Kriza srednje životne dobi koja se redovito javlja između 40. i 50. godine kod žena i muškaraca kod kojih se događa, zna biti burnija i od vremena puberteta. I to prvenstveno radi neostvarenih želja i životnih ciljeva koje smo sebi postavili u mladosti, dok su stvarni život i mogućnost njihovog ostvarenja nešto sasvim drugo. Poradi toga nerijetko s bračnim drugom i u ostvarenju željenoga zvanja pristajemo na potrebne kompromise, što kasnije u nama rađa otpor, nezadovoljstvo, neostvarenost, neiživljenost i nezadovoljenje onoga što smo ustvari očekivali i pred sebe stavljali. Kad se na prijelazu iz četvrtog u peto desetljeće okrenemo samima sebi i susretnemo s našim stvarnim stanjem, znaju se događati razočaranja i neispunjenost. Već na vrijeme u mladosti uskladiti svoje želje, ciljeve i očekivanja, sa stvarnim mogućnostima, uravnotežiti tjelesno-materijalnu s duhovnom razinom naše osobnosti dovodi do nutarnje stabilnosti s izbjegavanjem krize u srednjoj životnoj dobi. (Tomislavgrad, 26. studenoga 2014.)

fra Mate Tadić,OFM

PODIJELI