Lijek mi je veliki sveta ljubav koja mi daruje zaborav da postoji puno bola u meni, puno nepravde kojom me raniše i bijele mi haljine zakrvariše ko tintom tuge. Hodim ranjena cestama tijelom, ali duša u blagoslovu Božjem sja. Gdje je kanuo znoj i krv, izrastaju raspjevane ruže… svima na dar, čak i onima koji me raniše. Ljubav je takva ne zamjera, samo joj krivo da zlo postoji tamo gdje je Gospodin želio da bude Raj.
?ANA Emanuela, Bilaj, 8.12.2017.
