1Poslije tih događaja Jahve uputi Abramu riječ u ukazanju: »Ne boj se, Abrame,

ja sam ti zaštita;
a nagrada tvoja
bit će vrlo velika!«
²Abram odgovori: »Gospodine moj, Jahve, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin? ³Kako mi nisi dao potomstva« – nastavi Abram – »jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik.« ⁴Ali mu Jahve opet uputi riječ: »Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak.« ⁵Izvede ga van i reče: »Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.« A onda doda: »Toliko će biti tvoje potomstvo.« ⁶Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost.
⁷Tada mu on reče: »Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed.« ⁸A on odvrati: »Gospodine moj, Jahve, kako ću ja doznati da ću je zaposjesti?« ⁹Odgovori mu: »Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubića.« ¹⁰Sve mu to donese, rasiječe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; pticâ nije rasijecao. ¹¹Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao. ¹²Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gust mrak pun jeze. ¹³Tada Bog reče Abramu: »Dobro znaj da će tvoji potomci biti stranci u tuđoj zemlji; robovat će i biti tlačeni četiri stotine godina, ¹⁴ali narodu kojem budu služili ja ću suditi; i konačno će izići s velikim blagom. ¹⁵A ti ćeš k ocima svojim u miru poći, u sretnoj starosti bit ćeš sahranjen. ¹⁶Oni će se ovamo vratiti za četvrtog naraštaja, jer mjera se zlodjela amorejskih još nije navršila.«
¹⁷Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova. ¹⁸Toga je dana Jahve sklopio savez s Abramom rekavši:»Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu
od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata:
¹⁹Kenijce, Kenižane, Kadmonce,
²⁰Hetite,
Perižane, Refaimce, ²¹Amorejce,