kod stupanju u nju odjedanput mi je postala blisko-opipljiva stvarnost, dok se hodajući drvenim balkonima zatvorenoga prostora zapaža uzdignuti drveni bunar. Iza dva masivna prepoznatljiva stupa u dvorištu, rastužila me zapuštena zelena površina s drvećem u kojoj se pritajeno i gotovo osramoćeno šulja i skriva kamena statua. U neposredan odnos sa Schubertom doveo me uz njegovu glazbu i već zacrnjeli originalan drveni pod u bratovu stanu, sobice u kojoj je boravio u bolesti par mjeseci prije smrti. Istodobno je čuvar prostora tumačio kako tada nije bilo vode u slavinama, nego se iz bunara crpila i nosila bolesnom skladatelju za dnevne životne potrebe.
Velebna „Kuća glazbe“ i dvorac „Schönbrunn“
Izvrstan prikaz glazbene povijesti glazbenika – osobito Bečke filharmonije sve do suvremenoga vremena, pratio sam i upotpunio u zgradi „Haus der music“ koji se prostire na četiri prostrana kata. Ovdje kao i na sličnim mjestima nudi se mogućnost upoznavanja s glazbenicima, slušanja glazbe, zvukova, video projekcija. Posjetitelji se mogu uz pomoć video projekcije okušati i u dirigiranju Bečkom filharmonijom u nekim od poznatih djela klasičara, što je osobito zanimljivo te zna biti šaljivo. Na jednoj drugoj video projekciji zanimljivo je gledati predočenje brzine Mozartova skladateljskoga genija, kojemu je najvažnije pomoćno glazbalo bilo njegov idealni sluh.
U velebnom povijesnom dvorcu „Schönbrunn“ obitelji Habsburg uz sjajno uređene svečane dvorana, salone i privatne prostorije careva, prinčeva, dama i drugih uglednika, nalazi se i jedna posebna i ukusno uređena dvorana. U njoj je nastupao Mozart kao „čudo od djeteta“, svirajući pred caricom Marijom Terezijom. Prisjećam se kako ga je oduševljena njegovim nastupom željela posjesti na krilo, zagrliti i poljubiti, dok se on izmakao te iz poštovanja naklonio. U svim dvoranama i mjestima vezanima za glazbenike, odjedanput su oživjele povijesne zgode o kojima sam do tada čitajući saznavao. Oči same od sebe promatraju prostor u želji zapažanja što više detalja, smještajući događaje i ljude dok mašta najedanput oživljava te predočuje osobe i zgode. Kako divno iskustvo, koje bih poželio svakom glazbenom zaljubljeniku i onima koji će to vremenom postati.

 

 

Vječno bečko počivalište velikana

 

Posjetiti vječna počivališta velikana glazbe na središnjem bečkom groblju, uključuje i doživljaj osjećaja intenzivne bliskosti i povezanosti s tim ljudima i njihovim životima. A taj srpanjski sunčani dan izmamio je mnoštvo znatiželjnih posjetitelja iz svih dijelova svijeta na ovo njihovo vječno počivalište. Uočljivo, bečki glazbenici imaju svoje mjesto počivališta u tom nepreglednom mnoštvu grobova. Poredani su u nizu onih najistaknutijih u neposrednoj blizini jednih drugima: Ludwig van Beethoven, Wolfgang A. Mozart, Franz Schubert, Johannes Brahms, Johann Strauss ml. i st., Eduard Strauss, Hugo Wolf i mnoštvo drugih. Usprkos tomu što sam znao da u istom groblju počivaju Venecijanac Antonio Vivaldi i Nijemac C. W. Gluck, nisam ih uspio posjetiti jer bi to bilo traženje u nepreglednosti s neizvjesnosti. Ipak, svi su mi na jednak način bili u mislima i prema svima sam osjećao, posebnu blizinu i bliskost. Žalostilo me da ove ljude i mjesta ponajmanje posjećuju i poznaju sâmi Bečani i kojima je to na dohvat ruke.
Prisustvovanje koncertima
Na mojemu se putovanju sve složilo u jedan divan raznoliko-zanimljivi mozaik, tako da sam kako u Beču, tako i u Salzburgu prisustvovao zanimljivim koncertima. U Beču u koncertnoj dvorani „Kursalon“, gdje sam susretljivošću osoblja smješten u prva sjedišta. Odatle sam mogao zapaziti i fotografski ovjekovječiti, svaki detalj pjevačko-scensko-plesne izvedbe ponajprije Straussovih i Mozartovih djela.
U Salzburgu sam posjetio Mozartovu rodnu kuću i stan s mnoštvom portreta, glazbala, notnih predložaka te stvari vezanih za njega, njegov život i skladateljski rad. Za posjeta poznatom gradskom parku i botaničkom vrtu „Mirabellgarten“, nastupali su mlađi i stariji polaznici „Grammar School“ puhačko-limenih instrumenata iz Engleske. Na oba su se koncerta prelijevale poznate melodije velikih glazbenika, na čemu sam Bogu, izvođačima i dobrim ljudima zahvaljivao na velebnom daru i danu.
Glazba univerzalni jezik povezivanja
Želja i cilj mi nisu bili tek novinski izvijestiti o onomu što sam u Beču i Salzburgu posjetio i na čemu sam sudjelovao, ali sam želio da i drugi skupa sa mnom osjete i dožive barem dio radosti, ushita i tračak svjetlosti što sam i ja osjetio i doživio. Želja mi je posjetiti i neka druga glazbena središta te tako pobliže osjetiti, dodirnuti i biti povezan s glazbenim stvaralaštvom velikana. Koji su živjeli u određenom povijesnom vremenu, ali su nadišli tadašnje vremenske barijere i granice. Te iako su već odavno postali dijelom svjetske glazbene i povijesne baštine, vječno žive i danas su živo prisutno među nama u svojim glazbenim djelima i ostvarenjima. Jer je glazba univerzalni jezik za ljude svih naroda i kultura, koja ih povezuje i uvijek iznova zbližava.

Fra Mate Tadić, Tomislavgrad, 28. srpnja 2011.

PODIJELI