KRIST KRALJ
Tomislavgrad, 20. studenoga 2011. u 12 sati
UVOD
Zaključujući crkvenu liturgijsku godinu, pred nas se stavlja lik Krista Kralja. Krist je izvor, dovršenje povijesti, Gospodar i sudac na njenom koncu. Njegovo kraljevanje nije tiranija i gospodarenje – kakvih ima i u našemu vremenu – nogo milosrđe i služenje. Njegovim ponovnim dolaskom, svijet će postati preobražen i trajno kraljevstvo Božje.
Često smo zanemarili i odgurnuli u stranu Gospodina, koji nam je dolazio u potrebama bližnjih. Na početku misnoga slavlja, zamolimo ga da nam oprosti i pomogne u životu ići ispravnim putem.
HOMILIJA
Još od najstarijih vremena ljudi misli i pera su raspravljali o tome tko bi trebao vladati državom. Premda živimo u demokratskom sustavu, pitanje je aktualno i danas te se nije na odmet o tome propitati. Pitalo se treba li vladar biti u osobi jedne osobe ili nekolicine velikaša, sabornika, ili bi vlast trebalo prepustiti cijelom narodu?
Tražio se odgovor treba li na čelu biti filozof, bogataš, moćnik, menadžer, onaj tko se bolje snalazi ili tko ima bolje političke veze i vojne saveznike? A onda kad netko dođe na vlast, prema kojim kriterijima treba upravljati da bi ga se moglo smatrati dobrim vladarom? Odgovora je bilo različitih!
Bilo je teoretskih dobrih rješenja, kao što ima na papiru dobrih političkih programa. Ali koliko je neka vlast bila dobra, ovisilo je i ovisi o ljudima koji su trebali primjenjivati u praksi zacrtane programe i teorije. Samo se po ostvarenjima moglo dobro procjenjivati, vrijednost nečije vladavine. To nije ovisilo o kategoriji ljudi ili staležu iz kojega su proizlazili, jer je bilo i kraljeva koji su bili dobri upravitelji, kao i ljudi skromnijega staleža koji to nisu.
Isto kao što je bilo filozofa i školovanih ljudi koji nisu pametno upravljali, dok je bilo i neukih ljudi s osjećajem za dobro upravljanje. Tako se vidi da upravljanje ne ovisi o kategorijama ljudi, njihovu položaju, imovinskom stanju, nego o životnim vrijednostima i stavovima. Isto vrijedi i danas, kada može biti dobar državnik čovjek kojemu ljudi nisu samo potencijalni glasači. A narod stado za šišanje i mužnju, nego Božja djeca za koju odgovorno treba skrbiti u vremenitim dobrima.
Tko želi na pravi način kraljevati ovdje i u vječnosti, treba biti kralj i zaštitnik malenih i ugroženih na zemlji – poput Krista. Bez obzira što živimo u naprednijem demokratskom društvu nego što su nekad bile kraljevine, što ne znači da smo kao ljudi napredniji i izgrađeniji. Mjera ljudskosti ne mjeri se stupnjem tehnologije, nego evanđeoskim mjerilima skrbi za bližnjega, kao što nas je Krist poučio. Sâmo društveno uređenje ne čini nas više ljudima i čovječnijima, nego nas očovječuje život sukladan Evanđelju.
Dok danas slavimo svetkovinu Krista Kralja, ispovijedamo gospodstvo njegova služenja čovjeku i zauzimanja za najpotrebnije, čime se pokazao kao istinski kralj malenih. Za to nije neophodna ni velika škola niti veliko bogatstvo, nego srce puno ljubavi i nadahnuto Duhom Božjim.
U životu imamo različita iskustva vlasti i autoriteta. Majka, otac, liječnik, učitelj, policajac imaju određenu vlast, potrebu poštovanja, ali i obveze s dužnostima prema drugima. Ukoliko se njome služe da čuvaju, štite, liječe, brane i pomažu pojedince, njihova vlast stvara povjerenje, sigurnost i blagostanje. Kao vjernicima i govor o Kristu kao kralju, pomaže nam da se osjećamo sigurnima, ne bojeći se grijeha, odbačenosti od Boga i udaljenosti od njega – što zovemo paklom, ni vlastitoga straha, smrti niti patnje ili bolesti. Jer vjerujemo i znamo da Krist nad svim u svijetu i u našem životu vlada. Obnavlja cijelo stvorenje i nas same, koji ćemo uvijek biti i živjeti sa svojim Bogom – koji je sâma Ljubav.
