Ti  kruno  poniznih  što nebu  vapiš
manja  od  svih  kruna  poznatih,
dok  druge  krune  na  glavi  stoje
tebe  ja  stavljam  na  grudi  svoje.
 
 
 
 
 
Ti  kruno  malena  od  drva  stvorena
u  rukama  našim   čuda stvaraš,
dižeš  dušu  iz  pepela
molitvu  u  vatru  pretvaraš.
 
 
 
 
 
Stoje    zrna  rasuta
sva  srcu  mome  poznata,
u  svakome  druga  molitva
sve  do  križa  tvojega.
 
 
 
 
 
Ti  kruno  stada  malena
veća  si  od  zlata  svakoga,
izvor  si  srca  mojega
dok  ruke  k nebu  otvaram.
 
 
 
 
 
U tebi  mama  me sakrila
molitvama  svojim  obavila,
nježno  te rukama  mazila
dok  se  za mene  molila.   
 
 
 
 
 

         

Ti kruno malena od molitve satkana
svijetliš ko zvijezda Danica,
na kraju puta tvojega
čeka nas ljubav njegova .

                                        

 
 
Jozo Krajinović  09.07.2018 Zagreb  
                                                            
PODIJELI