Priđe mi jedan umišljeno-prefrigani šezdesetšestogodišnji sveznadar mudrijaš, umilno govoreći s ironičnim prizvukom: ‘Bože moj, što ćemo mi kad naš Mate umre?’ Na to mu bez oklijevanja i uvijanja odgovorih: ‘Bolje bi bilo da razmišljaš što će biti kad ti otprdiš!’ Nastade tajac i povuče se zamišljeno pognute glave. Nadati se je u razmišljanje o zloći koja zrači iz njega, a drugima želi napakostiti u njima stvarajući komplekse i osjećaj manje vrijednosti!
fra Mate Tadić,OFM
Tomislavgrad, 7. listopada 2014.)
