Iv 15, 9-17
Svima nam je potrebna ljubav. Isus traži upravo ljubav od svojih učenika. On im ju je prvi darovao. Ljubav između Isusa i učenika je ista kao što je između Oca i Sina. Isus prenosi ljubav na svoje učenike. To je iskreni očinski zagrljaj. Učenici su se osvjedočili sami koliko je velika snaga ljubavi. Tu su istu ljubav osjećali vjernici u počecima Crkve. Ona im je bila izvor radosti, rasta i ustrajnosti. Kristova ljubav je ponajprije darom njegove blizine, životvornog zajedništva između trsa i loza. Svoj izvor uvijek ima u Bogu.
Čovjek je Božja slika i time je stvoren za ljubav. U njemu je usađena čežnja za ljubavlju i da bude ljubljen. Isusova ljubav ne pozna granice, čak i tada kada je bila raspeta na križu. Nadilazi sva ljudska nastojanja oko izgradnje boljega svijeta. Ona nije ljudski trenutačni osjećaj, nego neprekidna stvarnost. Prema tome, ona je najveća čovjekova čežnja. Isus od svojih učenika ne traži uokvirenu religioznost, koja vrlo često prikriva srž kršćanstva. Krist od svojih učenika zahtjeva, iznad svega i prije svega, ljubav prema Bogu i bližnjemu. Jedino ljubav je istinito i najdublje bogoštovlje te svjedočanstvo za Boga. Isus očekuje od svojih mladica da dozvole rasti ljubavi. Njegova je želja da ljubav raste i kola sve jačom snagom među vjernicima. Nesretan je onaj koji osjeća manjak ljubavi ili pak onaj koji ne zna iskreno ljubiti. Njegova je egzistencija ugrožena, što je često izvorom strahova. Odstraniti ljubav od sebe znači prekinuti prijateljstvo s Bogom. U svijetu u kojem živimo itekako osjećamo manjak ljubavi. Upravo zbog toga naši su odnosi postali neispravni, a naši pogledi prljavi. Čovjek se boji čovjeka. Ne zna više govoriti jezikom ljubavi. To se svugdje osjeća. Danas se više ne gledamo u oči i ne znamo prijateljski stisnuti dlanove na pozdrav. Kao da se potpuno okrenuo iskonski poredak.
Kolika je moja čežnja za ljubavlju o kojoj Isusu govori? Možda prolazim pokraj toga sasvim ravnodušno i bezobzirno? „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas“. Nisu Isusovi izabrali Isusa za svoga prijatelja, nego on njih! Nismo mi učinili Isusa našim prijateljem, (kao što je učinio mali princ s lisicom) nego Isus je izabrao nas da budemo njegovi prijatelji. To je dar njegove odluke, a ne naša zasluga.
Je li moguće prijateljstvo između gospodara i radnika, poslovođe i običnog radnika? Možda se „neke poslovne ljubavi“ među njima i dogode, ali nemaju one ništa zajednički s Bogom, one su vražjeg porijekla. U ljudskom mentalitetu, uz siromaštvo jezika teško je govoriti o Gospodaru kao prijatelju. To je gotovo nemoguće. Između njih može se stvoriti nit povjerenja, no nikada prijateljstva. Međutim, između Isusa i vjernika postoji iskreno prijateljstvo. „Više vas ne zovem slugama, nego prijateljima“. Među prijateljima vlada jedinstven odnos potpunog povjerenja i posebna otvorenost. To je nešto više nego bratski odnos. Među njima nema tajni. Po tome se razlikuje prijateljstvo od odnosa gospodar-sluga. Sluga samo prima i izvršava zapovijed. Prijatelj pozna sve najdublje tajne.
„Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi“. Sluga ne može izvršiti zapovijed ljubavi jer sluga nema ljubavi da je izvrši. To može samo prijatelj! Ljubav je sloboda. Svaki prijatelj osjeća puninu slobode. To je jedinstvena zapovijed da jedan drugoga ljubi. Biti vjernik znači biti Isusov prijatelj, koji s ljubavlju izvršava zapovijed ljubavi. Na silu ne možeš i nećeš ništa. Tu gdje nema slobode, nema i ljubavi. Umjesto toga rađa se grijeh. On prekida prijateljstvo. Danas ljudi kao da više ne žele znati što je grijeh. Pokušavajući ga omotati u bezazleni celofan mimoilaze se s istinom. Grijeh su okrenuta leđa Bogu i usmjerenje prema stvorenju. U ovom slučaju nema govora o ljubavi, a čovjek se opet vraća u položaj sluge, Božjeg neprijatelja. Bez ljubavi nisi više učenik Isusa Krista.
Možemo iskreno ljubit jer je ljubav dar od Boga. On je tako ljubio svijet da je dao svojega Sina da nitko ne propadne. Podignimo bedeme ljubavi među nama, gradimo na ljubavi. Ne zatvarajmo se na taj Božji dar. Otvorimo se još više za ljubav. Dijelimo je međusobno jer to je uvjet da se ona umnoži.
Isus i danas ostavlja slobodan izbor. Nikoga ne prisiljava, nego izgovara te riječi kako bi naša radost bila potpuna. Gdje je ljubav na prvom mjestu, tu je i sloboda i radost.
Pater Arek Krasicki
