Ti kruno poniznih što nebu vapiš
manja od svih kruna poznatih,
dok druge krune na glavi stoje
tebe ja stavljam na grudi svoje.
Ti kruno malena od drva stvorena
u rukama našim čuda stvaraš,
dižeš dušu iz pepela
molitvu u vatru pretvaraš.
Stoje zrna rasuta
sva srcu mome poznata,
u svakome druga molitva
sve do križa tvojega.
Ti kruno stada malena
veća si od zlata svakoga,
izvor si srca mojega
dok ruke k nebu otvaram.
U tebi mama me sakrila
molitvama svojim obavila,
nježno te rukama mazila
dok se za mene molila.
Ti kruno malena od molitve satkana
svijetliš ko zvijezda Danica,
na kraju puta tvojega
čeka nas ljubav njegova .
Jozo Krajinović 09.07.2018 Zagreb