Ljudi kao intelektualno-misaona bića po svojoj tjelesno-duhovnoj razini, sposobni su uzdići se iznad vidljive stvarnosti i primarnih materijalno-opipljivih potreba preživljavanja. Znanje i iskustvo stjecano generacijama sposobni smo proširivati, nadograđivati, čuvati i prenositi na buduća pokoljenja. U doticaju s prirodom koja nas okružuje doživljavamo kako možemo mnogo toga spoznati i sebi podložiti prirodne pojave i sile, ali i poprilično toga ostaje nam obavijeno velom tajne, do kraja nepoznato i nespoznatljivo.
Ljudi upoznajući prirodu i svemir koji nas okružuju, spoznaju da je tu stvarnost morao netko pokrenuti i urediti, te da nije mogla nastati tek pukom slučajnošću. Rađa se misao o Biću kojega nazivamo Apsolutnim, Vječnim, Bogom koji je Svemogući. S druge strane vidimo i spoznajemo kako smo kao ljudi nesavršeni i u mnogome manjkavi. Čovjek pred sobom ima ideal savršenosti, te da je netko iznad njega upravo takav. U svojoj dubini priželjkujemo vlastitu životnu sigurnost, koju u potpunosti ne možemo dati samima sebi. I iz tih razloga rađa se misao o Biću koji nije podložan prolaznosti i smrtnosti.
Kršćani vjeruju kako sav vidljivi svijet potječe od Boga Stvoritelja i svedržitelja, kojega nije nakon stvaranja napustio i ostavio. Bog ulazi u ljudsku povijest i objavljuje se u konkretnim zgodama i događajima. Postupno se u početku objavljuje i otkriva ljudima pojedincima, koji vjeruju u njegov plan u njihovim životima. Potom pripadnicima Izabranog izraelskog naroda da bi se u potpunosti razotkrio u svojem utjelovljenom Sinu Isusu iz Nazareta. Ne vjerujemo više tek u nekog Boga koji nas u mnogome nadilazi i objavljuje se u povijesnim događajima. Naša vjera usmjerena je na povjerenje u određenu osobu. Isus Krist razotkriva nam svojega Oca kao bezgraničnu Ljubav, koji za svakoga čovjeka ima svoj posebni plan.
Jer Bog nas nije stvorio kako bi nas ostavio, zaboravio i uništio, nego nas želi učiniti dionicima svojega božanstva. On nas voli kao svoje sinove i kćeri za čiju cijenu spasenja šalje vlastitoga Sina. Kršćanski Bog objavljuje nam se u svojoj riječi preko proroka, evanđelista, apostola koji nastupaju u njegovo ime, objavljujući preko njih svoju riječ. Ipak kršćanstvo nije tek vjera riječi i knjige, nego prvenstveno vjera u određenu osobu.
Taj Bog koji se objavljuje kao milosrdna Ljubav, ne dolazi uništiti nas i pobiti nego spasiti kako bi s njim baštinili vječnu radost i život. Upravo ono što u dubini svojega bića priželjkujemo. Počesto smo zaokupljeni mišlju o strogom i pravednom Bogu, kako se otkriva ljudima u početcima. Objavljeni novozavjetni Bog Isusa Krista svima koji vjeruju u njega, obećava besmrtnost i neprolazni život s njime. Od čovjeka koji je nemjerljive vrijednosti u Stvoriteljevim očima, traži se da se odluči za taj Božji plan i ponudu.
Bog iako Svemoguć i sveprisutan jednostavan je i dostupan, ali ljudi počesto zakompliciraju dolazak do njega i susret s njim. Bog nije tek moralni čistunac koji nas tek želi neporočne, ulickane i blistave. Poznata mu je naša slaba, promjenjiva i grješna narav što je osobno iskusio vlastitim počovječenjem. Bog nam nudi svoje spasenje ako hoćemo, a poštuje našu slobodu i volju ako nećemo! (Tomislavgrad, 29. srpnja 2016.)
fra Mate Tadić,OFM