Krist naviješta nenasilnoga Boga, koji se prema svakomu odnosi kao otac – ali koji je i pravedan. Koji želi da njega te svrhu svoga postojanja i življenja, čovjek i svijet upoznaju. Ali to ne čini nasilno i poput viđenih diktatura i diktatora ovoga svijeta, kojima je cilj opravdavao sva raspoloživa sredstva. Bog nikamo ne ide na silu, preko leševa i krvi drugih. On je radije preko križa i patnje svojega Sina, ljubio je svijet te to pokazao primjerom. To su vrhunski dokazi i svjedočanstva, nenasilnoga i trpećega Boga.
Otkrivati Božje kraljevstvo nenasilja, istine, ljubavi i mira nije tako lako. Osobito u našem svijetu punom nasilja, laži, poluistina, sebičnosti i trčanja za užitcima. Ići za Kristom znači i traži od nas, često ići protiv struja, kriterija i vrednota svijeta i vremena u kojemu se nalazimo i živimo. To ni u kom slučaju nije lako niti poželjno, kako u svim prošlim vremenima tako ni danas. U tom smislu papa Benedikt XVI. govori: „Kristovo kraljevstvo je dar ponuđen ljudima svih vremena. Lik Krista kralja u vjernike unosi povjerenje, sigurnost, radost i slobodu. Sve ljudske vlasti su ograničene. Jedino Božja vlast potpuno oslobađa.“
Svjedoci smo organiziranja i pokretanja različitih humanitarnih akcija, što se počesto organizira u nadolazećem predbožićnom vremenu. Skupi se određena suma novaca i svečano uruči, nekome tko je u potrebi i kao svi budu zadovoljni. Ali znamo da je to tek kap u moru stvarnih ljudskih potreba, bilo materijalnih – a na osobit način duhovnih. Kao vjernici u prvom smo redu pozvani zagledati se u Krista, koji nam je postao blizak i ne gleda nas s visoka. On je jedan od nas, osjećajući i suosjećajući s nama. Nije došao ljude osloboditi trpljenja – koje je sastavni dio života, nego nam ga osmisliti. Današnja nas svetkovina potiče na brigu za druge ljude, kroz zalaganje za pravednost, mir, ekologiju…
Tjelesna glad u svijetu koja je prisutna i u našem 21. stoljeću, posljedica je duhovnoga siromaštva umišljenih – koji misle da su bogati. Duhovno siromaštvo uzrok je gospodarske krize i krize duha. Strah koji nas često zna zaokupiti, stvara zabrinutost da sutra nećemo imati dovoljno za sebe pa stvaramo zalihe.
Nakon što su Isusovi učenici pitali tko je najveći u Kraljevstvu nebeskom, on im za uzor stavlja dijete. Stavlja im na srce da će imati život s Bogom oni, koji imaju dječju spontanost i jednostavnost. Isus nas potiče da budemo kao djeca, a ne kao neposlušna i hirovita dječurlija. Koji se žele drugima i njihovim nevoljama poigravati, ismijavati zagorčujući život.
Možda nam nije teško prepoznati i priznati da je Krist kralj. Spremni smo ga častiti i slaviti njegove pobjede. Ali nam je teško prepoznati i prihvatiti način na koji se očituje njegovo kraljevanje. Taj kralj svoje moći stavlja drugima na raspolaganje, ponajprije slabima i poniznima. Ponašanje vođa, kraljeva i pastira kroz cijelu povijest do danas ne pomaže nam da bismo stil toga kralja shvatili koji svoje kraljevstvo ne tumači gospodarenjem i vlašću, već darovanošću i služenjem. Pozvani smo otkrivati i promatrati nov način Kristove (bogo)ljudskosti. Što bi kao vjernici trebali usvojiti, kao svoj način ponašanja i ophođenja s drugima.
Zagorčiti život ili pomoći bližnjemu, tlačiti ili osloboditi čovjeka do sebe ili kolegu, nekoga uvrijediti ili mu pokazati poštovanje, iskoristiti čovjeka u potrebi ili s njim podijeliti nevolju, odbiti ili prihvatiti stranca i drugačijega od nas, znači promicati ili sprječavati ostvarivanje dolaženja Božjega kraljevstva. Ponajprije u nama i u okolini među ljudima s kojima živimo!
Molimo danas Krista Kralja da nam otvori oči za novost susreta s njim, kad se susretnemo s drugima. Da nam podari nove oči da vidimo i prepoznamo Krista u svim licima za našega zemaljskoga puta.
Fra Mate Tadić
